1                            Poslovni broj: Gž Ovr-226/2021-2

 

Poslovni broj: Gž Ovr-226/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja I. P. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku u Z., protiv ovršenice S. U. (OIB:…) iz Z., zastupane po punomoćniku B. K., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-2180/20-24 od 23. ožujka 2021., 11. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

             

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-2180/20-24 od 23. ožujka 2021.

 

II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

 

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška odgovora na žalbu

             

 

Obrazloženje

 

1.               Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je žalba ovršenice izjavljena 15. ožujka 2021. nakon proteka roka za njezino podnošenje.

 

2.               Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svojega punomoćnika podnosi ovršenica sa obrazloženjem, u bitnome, da je u ovršnoj ispravi – presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj: P-1105/16 od 26. srpnja 2018. koja je postala pravomoćna i ovršna 23. listopada 2019. utvrđeno da ovršenica ima predati u suposjed predmetnu nekretninu ovrhovoditelju obzirom da je ovrhovoditelj suvlasnik iste, da je u žalbi koju je izjavila nakon proteka roka navela da ovrhovoditelj od 01. ožujka 2021. više nije suvlasnik predmetne nekretnine, da stoga isti ne može tražiti predaju u posjed temeljem navedene ovršne isprave, da je prijenos prava vlasništva radi osiguranja tražbine prijenos vlasništva a ne opterećenje vlasništva te da fiducijant postaje vlasnikom nekretnine i kao takav upisuje se u zemljišne knjige, da je fiducijarno osiguranje oblik stvarnopravnog osiguranja tražbine prijenosom vlasništva na fiducijara s učinkom da se fiducijantu vlasništvo vraća nakon što podmiri osiguranu tražbinu sukladno odredbama pravnog posla o fiducijarnom osiguranju, da ovrhovoditelj nema pravo na suposjed predmetne nekretnine već da bi jedino pravo mogao imati fiducijar tj. S. H. pod pretpostavkom da to pravo nije ograničeno samim Ugovorom o fiducijarnom osiguranju a da o pitanju ima li ovrhovoditelj pravo na suposjed nije ovlašten odlučivati sud koji vodi ovršni postupak već stvarno i mjesno nadležan sud u parničnom postupku. Predlaže da se preinači pobijano rješenje "i ukinu provedene radnje i obustavi ovrha".

 

3.              Ovrhovoditelj u svojem odgovoru na žalbu ovršenice navodi da je on i nadalje punopravni vlasnik 1/2 dijela predmetnog stana s time da na tom njegovom dijelu postoji fiducijarni teret u korist treće osobe. Predlaže da se žalba odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.

 

4.               Žalba ovršenice nije osnovana.

 

5.               Pobijanim je rješenjem sud prvog stupnja odbacio žalbu ovršenice izjavljenu protiv rješenja o ovrsi od 02. rujna 2020., nakon proteka roka smatrajući da je neosnovan njezin navod da bi ovrhovoditelj predmetnu nekretninu otuđio jer da i iz izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi da je isti upisan kao suvlasnik u 1/2 dijela predmetnog stana "a da upisana fiducija ne predstavlja prepreku za provedbu ovrhe", da je zasnovano fiducijarno pravo na suvlasničkom dijelu ovrhovoditelja u korist S. H. a radi osiguranja novčane tražbine koju ista ima prema ovrhovoditelju, te da se žalba ovršenice temelji na navodima koji su "potpuno bespredmetni i irelevantni za ovu ovrhu". Odluka se temelji na odredbi čl. 53. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje OZ).

 

6.               Ispitujući pobijano rješenje u granicama navoda žalbe te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno utvrđeno činjenično stanje, a da pri tome nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7.              Iz predmetnog spisa proizlazi slijedeće:

             

-da je ovrhovoditelj prijedlogom od 31. kolovoza 2020. a temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru pod poslovnim brojem P-1105/2016 od 26. srpnja 2018., a rad ostvarenja njegove nenovčane tražbine na predaju u suposjed nekretnine predložio ovrhu uspostavom suposjedovnog stanja kojom bi se naložilo ovršenici da preda ovrhovoditelju u suposjed 51/375 dijela kč. br. 1537/15, stambena zgrada i dvorište površine 10044 m2 ili 294 čhv povezano sa vlasništvom četverosobnog stambenog prostora oznake ST4 na prvo katu ukupne neto površine 123,13 m2;

 

              -da je 02. rujna 2020. sud prihvatio prijedlog ovrhovoditelja te donio rješenje o ovrsi protiv kojega je ovršenica pravovremeno izjavila žalbu, a koje rješenje je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž Ovr-12/2021-23 od 29. siječnja 2021. potvrđeno i ta žalba ovršenice odbijena;

 

              -da je ovršenica podnijela prijedlog za odgodu ovrhe koji je rješenjem suda prvog stupnja od 04. prosinca 2020. odbijen i povodom njezine žalbe to rješenje rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž Ovr-13/2021 od 29. siječnja 2021. potvrđeno i ta žalba odbijena;

 

              -da je između ovrhovoditelja i S. H. 01. ožujka 2021. zaključen Ugovor o zajmu sa Sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine ujedno i na predmetnoj nekretnini.

 

7.1.              Ovršenica je podnijela žalbu nakon proteka roka smatrajući da su zaključenjem navedenog Ugovora ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a jer da je ovrhovoditelj prestao biti suvlasnikom predmetnog stana koju činjenicu ovršenica nije mogla istaknuti već u roku za žalbu protiv pobijanog rješenja.

 

8.              Odredbom čl. 53. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do toč. 11. toga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, a takva se žalba može podnijeti sve do završetka ovršnog postupka. Ovršenik je dužan u žalbi istaknuti sve razloge koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrjepljuje svoje navode s time da je dužan priložiti i isprave na koje se poziva u žalbi, a ako ne postupi po navedenom ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će takvu žalbu odbaciti. Podnošenjem navedene žalbe ne sprječava se provedba ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine osim ako zakonom nije drugačije određeno.

 

9.              Sud prvog stupnja pravilno navodi da navedeno fiducijarno osiguranje ne predstavlja otuđenje prava vlasništva već da se radi o opterećenju prava vlasništva. Prema odredaba OZ-a kojima je navedeno fiducijarno osiguranje regulirano i to čl. 309. do čl. 327. OZ-a proizlazi također da se ne radi o otuđenju prava vlasništva već o osiguranju ovdje određene novčane tražbine. Iz odredbe čl. 315. OZ-a tako proizlazi da bi ovrhovoditelj imao pravo i dalje koristiti stvar, odnosno vršiti pravo koje je preneseno na treću osobu (ako to Sporazumom nije drugačije određeno što ovdje nije dokazano). Slijedom navedenog nisu ispunjeni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a pa time niti uvjet za podnošenje žalbe nakon proteka roka.

 

10.              Stoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje probija, a ni razlozi na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu ovršenice temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Kako je odbijena žalba ovršenice valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka kao i zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška odgovora na žalbu kao procesno nepotreban (čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. ZPP-a sve u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a).

 

             

U Puli-Pola 11. svibnja 2021.

 

 

Sudac

 

Dolores Peruško