Baza je ažurirana 24.04.2025. 

zaključno sa NN 69/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              III Kr 50/2021-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 50/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-779/18-25 od 16. lipnja 2020. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-569/2020-8 od 14. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-779/18-25 od 16. lipnja 2020. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-569/2020-8 od 14. prosinca 2020., D. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. pa je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora 2 (dvije) godine.

 

2. Protiv te presude osuđenik je putem braniteljice, odvjetnice V. D. L., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U uvodnom dijelu zahtjeva osuđenik se poziva na povredu zakona iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi članka 468. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.). Iz sadržaja zahtjeva proizlazi da  osuđenik presudu pobija zbog toga što smatra da je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom i međunarodnim pravom ili zakonom. Ovo iz razloga jer se presuda temelji na nezakonitim dokazima i što je u postupku došlo do teške povrede prava na pravično suđenje. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te da u međuvremenu na temelju članka 518. stavka 5. ZKP/08. odgodi izvršenje pravomoćne presude.

 

3. Na temelju članka 518. stavka 4. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovoj braniteljici.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. U odnosu na istaknutu povredu zakona iz članka 517. stavak 1. točka 2. u vezi članka 468. stavka 2. ZKP/08. podnositelj zahtjeva nije u pravu. Naime, u odnosu tvrdnju iz zahtjeva osuđenika da se presuda temelji na nezakonitim dokazima treba naglasiti da osuđenik istaknutu tvrdnju opravdava isključivo subjektivnim stavom o tome kako je u njegovu slučaju policija protivno zakonu poduzela prikrivene policijske radnje motrenje i pratnju. Pritom se poziva na odredbu iz članka 207. Zakona o kaznenom postupku i odredbu iz članka 80. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, smatrajući da su ti zakoni prekršeni, jer se, u konkretnom slučaju, uopće nisu stekli zakonski uvjeti za primjenu citiranih odredbi zakona odnosno za provedbu spomenutih prikrivenih policijskih radnji.

 

6. Međutim, iz podataka u spisu nedvojbeno proizlazi da je istovjetne prigovore podnositelj zahtjeva isticao još za vrijeme prvostupanjskog postupka. Prigovore je prvostupanjski sud odbio a ta je odluka u povodu žalbe okrivljenika potvrđena i po Županijskom sudu u Zagrebu, kao sudu drugog stupnja rješenjem od 17. rujna 2019., broj Kž-244/2019-3. U odnosu na iznesene razloge iz tih odluka podnositelj zahtjeva zapravo nalazi kako oni subjektivno njemu nisu prihvatljivi prema kriterijima dostatnosti i relevantnosti, u čemu nije u pravu, niti je time ostvarena istaknuta povreda zakona. Ovo zato što tako koncipiranim prigovorima podnositelj zahtjeva zapravo želi ishoditi odluku suda trećeg stupnja o utvrđenim činjenicama, jer na ovaj način pobija kvalitetu činjeničnih utvrđenja suda, a takva pobijanja, prema članku 517. ZKP/08. ne mogu biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

7. U odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje koju podnositelj zahtjeva nalazi u tome jer smatra da su sudovi na temelju utvrđenih činjenica primjenom pravila in dubio pro reo, u odnosu na njega morali, poštujući pretpostavku nedužnosti, donijeti oslobađajuću presudu, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da osuđenik ni u tome nije u pravu. Naime, i na ovome mjestu podnositelj zahtjeva zapravo ponovno problematizira s utvrđenim činjenicama te subjektivno ocjenjuje izvedene dokaze. Pritom neosnovano smatra da su ga sudovi osudili na temelju tri indicije, koje, prema njegovu mišljenju ne tvore zatvoreni krug, i da, u ovom slučaju prije svega sud drugog stupnja nije u dovoljnoj mjeri odgovorio na istaknute žalbene razloge, čime je došlo do povrede osuđenikova prava na obrazloženu sudsku odluku. No, osuđenik nije u pravu.

 

8. Naime, iako se i kroz ovu istaknutu povredu zakona zapravo pravomoćna presuda pobija zbog činjenica, ipak treba naglasiti, a što osuđenik gubi iz vida, da drugostupanjski sud nije dužan odgovoriti na sve ili uopćene žalbene navode, nego je samo dužan dati ocjenu onih žalbenih navoda koje smatra odlučnim za izlaganje svog stava, sukladno članku 487. stavak 1. ZKP/08. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je toj obvezi u dostatnoj mjeri udovoljio pa ni ova istaknuta povreda zakona nije ostvarena.

 

9. Zbog navedenog je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti te presuditi kao u izreci na temelju članka 512. u vezi članka 519. ZKP/08.

 

10. Budući je odlučeno o zahtjevu osuđenog D. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, to nema osnove za rješavanje njegova prijedloga za odgodu izvršenja pravomoćne presude prema članku 518. stavak 5. ZKP/08.

 

Zagreb, 11. svibnja 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Marin Mrčela, doc., v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu