- 1 -              Rev 584/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 584/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz K., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica J. Š., odvjetnica u S. B., protiv tuženice O. ž. b. P., P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1344/2018-2 od 19. studenoga 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-212/2017-49 od 26. srpnja 2018., u sjednici održanoj 11. svibnja 2021. 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1344/2018-2 od 19. studenoga 2018. i presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-212/2017-49 od 26. srpnja 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici tužitelju isplatiti na ime fizičkih bolova 20.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha 15.000,00 kn, na ime umanjenja općih, životnih i radnih aktivnosti 20.000,00 kn, na ime naruženosti 19.000,00 kn i 16.500,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, te počevši od 1. kolovoza 2018. pa nadalje plaćanje rente na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 300,00 kn mjesečno, sve s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke); naloženo je tuženiku na ime izgubljene zarade isplatiti tužitelju 271.183,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama, „i ubuduće dok zato budu postojali zakonski razlozi mjesečno iznos od 2.634,86 kn“ s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim u izreci presude (toč. II. izreke); u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan (toč. III. izreke) te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. IV. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. i II. izreke. Djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu je preinačena te je tuženici naloženo tužitelju isplatiti daljnje iznose i to 110.000,00 kn na ime duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, 21.000,00 kn na ime duševnih bolova zbog naruženosti, 16.500,00 kn na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. ožujka 2001. do 25. srpnja 2018., počevši od 1. kolovoza 2018. pa nadalje plaćati rentu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 300,00 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom. Ujedno je naloženo tuženici da tužitelju na ime izgubljene zarade isplati i daljnji iznos od 271.183,04 kn „i ubuduće dok zato budu postojali zakonski razlozi mjesečno iznos od 2.634,86 kn“, sve s pripadajućom zateznom kamatom pobliže određenom izrekom presude te s pripadajućom zateznom kamatom (toč. I. izreke) Preinačena je odluka o troškovima postupka te je tuženici naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od  148. 281,25 kn (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu (toč. III. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava njenu osnovanost i predlaže odbiti ju uz naknadu troška odgovora.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog liječničke pogreške.

 

7. Prvostupanjski sud djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje i utvrđenje

 

-da je tužitelj ranjen u lovu 30. siječnja 2000. u 13,30 sati, kojom prilikom je zadobio strijelne rane desne potkoljenice i lijeve natkoljenice, komplicirani prijelomi lijeve bedrene kosti trećeg stupnja, oštećenje desne poplitealne arterije i vene, oštećenje desnog lisnog živca;

 

-da je tužitelj dopremljen kod tuženice u 15,30 sati i tu je zbrinut na način da je provedena procedura laboratorijske dijagnostike, tetanus zaštita, RTG obrada, infuzija, analgetska terapija i antišok terapija s nadomjescima krvi i transportna imobilizacija;

 

-da je tužitelj premješten na vlastiti zahtjev u bolnicu u Slavonskom Brodu;

 

-da pri dijagnozi oštećenja arterijskih žila treba hitno pristupiti rekonstrukciji krvnih žila, a ako bolnica nema vaskularnog kirurga da se bolesnika u roku od 30 minuta treba pripremiti za transport u drugu bolnicu;

 

-da vjerojatno do amputacije ne bi došlo da je krvotok uspostavljen unutar šest sati;

 

-da tuženica nije prepoznala težinu ozljede i pristupila saniranju ozljede na naprijed opisani način;

 

-da je velika vjerojatnost da je tuženica učinila određene predradnje za operaciju tužitelja i pozvala dežurnog traumatologa kojem je kasnije, nakon što je tužitelj upućen u bolnicu u S. B., otkazano;

 

-da „nije dokazano tko je zatražio premještaj u S. B., logika pa i medicinska dokumentacija upućuju da je to zatražio tužitelj“;

 

-da tuženica nije dokazala da je tužitelja upozorila na posljedice koje mogu nastupiti zbog proteka vremena do uspostave krvotoka;

 

-da „iako nitko ne garantira da bi tužitelju bila spašena noga jer isto ovisi o samoj ozljedi, općem stanju pacijenta, kao i postoperativnom tijeku, činjenica da tuženik kritične zgode nije poduzeo sve što je u njegovoj mogućnosti da što bolje zbrine i pomogne tužitelju i sud stoga nalazi odgovornost na strani tuženika“;

 

-da „odgovornost tuženika sud nalazi u visini od 50%, pogotovo što ni sam tužitelj nije dokazao kada je inzistirao na prebačaju u bolnicu u S. B.“;

 

-da „imajući u vidu da bi tuženik možda i poduzeo mjere rekonstrukcije, odgovornost tuženika je u tom vidu 50%, jer iako tuženik nije uzrokovao direktnu štetu, tj. ustrijelio tužitelja nanijevši mu teške ozljede, kao ustanova koja pruža zdravstvenu pomoć i njegu nije učinio sve kako bi prouzročenu štetu sanirao na najbolji mogući način“;

 

-da je tužitelj otpremljen u bolnicu u S. B. oko 17 sati u koju je stigao u 19 sati, da bi se u 19,30 sati pristupilo operativnom zahvatu koji je i izveden;

 

-da je nakon osam dana zbog nastale gangrene izvršena amputacija lijeve potkoljenice;

 

-da je zbog ozljeđivanja tužitelj trpio brojnu nematerijalnu i nematerijalnu štetu naknadu koje dosuđuje u razmjeru od 50%.

 

Pritom prvostupanjski sud visinu nematerijalne štete ne utvrđuje posebno za ozljede koje je tužitelj primarno zadobio, a posebno za štetu koja je posljedica amputacije.

 

8. Drugostupanjski sud po žalbi tužitelja preinačio je prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu uz obrazloženje

 

-da tuženica nije prepoznala karakter ozljede zbog čega nije pristupljeno pravovremenoj rekonstrukciji krvnožilnog sustava i „zbog čega je proteklo razdoblje od šest sati u kojem je takva operacija mogla biti izvedena uspješno, i to uz visoku vjerojatnost da bi tada trajne posljedice na desnoj potkoljenici iznosile svega 20%“;

 

-da je tuženica imala mogućnost tužitelja transportirati u drugu zdravstvenu ustanovu već u 16 sati;

 

-da je stoga odgovornost za štetni događaj isključivo na strani tuženice;

 

-da se ne mogu prihvatiti tvrdnje tuženice da je pacijentu objašnjena nužnost izvođenja operativnog zahvata, ali da je on to odbio;

 

-da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj eventualno mogao biti obaviješten o amputaciji noge za koju je tuženica smatrala da je adekvatan način saniranja ozljede, a što je u suprotnosti s nalazom i mišljenjem medicinskih vještaka iz kojeg proizlazi da je postojala velika vjerojatnost uspješne rekonstrukcije krvnih žila u slučaju pravovremenog poduzimanja takvog liječenja;

 

-da je irelevantna okolnost je li i kada tužitelj zatražio premještaj u drugu zdravstvenu ustanovu.

 

9. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

10. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, uz tvrdnju da nižestupanjske presude imaju nedostataka zbog kojih ih nije moguće ispitati, jer su razlozi presuda nejasni i međusobno proturječni, te proturječni sadržaju tuženica temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

11. Tvrdnja revidentice je osnovana.

 

12. U ovom stadiju postupka i dalje je sporno postojanje uzročno posljedične veze između štete koja je konačno nastala tužitelju amputacijom lijeve potkoljenice i eventualnog propusta tuženice u prepoznavanju težine ozljede i shodnog postupanja.

 

13. Prema teoriji adekvatne uzročnosti od mnogih okolnosti koje su u vezi s nastankom štete uzrokom se smatra samo ona koja po redovnom tijeku stvari dovodi do takve posljedice.

 

14. Osnovana je tvrdnja revidentice da zaključivanje sudova o postojanju takve uzročno posljedične veze nema uporište u izvedenim dokazima iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti o njenom postojanju.

 

15. Osnovna je teza tužbe, ali i nižestupanjskih sudova, da bi u slučaju da je krvotok u lijevoj potkoljenici tužitelja uspostavljen unutar šest sati od ozljeđivanja postojala vjerojatnost (prvostupanjski sud), odnosno visoka vjerojatnost (drugostupanjski sud) da do amputacije noge ne bi došlo.

 

16. Prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka (list 175 do 183) da je u slučaju konkretnog ranjavanja (u 14 sati ?) postupak uspostave cirkulacije počeo u 16 sati, pod pretpostavkom da je kod tuženice postojao vaskularni kirurg, zasigurno bi postojao veći izgled za očuvanje potkoljenice, ali samo relativan. Ovo stoga što su prostrijelne rane kakvu je zadobio tužitelj, podložne unatoč pravovremenoj rekonstrukciji krvnih žila, komplikacijama kao što su mišićne nekroze, infekcija i sepsa.

 

17. Uz takav nalaz vještaka o neizvjesnom ishodu pravovremeno izvedenog operativnog zahvata nejasno je i proturječno stanju spisa zaključivanje suda da se sa sigurnošću može zaključiti o odgovornosti tuženice, jer da je upravo propust tuženice doveo do amputacije potkoljenice i štete koju u vezi s tim trpi tužitelj.

 

18. Zaključivanje je nejasno i proturječno stanju spisa tim više što bi iz izvedenih dokaza, u situaciji da nije bilo propusta tuženice, proizlazilo da je do ozljeđivanja došlo najkasnije u 13,30 sati, da je tužitelj dopremljen do tuženice u 15,30 sati (dva sata kasnije), da je najmanje 30 minuta bilo potrebno za pripremu tužitelja za daljnji transport (ako tuženica nema vaskularnog kirurga), da transport traje određeno vrijeme (po iskazu tužitelja od 17,30 do 19 sati - 1 sat i 30 minuta, a po utvrđenju prvostupanjske presude od 17 do 19 sati – dva sata); da priprema za operaciju u bolnici traje 30 minuta, a sam operativni zahvat do uspostave krvotoka dva sata, dakle, da bi do uspostave krvotoka proteklo u najboljem slučaju 6 sati i 30 minuta.

 

19. Kako je slijedom iznesenog osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

20. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

 

Zagreb, 11. svibnja 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.