Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 482/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika D. B. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-437/2016-2 od 12. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-961/14 od 1. veljače 2015. (pravilno 12. veljače 2016.), u sjednici održanoj 11. svibnja 2021.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e:
I. Revizija tuženika se prihvaća, preinačuje se presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-437/2016-2 od 12. listopada 2016. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti tužiteljici iznos 30.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 20. lipnja 2014. do isplate, te isplatiti iznos 3.000,00 kn na ime troškova postupka.
Nalaže se tužiteljici na ime troškova postupka isplatiti tuženiku iznos 4.737,50 kn u roku 15 dana.
II. Dopuna revizije tuženika odbacuje se kao nepravodobna.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-437/2016-2 od 12. listopada 2016. potvrđena je presuda Općinskog suda u Sisku broj P-961/14 od 1. veljače 2015. (pravilno 12. veljače 2016.) kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos 30.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 20. lipnja 2014. do isplate, te na ime troškova postupka isplatiti tužiteljici iznos 3.000,00 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:
"Da li se na trajanje redovnog roka studiranja na poslijediplomskom studiju primjenjuje rok određen Statutom Pravnog fakulteta Sveučilišta u Z. i Odlukom o osnivanju i organizaciji poslijediplomskog studija za znanstveno usavršavanje iz financijskopravnih znanosti od 17. rujna 1997., dakle istekom četiri akademske godine nakon upisa u poslijediplomski studij ili rok određen Odlukom Vijeća poslijediplomskog studija Pravnog fakulteta Sveučilišta u Z. od 23. veljače 2011., a sukladno čl. IV. Ugovora o upućivanju na poslijediplomski studij koje je Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava sklopila sa svojim službenicima tijekom 2003., pa da li stoga zastara počinje teći od isteka redovnog roka studiranja ili od isteka roka u kojem je bilo moguće završiti poslijediplomski studij?"
smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da je o tom pravnom pitanju u istovrsnom spisu Županijskog suda u Vukovaru u presudi broj Gž-1155/15 od 18. siječnja 2016. izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude.
Predloženo je preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Podneskom od 20. siječnja 2017. tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio dopunu revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tuženika je osnovana, dok je dopuna revizije nepravodobna.
6. Obzirom na visinu novčanog iznosa koji je predmet odlučivanja drugostupanjske presude, to protiv iste nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Dakle za dopuštenost tzv. izvanredne revizije potrebno je da su u njoj kumulativno ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
8. Tuženik je u ovoj tzv. izvanrednoj reviziji naznačio pravno pitanje zbog kojeg ju je podnio, problematizirajući njime pravilnost pobijane presude u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da je u rok u kojem je tuženik kao polaznik poslijediplomskog studija Pravnog fakulteta Sveučilišta u Z. bio dužan završiti studij zaključno sa 31. prosinca 2012., sve polazeći od Odluke Pravnog fakulteta Sveučilišta u Z. od 23. veljače 2011., a kako tuženik zaključno sa 31. prosinca 2012. nije završio poslijediplomski studij, to je protekom tog datuma počeo teći rok od 60 dana iz čl. 5. Ugovora o upućivanju na poslijediplomski studij, protekom kojeg roka tj. od 1. ožujka 2013. da je počeo teći petogodišnji zastarni rok unutar kojeg je tužiteljica mogla potraživati isplatu tog iznosa od tuženika. Kako je tužba podnesena 1. prosinca 2014. ocijenjeno je da je podnesena unutar zastarnog roka te je tužbeni zahtjev prihvaćen.
9. Razlog važnosti naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident nalazi u presudi Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1155/15-4 od 18. siječnja 2016. u kojoj je, a odlučujući o istovrsnoj pravnoj stvari, taj sud izrazio pravno shvaćanje da je za ocjenu prigovora zastare zahtjeva tužiteljice s osnova troškova poslijediplomskog studija, odlučan rok redovnog završetka poslijediplomskog studija utvrđen Statutom Pravnog fakulteta Sveučilišta u Z. u vrijeme sklapanja ugovora između stranaka o upućivanju tuženika na poslijediplomski studij, sve sukladno toč. IV. tog Ugovora.
Kako je taj rok isticao protekom četvrte akademske godine od upisa studija (30. rujna 2007.), što je bio rok za redovni završetak poslijediplomskog studija, to je istekom tog datuma otpočeo teći rok od 60 dana unutar kojeg je državni službenik upućen na poslijediplomski studij trebao vratiti troškove školovanja tužiteljici, a protekom kojeg je otpočeo teći opći (petogodišnji) zastarni rok, dakle od 1. prosinca 2007., zbog čega je ocijenjeno da je zahtjev tužiteljice podnesen 2. lipnja 2014. obuhvaćen zastarom te je odbijen.
10. Kako dakle u odnosu na sporno pitanje: - od kada je tužiteljica imala pravo potraživati povrat sredstava uplaćenih s osnova financiranja poslijediplomskog studija državnog službenika koji ga nije završio, a s tim u vezi i - od kada se ima smatrati da državni službenik upućen na poslijediplomski studij od strane Ministarstva financija, Porezna uprava ga nije završio u redovnom roku: da li u roku utvrđenom Statutom Pravnog fakulteta Sveučilišta u Z. ili sukladno Odluci Vijeća poslijediplomskog studija Pravnog fakulteta Sveučilišta u Z. od 23. veljače 2011.; postoje suprotna pravna shvaćanja iz pobijane drugostupanjske presude i one Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1155/15-4 od 18. siječnja 2016., proizlazi da su se ostvarile pretpostavke za intervenciju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a i dopuštanje ove revizije.
11. U skladu s prednjim, a postupajući na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i koje je u njoj određeno naznačeno.
12. Tužiteljica tužbom podnesenom 1. prosinca 2014., a nakon što je u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a uputila tuženiku 20. lipnja 2014. zahtjev za mirno rješenje spora, potražuje od tuženika iznos 30.000,00 kn uplaćen na ime troškova njegovog upućivanja na poslijediplomski studij na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Z., sukladno Ugovoru o upućivanju na poslijediplomski studij sklopljenog 20. kolovoza 2003. između Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured S. i tuženika kao državnog službenika, a koji studij da tuženik nije završio.
13. Prema tom ugovoru Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područnog ureda S. se obvezalo snositi troškove studija tuženika u iznosu 30.000,00 kn, a tuženik se obvezao (toč. IV. Ugovora) Ministarstvu financija, Poreznoj upravi u cijelosti vratiti troškove školovanja na poslijediplomskom studiju, između ostalog i ako ne završi poslijediplomski studij u redovnom roku utvrđenom Statutom Pravnog fakulteta Sveučilišta u Z., i to u roku od 60 dana od nastanka te okolnosti (toč. VI. Ugovora).
14. Odredbom čl. 43. st. 4. Statuta Pravnog fakulteta Sveučilišta u Z., a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o upućivanju tuženika na poslijediplomski studij, a sukladno Odluci o osnivanju i organizaciji poslijediplomskih studija za znanstveno usavršavanje iz financijskih znanosti Pravnog fakulteta Sveučilišta u Z. od 17. rujna 1997., poslijediplomski specijalistički studij ustrojava se u pravilu u trajanju od dvije godine, odnosno četiri semestra, te se u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora završetak poslijediplomskog studija "fiskalni sustav i fiskalna politika" u redovnom roku smatrao istekom četvrte akademske godine od upisa u studij.
15. Tuženik je poslijediplomski studij upisao akademske godine 2003./2004., što znači da bi završetak tog studija zaključno sa 30. rujna 2007. (završetak četvrte akademske godine 2006./2007.) smatrao onim u roku.
16. Nesporno je da tuženik započeti poslijediplomski studij nije završio ni unutar rokova koji su bili omogućeni naknadnom Odlukom Senata Sveučilišta u Z. i Vijeća Pravnog fakulteta Sveučilišta u Z., a prema kojoj je takav studij bilo moguće dovršiti i magistarski rad prijaviti do 31. prosinca 2011., a magistarski rad izraditi i obraniti najduže do 31. prosinca 2012.
17. Odnos stranaka iz ovog spisa predmeta utemeljen je na ugovoru sklopljenom između njih 20. kolovoza 2003. kojim su uređena njihova međusobna prava i obveze, između ostalog i određen rok unutar kojeg se tuženik obvezao završiti poslijediplomski studij u redovnom roku, s posljedicom koja proizlazi u slučaju nepoštivanja te obveze, a što se na strani tuženika i ostvarilo jer nije u redovnom roku završio poslijediplomski studij.
18. To što je tuženiku Odlukom Vijeća Pravnog fakulteta Sveučilišta u Z. bilo omogućeno i naknadno u produljenom roku završiti taj studij (a nije) nije bilo od utjecaja na ugovorom određenu obvezu tuženika na povrat troškova studiranja ako studij ne završi u redovnom roku. Prava i obveze stranaka uređena su ugovorom sklopljenim između njih, a bez mogućnosti da na njih utječe naknadna Odluka Vijeća Pravnog fakulteta Sveučilišta u Z. Naime, ta odluka samo omogućava tuženiku da dovrši započeti studij, a što on nije iskoristio, pa je jasno da se ne može smatrati da bi kroz to "produženo" razdoblje mogućnosti završetka poslijediplomskog studija tuženik stekao status redovnog studiranja poslijediplomskog studija sukladno sklopljenom ugovoru i na to vezati pravo tužiteljice potraživati povrat uplaćenih sredstava na ime poslijediplomskog studija tuženika.
19. Dakle protekom četvrte akademske godine (30. rujna 2007.) od upisa tuženika na poslijediplomski studij (2003./2004.) se ima smatrati da on nije završio poslijediplomski studij u redovnom roku.
20. U skladu s tim, rok od 60 dana iz čl. VI. Ugovora o upućivanju na poslijediplomski studij za vraćanje uplaćenih troškova studiranja (30.000,00 kn), je počeo teći od 1. listopada 2007., a njegovim istekom je 1. prosinca 2007. tužiteljica stekla pravo potraživati taj iznos od tuženika te joj je u smislu odredbe čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) počeo teći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, a sve vezano za potraživanje tog iznosa od tuženika, a koji zastarni rok je istekao 1. prosinca 2012.
21. Kako je tužiteljica zahtjev tuženiku za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a podnijela 20. lipnja 2014., odnosno tužbu u ovom spisu predmeta podnijela 1. prosinca 2014., ocijeniti je da je takav zahtjev tužiteljice obuhvaćen zastarom.
22. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice trebalo odbiti, zbog čega je preinačenjem pobijane presude odlučeno kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 82. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.
23. Odredbom čl. 382. st. 4. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 67. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor revizija se podnosi u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude.
24. Drugostupanjska presuda dostavljena je punomoćniku tuženika 16. studenoga 2016., a kako je dopuna revizije tuženika podnesena 20. siječnja 2017., proizlazi da je ista podnesena iza roka iz čl. 382. st. 4. ZPP-a i kao takva je nepravodobna.
25. Stoga je dopunu revizije tuženika trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 79. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.
26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, a obuhvaća troškove sastava žalbe i troškove sastava revizije te pristojbe na iste.
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.