- 1 -              Rev 2038/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2038/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u  pravnoj stvari tužitelja P. Č., OIB: …, iz B., Č. 1, zastupanog po punomoćnici A. Z., odvjetnici u R., protiv prvotuženice Republike Hrvatske, OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u P.-P. i drugotuženice M. d.d. R., OIB: …, R., O. V. N. 6, zastupane po punomoćnici S. Š., dipl.iur. zaposlene kod drugotuženice, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1305/15-2 od 18. travnja 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-98/12-29 od 23. ožujka 2015., u sjednici održanoj 11. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev drugotuženice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnine u k.o. B. označenih kao kč. 883 u cijelosti, kč. 885 u cijelosti, kč. 884 u 3145/18185 dijela (prema posjedovnom stanju kč. 884/2) i zgr. č. 436/1 u cijelosti, pa je prvotuženica dužna priznati i trpjeti da se upiše vlasnikom kč. 883 u cijelosti, kč. 885 u cijelosti i kč. 884 u 3145/18185 dijela (prema posjedovnom stanju kč. 884/2) a drugotuženica je dužna priznati i trpjeti da se tužitelj upiše vlasnikom zgr. č. 436/1 u cijelosti sve k.o. B. sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti (stavak I. izreke), te je tuženicama naloženo solidarno naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu 12.115,16 kn, u roku od 15 dana po pravomoćnosti (stavak II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom su prihvaćene žalbe prvotuženice i drugotuženice te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, uz odbijanje zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška te nalaganje tužitelju naknaditi prvotuženici trošak parničnog postupka u iznosu 5.500,00 kn u roku od 15 dana.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka o sporu ovisi o rješenju procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je ukidanje drugostupanjske presude uz  vraćanje predmeta na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

 

4. U odgovoru na reviziju, drugotuženica je predložila odbaciti reviziju kao nedopuštenu, potražujući pritom trošak podnošenja odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP),  propisano  je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a (toč. 3.).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.1. U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda je donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a, pa je stoga tužitelju u ovoj pravnoj stvari dopušteno podnošenje revizije za koju su pretpostavke određene čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a. U takvoj situaciji, a kada je dakle dopušteno podnošenje tzv. redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, nema mogućnosti podnošenja revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, tzv. izvanredne revizije. Zato je ovaj sud podnesenu reviziju tužitelja razmatrao kao tzv. redovnu reviziju i u tom smislu ocjenjivao osnovanost njezinih navoda, te u tom smislu i ispitao zakonitost pobijane presude.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina kč. 883 i kč. 885 u cijelosti i k.č.884 u 314 /18185 dijela, upisane kao vlasništvo prvotuženice Republika Hrvatska, te zgr.č. 436/ na kojoj je upisano društveno vlasništvo s nositeljem prava korištenja J.-t. D. R..

 

8. Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Odredbom čl. 386. ZPP-a propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

 

10. Tužitelj neosnovano tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka odgovarajući na prigovor prvotuženice kojim ona osporava pasivnu legitimacije drugotuženice, jer takva bitna povreda, koja bi se prema tvrdnji tužitelja sastojala u proturječju između izreke i razloga presude, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena.

 

10.1. Budući da su razlozi pobijane presude jasni i razumljivi, te ista nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u reviziji.

 

10.2. Protivno navodima tužitelja, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 352. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP-a, jer su prvotuženica i drugotuženica već u odgovoru na tužbu, a i kasnije tijekom postupka (pa tako i u podnesenim žalbama), iznosile činjenice kojima osporavaju poštenje posjeda tužitelja.

 

10.3. Prema tome, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

11. Prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj dosjelošću stekao sporne čestice, s obrazloženjem da su ih stekli tužiteljevi pravni prednici posjedovanjem tijekom 20 godina (od 1948. do 1968. godine) kao pošteni posjednici a koje je naslijedio tužitelj, uz pozivanje na pravna pravila paragrafa §311., §328., §1452.,§1129. i §1466. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji se primjenjuje temeljem čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donijetih prije 06. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. FNRJ 86/46), u vezi s odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP).

 

12. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

12.1. Budući da je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu, taj sud ocjenjuje da se prema odredbi čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, tužitelju ne uračunava vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. te nije odlučna činjenica posjedovanja tužiteljevih prednika od 1948. godine.

 

12.2. Međutim, drugostupanjski sud, a na temelju utvrđenih činjenica (čl. 373a ZPP-a), svoju odluku o neosnovanosti zahtjeva tužitelja prvenstveno temelji na ocjeni da posjed prednika tužitelja nije bio pošten jer da su oni znali ili su iz okolnosti morali misliti da je stvar koju posjeduju tuđa (paragraf §326. OGZ-a), te već iz tog razloga kao nepošteni posjednici nisu mogli steći pravo vlasništva dosjelošću (§1477. OGZ-a), a niti da je pošten posjed tužitelja koji je znao da mu predmetne nekretnine nisu prenesene u vlasništvo (čl. 18. st. 3. ZVDSP-a).

 

13. Polazeći od ocjene drugostupanjskog suda o neispunjavanju pretpostavki za stjecanja prava vlasništvu dosjelošću obzirom na nedostatak poštenja posjeda tužitelja (čl. 159. i 160. ZVDSP-a), bespredmetan je njegov prigovor da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti shvaćanje prema kojemu u odnosu na nekretnine koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. (ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a nego na temelju drugih odredaba tog Zakona), vezano uz odluku Europskog suda za ljudska prava u  predmetu Trgo protiv Hrvatske.

 

14. Iz tog razloga nisu odlučni niti prigovori tužitelja koji se odnose na primjenu odredbe čl.112.st.1. Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta (Službeni list FNRJ br. 43/59, te Službeni list SFRJ br. 25/65, 12/61 i 14/70 i Narodne novine br. 52/71) u odnosu na sporne nekretnine.

 

15. Kako nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP-a, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

16. Drugotuženici nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za donošenje odluke povodom revizije (čl. 155 st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 11. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.