- 1 -              Rev 3646/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3646/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. D. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz Z., protiv tuženice M. D. iz V., (OIB: …), zastupane po punomoćniku H. M., odvjetniku iz B., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-674/2018-2 od 2. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu posl. br. P Ob-125/2016-12 od 26. travnja 2018., u sjednici održanoj 11. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je (u stavku I. izreke) odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na „utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka čini oprema stomatološke ordinacije u V. i osobni automobil marke Citroen C3, svakog u ½ dijela“ - te (u stavku II. izreke) tužitelju naloženo tuženici naknaditi trošak postupka od 35.156,25 kn, a (u stavku III. izreke) odbijen „tužitelj sa neosnovanim zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.805,00 kn“.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog (kako drži) u postupku počinjenih bitnih postupovnih povreda „posebno što se tiče propisa o dokazivanju i stajališta o teretu dokazivanja“ te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Tuženica je odgovorila na reviziju i predložila da se ova odbije kao neosnovana.

 

4. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

5. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Suprotno tvrdnjama revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nema nedostataka na koje se tužitelj poziva (ona je jasna, određena u svome sadržaju - i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega) - tako da nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ili relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 375. st. 1. i sa čl. 8., čl. 7. st. 1., čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a, na koju samo opisno revident ukazuje.

 

7. Navodi kojima revident osporava ili problematizira utvrđenja uzeta po drugostupanjskom sudu relevantnim za odluku o predmetu spora, o načinu stjecanja prijeporne opreme stomatološke ordinacije i osobnog automobila marke Citroen C3, o sredstvima kojima su te pokretnine stečene, sve uz tvrdnje - da je i iz provedenih dokaza valjalo zaključiti da su stečene i njegovim sredstvima, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima revident iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te prigovori o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem), a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a), revizijski sud te prigovore ne može razmatrati u okvirima revizijskog razloga ostvarene bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ili čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

8. Valja kod toga imati na umu:

 

8.1. da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da je već i iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog (o načinu stjecanja prijepornih pokretnina i imovini kojom su te pokretnine stečene), drugostupanjski sud nije povrijedio niti jedno pravo revidenta,

 

8.2. da je tužitelju omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana prilika da predloži dokaze za svoja shvaćanja i činjenice na koje se poziva i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluje u njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno njegovo shvaćanje o ocjeni dokaza - a sve jer u postupku u kojemu je to mogao nije predložio dokaze za to shvaćanje i jer provedeni dokazi nisu ocijenjeni onako kako bi on htio, ne može u postupku ostvariti povoljniju poziciju,

 

8.3. da u parničnom postupku sve ono iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora može imati značaj dokaza (i to odlučnog), pa to mogu biti i oni koji su u ovome predmetu provedeni.

 

9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

10. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

11. Predmetom spora zahtjev je tužitelja na utvrđenje da su predmetne pokretnine - navedena oprema stomatološke ordinacije i osobni automobil marke Citroen C3, stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka ili da potječu iz te imovine.

 

12. Sporno je u revizijskom stupnju je su li te pokretnine zaista stečene i doprinosom tužitelja, njegovim sredstvima, radom za trajanja bračne zajednice stranaka ili da potječu iz te imovine.

 

13. Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) odbio uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

13.1. „da se zahtjev za utvrđenje bračne stečevine neosnovano odnosi na opremu stomatološke ordinacije u V. na adresi …, budući da je navedena oprema u vlasništvu Doma zdravlja Zagrebačke županije i kao takva sa stomatološkom ordinacijom čini jedinicu zakupa koje je tužena kao stomatolog od 1997. godine u zakupu“,

 

13.2. da se „zahtjev tužitelja neosnovano odnosi i na osobni automobil marke Citroen C3, jer je valjanom ocjenom sadržaja iskaza svjedoka i stranaka sud prvog stupnja pravilno zaključio da je isti automobil stečen 2003. sredstvima koje je tužena stekla darovanjem i predstavlja njezinu posebnu imovinu“.

 

14. Takvo shvaćanje je pravilno.

 

15. Tužitelj je da bi uspio u sporu trebao dokazati ono što tvrdi i na čemu zahtjev temelji: da su pokretnine zaista stečene i njegovim doprinosom, njegovim sredstvima, odnosno (bliže) radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili da potječu iz te imovine.

 

16. Konkretno, trebao je dokazati osnovu svoga zahtjeva.

 

17. Budući da to nije dokazao - a dokazano je ono što tuženica tvrdi, sve polazeći od odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) te odredbe čl. 221.a ZPP-a (kojom je propisano: „Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.“), drugostupanjski sud nije imao razloga udovoljiti njegovom zahtjevu - i pravilno je primijenio materijalno pravo kada ga je odbio.

 

18. Propust ili nemogućnost da dokaže činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev (prema pravilu o teretu dokazivanja: prema kojemu je on trebao dokazati te činjenice - i prema kojemu se nije niti moglo na teret tuženice staviti da nadomjesti tu obvezu tužitelja ili da sama dokazuje neku negativnu činjenicu), revident ne može otkloniti tvrdnjom da je prilikom odlučivanja o predmetu spora pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

19. Stoga, a budući da prema izloženom ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena - to je reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu, odlukom kao u izreci - u presudi (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

 

Zagreb, 11. svibnja 2021.