Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Revr 643/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. K. iz Ž., kojeg zastupa punomoćnica I. B., diplomirana pravnica u Sindikatima državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2427/10-3 od 22. veljače 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji poslovni broj P-639/09-11 od 20. srpnja 2010., u sjednici održanoj 14. lipnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I/ Prihvaća se revizija tužitelja Š. K., ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2427/10-3 od 22. veljače 2011. i presuda Općinskog suda u Županji poslovni broj P-639/09-11 od 20. srpnja 2010. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II/ O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 36.812,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. veljače 2005. do isplate te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kn.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno postupanje.

 

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješavanju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Iz sadržaja podnesene revizije proizlazi da tužitelj postavlja materijalnopravno pitanje koje se svodi na dilemu može li doći do zastoja zastare u situaciji kada je već nastupio prekid zastare u režimu primjene odredbe čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP/03), a u svezi odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

 

Tužitelj u odnosu na razlog važnosti postavljenog pitanja ukazuje na suprotnu odluku Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2354/09-3 od 21. listopada 2010.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu razlike otpremnine sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 92/04) koja je dospjela 12. veljače 2006.

 

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev prihvaćajući osnovanim tuženikov prigovor zastare potraživanja. Naime, sudovi su utvrdili da je tuženica tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora zaprimila 28. prosinca 2007. te isti odbila 7. veljače 2008. Sudovi ocjenjuju da je u predmetom sporu nastupio zastoj zastarijevanja koji je trajao do odbijanja zahtjeva za mirno rješenje spora (do 7. veljače 2008.), odnosno ukupno 41 dan. Budući da je predmetna tužba podnesena 15. prosinca 2009., a predmetnim zahtjevom tužitelj potražuje ostvarivanje svojih prava od 12. veljače 2006., sudovi zaključuju da je nastupila zastara prava tužitelja da zahtijeva ispunjenje obveza tužene.

 

Po ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu polaze od pogrešnog pravnog pristupa jer zaključuju da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nastupio zastoj zastarijevanja.

Naime, odredbom čl. 99. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03 – dalje: ZID ZPP/03) koji je stupio na snagu 1. prosinca 2003., iza članka 186. dodani su članci 186.a, 186.b i 186.c i prema odredbi čl. 186.a st. 1. i 3. osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a podnošenjem tog zahtjeva prekida se zastarijevanje.

 

Prema odredbi čl. 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) promijenjene su odredbe čl. 186.a st. 1., 2. i 3. prema kojima podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora zastarijevanje zastaje. Navedena odredba čl. 19. ZID ZPP/08 se prema odredbi čl. 52. st. 2. ZID ZPP/08 neće primjenjivati na postupke pokrenute prije stupanja na snagu ovog Zakona tj. prije 1. listopada 2008.

 

Prema odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

 

Što se tiče zastoja zastare, prema odredbi čl. 238. ZOO ako zastara nije mogla početi teći zbog nekog zakonskog uzroka, ona počinje teći kad taj uzrok prestane, a ako je zastara počela teći prije nego je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

 

Iz sadržaja navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nastupio prekid zastare jer je tužitelj takav zahtjev podnio u vrijeme važenja ZID ZPP/03, a zahtjev za mirno rješenje spora predstavlja radnju poduzetu protiv dužnika/tuženice radi ostvarenja tražbine u smislu citirane odredbe čl. 241. ZOO. Prema odredbi čl. 245. st. 3. ZOO zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

 

Dakle, u situaciji kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 28. prosinca 2007., dakle u vrijeme važenja ZID ZPP/03, a tužbu podnio u vrijeme važenja ZID ZPP/08 15. prosinca 2009., prema odredbi čl. 186.a st. 3. ZPP/03 nastupio je prekid zastare i vrijeme proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Pritom valja reći da u razdoblju kada rokovi zastare ne teku zbog nastupa prekida zastare, ne može istovremeno doći do zastoja zastarijevanja.

 

Stoga sudovi u ovom postupku, zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni zakonskih odredbi, uopće nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva pa su posljedično tome ostale nepotpuno utvrđene činjenice u smislu naprijed izloženog shvaćanja ovog suda te zato nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

 

Slijedom iznijetog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku potrebno je utvrditi odlučnu činjenicu prekida zastare potraživanja, a zatim ocijeniti značaj utvrđene činjenice, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

 

Obzirom na to da su ukinute nižestupanjske odluke o troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka ostavljeno je odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 14. lipnja 2017.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu