- 1 -              Revd 476/2021-2

Broj: Revd 476/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. B. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnica L. P., odvjetnica u G., protiv tuženika O.-O. T. d.d. Z.,  OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. & P. R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-758/2019-2 od 20. listopada 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-596/19 od 7. lipnja 2019., u sjednici održanoj 11. svibnja 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužiteljice Ljubice Baković za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-758/2019-2 od 20. listopada 2020., se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužiteljica L. B. je podneskom od 5. prosinca 2020. predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-758/2019-2 od 20. listopada 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,  - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP.

4. Presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-758/2019-2 od 20. listopada 2020. se temelji na pravnom shvaćanju da se zastara tražbine utvrđene pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojom je određena ovrha općenito na imovini ovršenika prekida svakom vjerovnikovom radnjom radi provedbe te ovrhe, pa tako i dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku. U ovom slučaju je, prema shvaćanju drugostupanjskog suda, zastara tražbine prekinuta dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom poslodavcu, pri čemu nije odlučno što ovršenica (ovdje tužiteljica) u trenutku podnošenja prijedloga poslodavcu (S. d.o.o.) više nije bila zaposlenica tog društva.

5. Tužiteljica je osporila navedeno pravno shvaćanje te je predložila da joj se dopusti revizija radi pravnih pitanja:

„1. Predstavlja li podnošenje prijedloga za provedbu ovrhe bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi radnju koja bi prekidala zastarijevanje tražbine u smislu odredbe čl. 241. i 244. Zakona o obveznim odnosima?

2 Može li takva fizička ili pravna osoba koja nije poslodavac dužnika odnosno dužnikov dužnik, smatrati drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine?“

5.1. U prijedlogu je navedeno da su pitanja važna za rješenje ovog spora, te da su važna za  osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, zato što o tim pitanjima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda u odluci poslovni broj Revr-154/04 i Gzz-43/04 od 22. travnja 2004., a da konkretna pravna situacija nije obuhvaćena pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-293/05 od 11. travnja 2005.

6. Naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. prva ZPP.

6.1. Odluka revizijskog suda poslovni broj Revr-154/04 i Gzz-43/04 od 22. travnja 2004. temelji se na bitno drugačijoj činjeničnoj osnovi i procesnoj situaciji u odnosu na predmetni spor. Navedena odluka sadrži pravo shvaćanje o odredbi čl. 388. Zakona o obveznim odnosima. Prema tom shvaćanju podnošenje zahtjeva poslodavcu (u tom slučaju  Ministarstvu …) radi ispunjenja tražbine iz radnog odnosa ne dovodi do prekida zastare tražbine. U toj situaciji M. R. nije nadležni organ u smislu odredbe čl. 124. Zakona o javnim službenicima i namještenicima (Narodne novine broj 27/01).

6.2. Pravno shvaćanje Građanskog odjela revizijskog suda  broj Su-IV-293/05 od 11. travnja 2005. koje glasi: „Podnošenje zahtjeva za utvrđivanje prava na uvećanu plaću tijelu državne uprave koje je ujedno i poslodavac podnositelja zahtjeva prekida zastarijevanje potraživanja naknade uvećane plaće.“ ne daje važnost naznačenim pitanjima, jer se odnosi na drugu pravnu normu i drugačiju procesnopravnu situaciju.

7. Nadalje, naznačena pitanja nisu važna niti za rješenje ovog spora jer se odnose na situaciju kad je prijedlog za provedbu ovrhe podnesen bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi, a u ovom slučaju se odluka temelji na utvrđenju da je provedba ovrhe zatražena od poslodavca ovršenika,  a za prekid zastarijevanja je odlučna odredba čl.  178. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje OZ).

7.1. Vrhovni sud RH je zauzeo pravno shvaćanje glede primjene odredbe čl. 178. st. 1. OZ u odluci poslovni broj Rev-483/2017-2 od 19. veljače 2020. prema kojemu se „ podnošenjem na naplatu suglasnosti o zaplijeni plaće na kojoj je potpis dužnika ovjerio javni bilježnik u smislu odredbe članka 178. st. 1. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99 i 42/00) prekida tijek zastare (…)“.

8. Slijedom toga je valjalo odbaciti prijedlog kao nedopušten na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 11. svibnja 2021.