Broj: Rev 2890/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice J. S. iz Z., koju zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika D. d.o.o. iz P., kojeg zastupa punomoćnik Z. V. B., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-2137/14-2 od 22. svibnja 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-103/13 od 10. prosinca 2013., u sjednici održanoj 28. lipnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužiteljice J. S., kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-103/13 od 10. prosinca 2013., suđeno je:

 

„1. Tuženik D. d.o.o., P., dužan je platiti tužiteljici S. J., Z., iznos od 110.000 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do konačne isplate, po stopi od 12%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate nakon toga, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice iz toč. I. za iznos od 110.000 kuna.

 

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-2137/14-2 od 22. svibnja 2015.,  odlučeno je o žalbama obje stranke na način:

 

„1. Odbija se žalba tužiteljice J. S. kao neosnovana i potvrđuje presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-103/13 10. prosinca 2013. godine, u toč. II. izreke.

 

2. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-103/13 10. prosinca 2013. godine, u toč. I. i III. izreke i sudi:

 

a) Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Tuženik „D." d.o.o., P., dužan je platiti tužiteljici S. J., Z., iznos od 110.000 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do konačne isplate, po stopi od 12%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate nakon toga, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

b) Nalaže se tužiteljici J. S. da tuženiku „D." d.o.o. naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 22.912,50 kuna, u roku od 15 dana.“

 

Protiv ove drugostupanjske presude u cijelosti reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju, te pobijanu drugostupanjsku presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine tu presudu i vrati Županijskom sudu u Zadru na ponovno odlučivanje, odnosno da ukine obje nižestupanjske presude, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1 Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete – pravičnom novčanom naknadom za slučaj smrti bliske osobe - izvanbračnog supruga E. Č. koji se 26. studenog 2008. utopio radeći kao ronilac na ribogojilištu tuženika.

 

U ovoj revizijskoj fazi postupka i dalje je među strankama prijeporan doprinos tužiteljičinog izvanbračnog supruga za nastanak štetnog događaja. Tužiteljica, naime, smatra kako njen izvanbračni suprug nikako nije pridonio svom stradavanju i da do štetnog događaja u kojem je stradao nikako nije došlo isključivo njegovom radnjom, njegovom nemarnošću i nesavjesnošću, kao što je to zaključio drugostupanjski sud, jer za to „(…) nema uporišta u sadržaju provedenog dokaznog postupka“. Posebno tužiteljica naglašava da tuženik - na kojemu je teret dokazivanja postojanja okolnosti koje ga oslobađaju odgovornosti za štetu koja je nastala obavljanjem opasne djelatnosti, u ovoj parnici nije uspio dokazati postojanje razloga za oslobođenja od odgovornosti.

 

Drugostupanjski sud je na temelju činjenica utvrđenih pred prvostupanjskim sudom zaključio da je tuženik dokazao da je do štete (utapanja) došlo isključivo radnjom oštećenika sada pok. E. Ć., koju tuženik (poslodavac koji obavlja opasnu djelatnost) nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti (za razliku od prvostupanjskog suda koji je doprinos sada pok. E. Č. utvrdio u omjeru od 50%).

 

Takav svoj zaključak drugostupanjski sud temelji na utvrđenim činjenicama iz kojih proizlazi da je sada pok. E. Č. (bivši ovisnik) u okviru terapije sindroma ovisnosti o opijatima koristio lijekove (dobivene na recept liječnika) koji sadrže benzodiazepin (Praxiten, Oksazepam i Normabel), koje je uzimao na recept, a o čemu tuženik poslodavac nije imao saznanja. S obzirom na to da svaki lijek sadrži podatke o nuspojavama, sada pok. E. Č. je (kao osobi koja se profesionalno bavi ronjenjem), moralo biti poznato da navedena supstanca tih lijekova ima za posljedicu pospanost, umor, smetnje disanja. Iz obdukcijskog zapisnika od 29. studenog 2008. koji je izradila dr. sc. A. K., dr. med., specijalist patolog, proizlazi da je analizom urina utvrđena koncentracija benzodiazepina od 851 ng/mL a da je granična toksična doza 200 ng/mL te je zaključeno da je do utapanja došlo zbog korištenja lijekova.

 

Kada je sada pok. E. Č. - unatoč tome što je znao (morao znati) za nuspojave lijekova koje uzima - prešutio poslodavcu (tuženiku) da uzima lijekove i da zbog njihova djelovanja ne može obavljati poslove ronjenja, postao je isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, pa je drugostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 1067. st. 2. ZOO) odbio zahtjev tužiteljice.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća sve preostale razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude u pogledu primjene materijalnog prava, to se tužiteljica (umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti) upućuje na cjelovito obrazloženje drugostupanjske presude.

 

Na internetskim stranicama Vrhovnog suda RH će se uz ovu presudu objaviti i presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-2137/14-2 od 22. svibnja 2015.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, na temelju odredbe čl. 393. u svezi čl. 396.a ZPP.

 

Zagreb, 28. lipnja 2017.