Poslovni broj: II Kž-155/2021-5

Poslovni broj: II Kž-155/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 191. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 190. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kv I-21/2021-5 od 15. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kv I-21/2021-5 od 15. travnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-1/2021. od 25. siječnja 2021. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-8/2021. od 1. travnja 2021., protiv optuženog D. G. i drugih, zbog kaznenih djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 190. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u svezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) pod točkom I. produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. G. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II. navedeno je da na temelju članka 131. stavak 2. ZKP/08. istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora. Pod točkom III. na temelju članka 98. stavak 1. i 2. točka 3. ZKP/08. optuženom I. G. produljena je mjera opreza javljanja svakog ponedjeljka do 20,00 sati dežurnom službeniku Policijske uprave, Policijske postaje prema mjestu prebivališta. Nadalje, pod točkama IV.-VI. je određeno da će navedena mjera opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Mjeru opreza će izvršavati nadležna Policijska postaja prema mjestu prebivališta. U slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza ista će se zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi D. G. po branitelju odvjetniku M. S. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje te "omogućiti okrivljeniku da se brani sa slobode, podredno da ga zamijeni blažom mjerom".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na ovog optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženika nisu takve da bi opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela jer do sada nije osuđivan te nema dokaza da bi boravkom na slobodi mogao zloupotrijebiti metadon i dati ga drugome na uživanje.

6.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Točno je da optuženik kazneno neosuđivana osoba, ali žalitelj ispušta iz vida da je zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika prvostupanjski sud utemeljio na okolnostima i načinu počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, a što je osnovano povezao s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je kod optuženika prisutan miješani poremećaj ličnosti s politoksikomanskom ovisnošću s dominacijom opijata, prisutne su i promjene iz kruga početnog psihoorganskog sindroma, na visokoj je dozi održavanja Heptanonom, do sada je bilo opstrukcija supstitucijskog programa liječenja uzimanjem i drugih psihooaktivnih tvari te postoji značajna vjerojatnost ponavljanja kaznenih djela ako ne bi bio uključen u postupak liječenja.

6.2. Navedeno, unatoč neosuđivanosti optuženika, u međusobnoj logičnoj povezanosti predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi.

7. Prilikom ocjenjivanja postojanja iteracijske opasnosti na strani optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

8. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, kako predlaže žalitelj. Dakle, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da nema osnova za produljenje istražnog zatvora.

9. Niti daljnji žalbeni navodi kojima ukazuje na činjenicu da je priznao kaznena djela za koja ga se tereti, da se ispričao roditeljima žrtve i od njih zatražio oprost kao i da je zbog liječenja u zatvorskoj bolnici promijenio ponašanje i način razmišljanja o svom životu i daljnjoj konzumaciji metadona nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

10. Za žalbene navode koji očito upiru na povredu načela razmjernosti drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni (od najmanje 3 godine do najviše 15 godina zatvora za teže djelo), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

11. U izreci pobijanog rješenja propušteno je navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08. da se u istražni zatvor optuženiku uračunava vrijeme lišenja slobode od 29. rujna 2020. pa nadalje, ali to ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja.

12. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 11. svibnja 2021.