Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 132/2017-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 132/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L., OIB: ... i D. L., OIB: ..., oboje iz O., koje zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6859/16-2 od 25. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj Pn-328/15-17 od 21. srpnja 2016., u sjednici održanoj 11. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja B. L. i D. L. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da im tuženica nadoknadi štetu u iznosu od 592.560,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2016. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjska presude. Ujedno su tužitelji obvezani tuženici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 23.720,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelji predlažu da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, odnosno podredno da se ukinu nižestupanjske presude, te da se predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude, za svakog od tužitelja prelazi iznos od 200.000,00 kn (čl. 37. st. 2. ZPP).

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 592.560,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, a koja šteta je prouzročena tužiteljima time što tuženica, kao ovršenikov dužnik, nije odgovarajuće postupala prema rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrpl-2469/06 od 5. svibnja 2006., u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. L., tada maloljetnog, protiv ovršenika J. K., a radi naplate dužnih iznosa uzdržavanja. U činjeničnim navodima tužbe proizlazi da tužitelja B. L. tvrdi da radi neodgovarajućeg postupanja tuženice, ona nije mogla plaćati kredit, te je došlo do gubitka vlasništva na stanu u vlasništvu tužiteljice B. L.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je između D. uslužna djelatnost i trgovina vlasništvo tužiteljice B. L., kao korisnik kredita i P. b. d.d. Z., u ime i za račun Hrvatske banke za obnovu i razvoju, kao davatelja kredita, zaključen Ugovor o kreditu broj ... 3. listopada 2002.,

 

- da je po tom Ugovoru tužiteljica B. L. kao založni dužnik dozvolila zasnivanje založnog prava na nekretnini, a radi osiguranja novčana tražbine,

 

- da je navedeni Ugovor o kreditu otkazan 21. veljače 2006.,

 

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrpl-2469/06 od 5. svibnja 2006. dozvoljena ovrha protiv J. K., oca tužitelja D. L., a radi naplate dužnih iznosa uzdržavanja.

 

10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da ne postoji uzročna veza između gubitka stana tužiteljice B. L. i ovršnog postupka protiv J. K., jer je ugovor o kreditu otkazan prije donošenja rješenja o ovrsi.

 

Osim toga, nižestupanjski sudovi zaključuju da se očekivani obroci uzdržavanja, koje je J. K. bio dužan plaćati za tužitelja D. K. ni na koji način nisu mogli uračunati u financijski plan otplate rata predmetnog Ugovora o kreditu, kao i da tužitelj D. L. nije niti aktivno legitimiran za ovaj tužbeni zahtjev, budući da isti nije bio vlasnik stana, već je vlasnica stana u cijelosti bila tužiteljica B. L.

 

11. Suprotno tvrdnji revidenata sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke pobijane presude i razloga navedenih u obrazloženju, odnosno sadržaja zapisnika i provedenih dokaza.

 

12. Isto tako neosnovano tužitelji ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Pri tome valja naglasiti da su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da ne postoji uzročna veza između eventualnih propusta u postupanju tuženice kod provedbe rješenja o ovrsi kod poslodavca Ministarstva financije i nastale štete, tj. gubitka vlasništva na stanu od strane tužiteljice B. L. Kako je postojanje uzročne veze jedna od pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti irelevantni su navodi revizije o tome kada je šteta za tužitelje nastala.

 

Tome valja posebno dodati da tužiteljica B. L. ni na koji način nije mogla upotrijebiti sredstva namijenjena za uzdržavanje tužitelja D. L., a koje je trebao platiti ovršenik u ovršnom postupku, za otplatu rata po Ugovoru o kreditu, kada je i došlo do zasnivanja založnog prava.

 

Radi navedenog pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost za štetu u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO).

 

13. Stoga je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 11. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu