Poslovni broj: Gž Ovr-239/2020-3

 

             

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-239/2020-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Krešimiru Biljanu kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja T.K., iz K., L…, OIB: …, zastupan po punomoćniku H.K., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika M. d.o.o., iz K., V.M., OIB: …., zastupan po ZOU J.J., M.B., D.B.i T.H. iz K., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Ovrv-1101/2017-5 od 31. srpnja 2017. i rješenja istoga suda poslovni broj: Ovr-1101/2017-10 od 30. kolovoza 2018. dana 11. svibnja 2021.

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

              I. Prihvaća se žalba ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Ovrv-1101/2017-5 od 31. srpnja 2017. te se isto preinačava u točki I., II. i IV. izreke na način da se odbija prijedlog ovršenika od 03. srpnja 2017. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i neosnovanosti zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 07. lipnja 2017. s nalogom Financijskoj agenciji da zaplijenjena sredstva po navedenom zahtjevu vrati na račun ovršenika uz naknadu troškova postupka.

              II. Odbija se žalba ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Ovr-1101/2017-10 od 30. kolovoza 2018. te se isto potvrđuje.

              III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem prihvaćen je prijedlog ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim (točka I. izreke) te je utvrđen neosnovanim zahtjev za izravnu naplatu uz nalog Financijskoj agenciji da zaplijenjena sredstva po navedenom zahtjevu vrati na račun ovršenika (točka II. izreke) dok je odbijen prijedlog za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva (točka III. izreke).

Ovrhovoditelju je naloženo da ovršeniku naknadi trošak postupka u iznosu od 1.237,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. srpnja 2017. pa do isplate u roku 8 dana (točka IV. izreke).

              2. Pravodobno podnesenom žalbom ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje u točki I., II. i IV. izreke iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14. i 70/19. – dalje u tekstu ZPP) osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odnosno neosnovanosti zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 07. lipnja 2017. te napominjući da je ovršnom ispravom – presudom Općinskog suda u Karlovcu ovršeniku naloženo da ovrhovoditelju na ime naknade štete isplati iznos od 16.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

              Okolnost da je visina štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu određena na osnovu visine mjesečne bruto plaće ne znači samim time da dosuđena šteta podliježe oporezivanju.

              Slijedom izloženog predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijanog rješenja na način da sud odbije prijedlog ovršenika kao neosnovan.

              3. U odgovoru na žalbu ovršenik u cijelosti osporava žalbene navode pozivajući se na odredbu članka 21. stavak 1. točka 1f. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20. – dalje u tekstu ZOPD).

              Slijedom navedenog predlaže drugostupanjskom sudu odbijanje žalbe i potvrdu pobijanog rješenja uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Ovrhovoditelj je podnio pravovremenu žalbu i protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbačena njegova nadopuna žalbe kao nepravodobna (Ovr-1101/2017-10 od 30. kolovoza 2018.) navodeći kako u cijelosti ostaje kod žalbenih navoda  te da je nakon proteka roka za žalbu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured donio rješenje kojim se ovrhovoditelju utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja tj. radi se o novonastalim činjenicama koje ovrhovoditelj iz opravdanih razloga nije mogao istaknuti u žalbi protiv rješenja od 31. srpnja 2017.

5. Žalba ovrhovoditelja protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-1101/2017-5 od 31. srpnja 2017. je osnovana dok nije osnovana žalba protiv rješenja poslovni broj: Ovr-1101/2017-10 od 30. kolovoza 2018.

6. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - dalje u tekstu OZ) te utvrđuje da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet postupka je prijedlog ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 07. lipnja 2017. uz nalog Financijskoj agenciji da zaplijenjena sredstva po navedenom zahtjevu vratina račun ovršenika.

8. Tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-12/2017-12 od 31. ožujka 2017.  (presuda pravomoćna i ovršna 09. travnja 2017.) prema kojoj je ovršeniku kao tuženiku naloženo da ovrhovoditelju kao tužitelju na ime nakade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 16.000,00 kuna te mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2017. pa do isplate u roku 8 dana.

Na temelju navedene presude ovršenik je isplatio ovrhovoditelju iznos od 9.420,00 kuna a za preostali iznos razlike do 16.000,00 kuna odnosno za iznos od 6.580,00 kuna ovrhovoditelj je podnio prijedlog za izravnu naplatu.

              9. Na tako utvrđeno činjenično stanje i pozivajući se na odredbe članka 2. stavak 1., članka 5. stavak 2. točka 1., članka 8. stavak 2. točka 5. te članka 21. stavak 1. ZOPD-a prvostupanjski sud prihvaća prijedlog ovršenika za utvrđenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva sa računa ovršenika uz nalog Financijskoj agenciji za povrat navedenih sredstava na račun ovršenika u bitnom smatrajući kako naknada štete na temelju sudskog raskida ugovora o radu predstavlja za ovrhovoditelja dohodak odnosno da je ovršenik ispunio svoju obvezu kada je obračunao porez i prirez na iznos naknade štete prema ovršnoj ispravi (6.580,00 kuna) i isplatio ovrhovoditelju iznos od 9.420,00 kuna.

10. Po ocijeni ovoga suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada utvrđuje da postoje zakonski uvjeti za udovoljavanje prijedlogu ovršenika.

11. Naime naknada štete zbog utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu ne predstavlja dohodak ovrhovoditelja koji podliježe oporezivanju.

Prema odredbi članka 125. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14., 127/17., 98/19.) sud će na zahtjev radnika u slučaju nezakonitog otkaza odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Prema odredbi članka 8. stavak 2. podstavak 5. ZOPD-a dohotkom se ne smatraju odštete koje nisu u svezi s gospodarskom djelatnošću.

Iznos naknade štete po ocijeni ovoga suda ne predstavlja odštetu u vezi gospodarske djelatnosti jer se upravo radi o šteti zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu koji je po prijedlogu radnika sudski raskinut.

Stoga je neosnovano i pozivanje ovršenika na odredbu članka 21. stavak 1. podstavak 1f. ZOPD-a.

Naime prema navedenoj odredbi primitcima po osnovi nesamostalnog rada (plaća) smatraju se svi drugi primitci koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku vezano uz radni odnos i odnos poslodavca i radnika bez obzira na oblik i način isplate ili temelja za isplatu osim ako tim zakonom nije drugačije određeno  obzirom da prema već navedenoj odredbi članka 8. stavak 2. podstavak 5. ZOPD-a naknada štete nije oporeziva.

Dakle ne radi se o dohotku od nesamostalnog rada niti o naknadi plaće a koji primitci bi bili predmet oporezivanja već je navedenom odredbom samo postavljen orijentacijski kriterij za dosuđivanje visine naknade štete koja nije oporeziva (o tome Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr-37/2008., Revr-545/2008., Županijski sud u Varaždinu, Gž-1426/2013.).

12. Slijedom rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-1101/2017-5 od 31. srpnja 2017. je preinačeno sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a kako je to navedeno u točki I. izreke ovoga rješenja.

13. Rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-1101/2017-10 od 30. kolovoza 2018. je potvrđeno sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a jer je uvidom u spis nesporno utvrđeno a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud da je nadopuna žalbe nepravodobna obzirom da je rok za žalbu istekao 10. kolovoza 2017. a ista je predana sudu 11. studenog 2017. dakle izvan zakonskog roka od 8 dana od primitka prvostupanjskog rješenja.

Tvrdnje ovrhovoditelja o novim okolnostima koje nije mogao istaknuti u žalbi protiv rješenja od 31. srpnja 2017. ne utječu na zakonitost pobijanog rješenja.

14. Ovaj sud je ujedno sukladno odredbi članka 166. ZZP-a odbio zahtjev ovršenika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o nužnom trošku u smislu članka 155. navedenog zakona.

 

 

Vukovar, 11. svibnja 2021.

 

              Sudac

              Krešimir Biljan, v.r.