1              Poslovni broj: Gž R-524/2020-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-524/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivanu Tironiju, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. D. iz S., OIB:..., zastupanog po punomoćniku R. V., odvjetniku u S., protiv tuženika S. masa iza Ž. S. d.d. u stečaju, S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B. & p., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-979/18 od 26. veljače 2020., na sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-979/18 od 26. veljače 2020.

 

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke,

b) potvrđuje u pobijanom dosuđujem dijelu pod točkom II. izreke i to baš u dijelu do dosuđenog iznosa parničnog troška od 35.880,46 kuna

c) preinačuje u dijelu odluke o parničnom trošku iz točke II. izreke, na način da se u dijelu dosuđenog parničnog troška preko iznosa od 35.880,46 kuna do iznosa od 43.249,21 kunu (dakle za razliku od 7.368,75 kuna) zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj s osnova naknade parničnog troška sastava žalbe isplati 4.202,50 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. donio presudu slijedećeg sadržaja:

 

"Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja N. D. iz S., OIB: … spram tuženika S. masa iza Ž. S. d.d. u stečaju, S., OIB: … u iznosu od 96.941,89 kn u prvom višem isplatnom razredu, dok se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu više zatraženog iznosa od 36.010,02 kn.“

 

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog postupka u roku od 8 dana, u iznosu od 43.249,21 kn.“

 

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu i to baš u odnosu na dosuđujući dio presude u dijelu pod točkom I. izreke, u kojem je utvrđena tražbina tužitelja u iznosu od 96.941,89 kuna. Tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka USRH i 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Također tuženik u žalbi ukazuje i na nepravilnu odluku suda o parničnom trošku.

 

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

 

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da postoji njegova tražbina spram tuženika u iznosu od 96.941,89 kuna I to baš u prvom isplatnom razredu. U bitnome, tužitelj smatra da mu tuženik nakon prestanka ugovora o radu, koji je između njih bio zaključen, nije u cijelosti isplatio doprinose na otpremninu, pa s tim u svezi postavlja tužbeni zahtjev za utvrđenjem tražbine. Tijekom postupka postavilo se pitanje stvarne nadležnosti suda za odlučivanje u ovom postupku, pa je Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenjem poslovnog broja: Gri-625/11-2 od 30. prosinca 2011. odlučujući o sukobu nadležnosti koji je izazvao Trgovački sud u Splitu, rješenjem odlučio da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Splitu.

 

6. Prije svega je za napomenuti kako je prvostupanjski sud u ovom predmetu bio već donio presudu i to 29. travnja 2016., pod poslovnim brojem: Pr-331/12, kojom je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

7. Odlučujući o žalbi tužitelja , Županijski je sud u Splitu, dana 29. studenog 2018. donio rješenje (poslovni broj: Gž R-611/2016-2), kojim je ukinuo navedenu prvostupanjsku presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

8. U obrazloženju navedenog „ukidnog“ rješenja, drugostupanjski je sud posebno naveo kako u predmetnom postupku vještačenjima (financijsko - knjigovodstvenim) nije rukovodio sud, već je zapravo prepušteno vještacima da sami istražuju sporne i nesporne činjenice između stranaka, a što je protivno odredbi članka 259. stavak 1. ZPP-a. Naime rješenja prvostupanjskog suda o određivanju vještačenja u predmetnom postupku su bila kratka i krajnje uopćena, bez jasno određenog zadatka vještaku i posebno, bez preciznog navođenja spornih činjenica za koje vještak treba dati stručno pojašnjenje. Kako zbog navedenih propusta drugostupanjski sud nije mogao ispitati pobijanu presudu (počinjena bitna povreda odredbi ZPP-a, iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), to je prvostupanjsku presudu ukinuo i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

 

Sada pak u ponovljenom postupku prvostupanjski je sud, otklonio uočenu bitnu povredu odredbe ZPP-a, odnosno raspravio sporna pitanja, pa je na taj način postupio na temelju odredbe članka 377. stavak 2. ZPP-a.

 

9. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

10. Između parničnih stranaka nije sporno da su bili u radnom odnosu koji je prestao na temelju "Sporazuma o raskidu ugovora o radu, pravima, obvezama i plaći predsjednika Uprave Ž. S. d.d. K. S." od 27. ožujka 2008.

 

Također između stranaka nije sporno kako je Ž. S. d.d. u travnju 2008. s osnova otpremnine isplatila tužitelju bruto iznos od 471.290,00 kuna.

 

Nadalje nije sporno kako su pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nad Ž. S. d.d. nastupile 11. ožujka 2011.

 

Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako je tužitelj, kao stečajni vjerovnik, prijavio stečajnom dužniku Ž. S. d.d. u stečaju, svoju tražbinu u iznosu od 154.713,56 kuna, koju je stečajni upravitelj tuženika u cijelosti osporio. Ova tražbina predstavlja razliku neplaćenih doprinosa koji se plaćaju na otpremninu.

 

Trgovački je sud u Splitu dana 3. lipnja 2011. pod poslovnim brojem 7. ST- 114/2011 (str. 30. do 34. spisa) donio rješenje kojim je utvrdio određene tražbine viših isplatnih redova dok je stečajne vjerovnika čije su tražbine osporene (pa tako I tužitelja) uputio na pokretanje parnice radi utvrđivanja osporene tražbine.

 

Iz rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Tt-18/8918-2 od 26. listopada 2018. (str. 169. spisa) razvidno je kako se u sudski registar ovog suda upisala Stečajna masa iza Ž. S. d.d. u stečaju (tuženik).

 

11. Sporno je između stranaka, u ovoj žalbenoj fazi postupka, je li tužitelj ima tražbinu spram tuženika u iznosu od 96.941,89 kuna (u prvom isplatnom razredu), a koji se tražbina odnosi na doprinose koji se plaćaju na otpremninu koju je Ž. S. d.d. isplatila svom radniku - tužitelju nakon prestanka ugovora o radu.

 

12. U cilju točnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku, nakon „ukidnog“ rješenja drugostupanjskog suda, izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo I financije, V. O., dipl. oecc. On je na temelju dokumentacije koja se odnosi na sporni slučaj sačinio pisani nalaz i mišljenje 4. lipnja 2019. U zaključku ove isprave je naveo slijedeće:

 

„Prilikom obračuna obaveznih doprinosa iz plaće na isplatu otpremnine valjalo je primijeniti najvišu dopuštenu godišnju osnovicu, a ne najvišu dopuštenu mjesečnu osnovicu. Primjenom najviše dopuštene godišnje osnovice uz odgovarajući postupak obračuna dobije se svota manje uplaćenog obaveznog doprinosa iz plaće u iznosu od 68.941,89 kn. Obračunom kamata na ovaj iznos za razdoblje od dospijeća obveze do dana pokretanja stečajnog postupka nad tuženikom dobije se iznos kamata od 27.615,72 kn. Ukupno je tuženik dužan platiti svotu od 96.557,61 kn neplaćenog doprinosa iz plaća i pripadajućih kamata.“

 

13. Kako je tuženik imao primjedbi na nalaz i mišljenja vještaka u pogledu izračuna visine sporne tražbine (da je pri tome pogrešno primijenio materijalno pravo) vještak V. O. sastavio je 2. listopada 2019. opširno i argumentirano pisano očitovanje u kojem je u bitnome ostao pri svom nalazu i mišljenju od 4. lipnja 2019. U navedenom očitovanju vještak se precizno pozvao na propise – materijalno pravo koje je primijenio prilikom izračuna visine sporne tražbine tužitelja, pri čemu je posebno obrazložio zašto je u predmetnom slučaju trebalo prilikom doprinosa iz plaće na isplaćenu otpremninu primijeniti najvišu dopuštenu godišnju osnovicu, a ne najvišu dopuštenu mjesečnu osnovicu, budući je tuženik , baš kao i sada u žalbi posebno osporavao pravilnost utvrđenja najviše osnovice na temelju koje se vrši izračun doprinosa.

 

14. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi kako vještačenje vještaka O. ocjenjuje kao jasno, potpuno i neproturječno. Stoga I donosi presudu upravo na temelju vještačenja vještaka V. O. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dostatno obrazložio kako je vještak O. prilikom izrade nalaza i mišljenje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom obračuna visine spornog doprinosa – tražbine tužitelja i to baš Zakon o radu („Narodne novine“, broj 137/04 - pročišćeni tekst), Zakon o doprinosima za obvezna osiguranja („Narodne novine“, broj 175/05), Pravilnik o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 95/05), Pravilnik o doprinosima za obvezana osiguranja („Narodne novine“ , broj 1/05) i Zakon o kamatama („Narodne novine“, broj 94/04), pri tome navodeći koje su točne odredbe navedenih propisa pravilno primijenjene u predmetnom slučaju. Stoga se zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na obrazloženje pobijane presude.

 

15. Tuženik u žalbi ističe kako prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojih razloga nije prihvatio nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka za financije M. G. i V. K., čime da je počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka i to baš onu predviđenu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (koja su vještačenja sačinjena u postupku koji je prethodio prvostupanjskoj presudi koja je ukinuta). S tim u svezi je za reći kako nakon što je u ponovljenom postupku izveden novi dokaz financijskim vještačenjem po vještaku V. O., i nakon što je prvostupanjski sud logički i dostatno obrazložio zašto prihvaća kao vjerodostojno upravo njegovo vještačenje (a s čime se slaže i ovaj drugostupanjski sud), to nije bilo nužno obrazlagati zašto se ne prihvaćaju vještačenja iz ranijeg postupka. U svakom slučaju na ovaj način prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

16. Dakle, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tuženik, u odnosu na odluku o glavnoj stvari iz točke I. izreke pobijane presude, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a., to je trebalo žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu iz točke I. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. a) izreke ove drugostupanjske presude.

 

17. No, žalba tuženika na odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude djelomično je osnovana.

 

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio kako je parnični trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku koji je odvjetnik iznosio 44.218,75 kuna, a ovo na temelju odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), te da je pored toga imao trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna, što znači da je ukupni parnični trošak tužitelja u ovoj postupku iznosio 49.218,75 kuna.

 

18. Odredbama stavka 1. i 2. članka 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19., dalje u tekstu: ZIDZPP/19), sada odredbe članka 154. stavci 1. i 2. ZPP-a, propisano je slijedeće:

 

„Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

 

Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.“

 

19. Kako je tužitelj u ovoj parnici u odnosu na osnovu uspio sa 100%, a u odnosu na visinu sa 72,91%, to znači da je ukupno uspio sa 86,45% (100% + 72,91% = 172,91% : 2 = 86,45%). S druge pak strane tuženik je uspio sa 13,55%. Nakon oduzimanja 13,55% od 86,45%, što je dovelo do rezultata od 72,90% za zaključiti je kako upravo u ovom postotku tuženik treba naknaditi parnični trošak tužitelja koji iznosi 49.218,75. Nakon izvršenog obračuna proizašlo je kako tuženik treba naknaditi tužitelju parnični trošak od 35.880,46 kuna, a ne 43.249,21 kunu, kako je to dosuđeno prvostupanjskom presudom u točki II. izreke. Inače odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a.

 

20. Slijedom navedenog žalbu tuženika na odluku o parničnom trošku je trebalo djelomično odbiti kao neosnovanu, a djelomično uvažiti. Stoga je odlučeno kao u točki I b) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odnosno kao u točki I. c) ove drugostupanjske presude, a u suglasju sa odredbom članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

21. Kako tuženik nije ni dijelom uspio u žalbi u odnosu na glavnu stvar to je njegov zahtjev za naknadom troška sastava žalbe u ukupnom iznosu od 4.202,50 kuna trebalo odbiti kao neosnovan, a ovo u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 11. svibnja 2021.