- 1 -              Rev 54/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 54/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. B. iz V., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u O., privremeni preuzimatelj odvjetničkog ureda S. Š., odvjetnika u O., protiv tuženika Općina Vuka, Vuka, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-2569/14-2 od 1. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-1294/12-36 od 20. ožujka 2014., u sjednici održanoj 11. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.497,00 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen (toč. II.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 4.333,84 kuna, dok su s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška stranke odbijene (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijane odluke preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu, podredno istu odbiti kao neosnovanu, time da tuženik traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 258.977,00 kuna na ime pretrpljene štete i štete u vidu izmakle dobiti u proizvodnji ratarskih kultura, kao i zahtjev za saniranje poljoprivrednog zemljišta u zakupu tužitelja koje se nalazi na kčbr. 859, upisano u z.k.ul. 455 k.o. V. u površini od 29 ha, na način da se s iste nekretnine odveze odloženi otpad, uredi odvodne kanale, uredi pristup na parcelu s javnog puta, te izvrši potrebna dekontaminacija zemljišta. 

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj zajedno s I. K. bio zakupnik kčbr. 859/2 i 859/3 u razdoblju od 2004. do 2010. kada je postao vlasnik iste,

- da je na predmetnom zemljištu prvotno, u njegovoj neposrednoj blizini, odlagan otpad te da je dolazio zbog naguravanja i na samu oranicu koju je tužitelj obrađivao,

- da je predmetni otpad saniran u svibnju 2007.,

- da je predmetno zemljište III. i IV. kategorije koje uz primjenu istovrsnih agrotehničkih mjera daje prinos skoro duplo manji nego što je to zemljište I. kategorije,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka J. N. proizlazi da tužitelj nije mogao obrađivati površinu od 0,5 ha u razdoblju od lipnja 2004. do svibnja 2007., kao i da loši proizvodni rezultati predmetnih kultura nisu odraz samo loših kemijskih značajki i onečišćenosti predmetnog zemljišta, već neprovođenja potrebitih agrotehničkih mjera,

- da je prosječna dobit po hektaru zasijanog kukuruza 1.170,00 kuna, a dobit suncokreta 488,50 kn po hektaru,

- da se ne može utvrditi koja je kultura bila uzgajana na onečišćenom dijelu proizvodne površine, niti koliko je ostvaren prosječan urod uzgajanih kultura, jer je na predmetnoj površini svake godine sijano više kultura.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili  tužbeni zahtjev u iznosu od 3.497,00 kuna, uzevši u obzir podatke Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i iskaz samog tužitelja da je u pitanju kukuruz i suncokret, što u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka za površinu od pola hektra na ime izgubljene dobiti, koju je tužitelj trpio zbog otpada koji se nalazio u neposrednoj blizini, a i na samoj nekretnini koju obrađuje, za razdoblje od 2004. do 2007. iznosi 3.317,00 kuna. Tužitelju je dosuđena i materijalna šteta u iznosu od 180,00 kuna, kao trošak krpanja gume na traktoru. Nižestupanjski sudovi su tužitelja s preostalim tužbenim zahtjevom glede izgubljene dobiti, kao i zahtjevom za dekontaminaciju i odvoženje otpada odbili, zaključivši pritom da je u međuvremenu otpad odvezen, zemljište sanirano, a dekontaminaciju nije moguće utvrditi, jer nije utvrđeno kakvo je zemljište bilo ranije, odnosno kakvo je zemljište u neposrednoj blizini koje nije kontaminirano.

 

10. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

Odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano je da u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju učinio. Stoga prema ocjeni revizijskog suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP, na koju revident opisno upire u reviziji.

 

Slijedom navedenog proizlazi da tijekom postupka pred sudovima nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje revident ukazuje u reviziji.

 

11. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj ne navodi neki relevantan materijalnopravni prigovor, već iznosi navode kojima osporava pravilnost utvrđenja sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (visina izgubljene dobiti, sanacija predmetnog zemljišta i dr.). Prethodno navedeno revident u suštini obrazlaže tvrdnjom da nije utvrđen štetni učinak odlagališta smeća na plodnost tla. Također, revident u reviziji iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i iz toga izvodi vlastite činjenične zaključke, suprotne onima koje izvode nižestupanjski sudovi u postupku.

 

Na takve navode, prije svega, treba reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu od značaja niti od utjecaja na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.

 

S druge strane, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju – kako to čini revident u ovom predmetu.

 

Zbog toga, a kako revident pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, vidi samo kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (o čemu je već naprijed rečeno), nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

12. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

 

13. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

 

Zagreb, 11. svibnja 2021.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Katarina Buljan, v.r.