- 1 -              Revd 3065/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3065/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja I. D. (OIB: …) i 2. tužiteljice M. D. ž. I. (OIB: …), oboje iz G., koje zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik iz K. L., protiv tuženice M. B. rođ. R. iz K. N., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz T., radi brisanja upisa, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž Zk-122/2020-2 od 11. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-3108/2018 od 8. ožujka 2019., u sjednici održanoj 11. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kako glasi:

 

''I Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog Rješenjem Općinskog suda u Kaštel Lukšiću Z-2692/07 od 05.lipnja 2008. na č.zem 648/11 z.u. 3634 KO K. N. prema kojem zk stanju je u listu B (vlastovnici) upisano pravo vlasništva na ime tužene B. M. rođ. R. uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Rješenja Z-2692/07 od 05.lipnja 2008.

 

II Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.400,00 kuna, u roku od 15 dana.''

 

2. Tuženica je podnijela prijedlog da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu.

 

3. Tužitelji nisu odgovorili na prijedlog.

 

4. Prijedlog tuženice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 11. ožujka 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. U konkretnom slučaju tuženica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunila sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačila niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačila niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njezinog prijedloga:

 

1) “Da li propuštanje roka za izjavljivanje žalbe protiv zemljišnoknjižnog rješenja o upisu prava vlasništva prekludiran u pravu na podnošenje brisovne tužbe?”

 

2) “Da li se rokovi podnošenja brisovne tužbe iz čl. 129. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama moraju primjeniti u slučaju izvršene predaje darovane nekretnine u posjed obdareniku i pravomoćnog rješenja o upisu prava vlasništva na ime obdarenika?”

 

kada:

 

7.1. prijedlog u svezi postavljenih pitanja (ako se i mogu prihvatiti određenim: kako su formulirana), gledano prema okolnostima ovoga slučaja, ne sadrži nikakve a pogotovo ne i navedene (određene) razloge da bi sam bio dopušten, one (iz odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a) za zaključiti da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (što je odlučno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse): s time da te razloge ne može nadomjestiti samo uopćeno pozivanje predlagateljice na odredbe ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti prijedloga,

 

7.2. prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a, kojima je revizijski sud vezan u odlučivanju: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne bi niti mogao dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

7.3. u svezi sa navedenim pod 7.2., revizijski sud ne može preispitivati (obzirom da u tome smislu predlagateljica nije formulirala pitanje) niti ono odlučno: je li ovdje (kada je neosporno da je na svakom prijepornom ugovoru izvršena ovjera potpisa „osobe čije se pravo prenosi na drugu osobu“) uvjetu potpisa obdarenika udovoljeno bar time što je (i ako je) svaki obdarenik (koji nije potpisao ugovor o darovanju) po učinjenom darovanju raspolagao (sa ovjerenim potpisom) onime što mu je darovano (bilo sačinjenjem novog ugovora ili prijedloga za upis: time valjano očitujući volju da su darovanja prihvatili - i to u pisanom obliku),

 

7.4. revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

8. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanja iz prijedloga nisu opravdana razlozima iz kojih bi proizlazilo da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i obrazložena te situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog (koji se, po razlozima kojima se obrazlaže, u biti svodi samo na traženje odgovora je li u okolnostima konkretnog slučaja pravilno odlučeno o postavljenom zahtjevu) ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

9. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

10. Revizijski sud tek primjećuje (u odnosu na postavljena pitanja):

 

10.1. da se pogreška u upisu prilikom provedbe uknjižbe prava vlasništva ispravlja na način određen odredbama čl. 117. do 119. Zakona o zemljišnim knjigama (“Narodne novine”, br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/2001., 100/2004., 107/2007., 152/2008., 126/2010., 55/2013. i 60/2013.), a povreda knjižnog prava uknjižbom u korist neke osobe može se zahtijevati samo brisovnom tužbom,

 

10.2. da se brisovnom tužbom ostvaruje sudska zaštita zbog povrede knjižnih prava nositelja knjižnog prava. Njome se mogu pobijati već ostvareni upisi u zemljišnim knjigama zbog nedostatka materijalnopravnih uvjeta ili zbog nedostatka formalnih i materijalnopravnih uvijeta. Ona se može podnijeti radi zaštite knjižnog prava i kad je ovog moguće štititi i žalbom protiv rješenja o dozvoli upisa.

 

10.3. da se (tako) brisovna tužba i žalba protiv zemljišnoknjižnog rješenja o upisu međusobno ne isključuju. Mogu se podnijeti i istodobno (upravo zbog navedenog: da se žalbom osporava valjanost rješenja o upisu glede toga da li je prijedlog za upis osnovan - u svezi sa zemljišnoknjižnim stanjem te prijedlogom i njemu priloženim ispravama, odnosno sa pretpostavkama za sam upis određenim zemljišnoknjižnim pravom - dok je brisovna tužba usmjerena protiv same uknjižbe),

 

10.4. da je pravo na podizanje brisovne tužbe u odnosu na neposrednog stjecatelja (a ovdje je tuženica svoj upis ostvarila protiv tužitelja kao knjižnih prednika: samo pozivom na više ugovora) vremenski neograničeno: ona se u odnosu na ovog može podnijeti dok ne nastupe okolnosti zbog kojih bi povrijeđeno knjižno pravo ionako prestalo.

 

Zagreb, 11. svibnja 2021.