Broj: Rev 1905/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u K. K., protiv tuženika V. B. iz T., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-496/12 od 25. travnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-362/10 od 12. srpnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženika V. B. protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-496/12 od 25. travnja 2013. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Općinski sud u Trogiru presudom poslovni broj P-362/10 od 12. srpnja 2012. naložio je tuženiku isplatiti tužitelju 386.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2010. do isplate (točka 1. izreke) te je naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 20.000,00 kuna (točka 2. izreke).

Županijski sud u Splitu je presudom poslovni broj Gžo-496/12 od 25. travnja 2013. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-362/10 od 12. srpnja 2012. (točka 1. izreke) te odbio zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe (točka 2. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (redovitu reviziju) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine obje nižestupanjske presude te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a tužitelju naloži naknaditi mu trošak sastava revizije u iznosu 2.500,00 kuna uvećano za 25% PDV-a i trošak sudske pristojbe.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP), koji se zakon u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13) u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju opisno upućuje revizija, jer tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom. Time što je sud saslušao tužitelja na ročištu s kojega je tuženik izostao, iako je prethodno bio upozoren da će se provesti postupak saslušanjem stranaka, nije tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom. Neosnovane su i tvrdnje revidenta da je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog da se izvede dokaz njegovim saslušanjem, jer tuženik tijekom postupka nije predložio izvođenje niti jednog dokaza pa tako ni svoje saslušanje, već je tužitelj predložio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka.

Međutim, sve i da je odbijen prijedlog tuženika za njegovim saslušanjem, niti time mu ne bi bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer je pravo (i obveza) stranke da u parnici iznosi tvrdnje i predlaže dokaze (čl. 219. st. 1. ZPP) i na taj način ostvaruje pravo raspravljanja pred sudom. S druge strane (u pravilu) prvostupanjski sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), te prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP).

Niti time što tuženiku nije dostavljen zapisnik s rasprave za objavu presude nije učinjena povreda postupka pred prvostupanjskim iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer na taj način za tuženika nisu nastupile nikakve posljedice, niti je u bilo čemu doveden u neravnopravan položaj u odnosu na drugu stranku u sporu, koja također nije pristupila tom ročištu, niti joj je dostavljen zapisnik s te rasprave.

Revident sadržajem revizije ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 73. st. 2. ZPP - smatrajući da je sud prvog stupnja trebao obustaviti rad na predmetu kada je tuženik na ročištu 3. srpnja 2012. istaknuo zahtjev za izuzeće raspravnog suda „zbog pristranosti“. Međutim, obzirom da se revizija, prema čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP, ne može izjaviti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjenih u postupku pred prvostupanjskim sudom, ovaj sud ne može razmatrati revizijske navode kojima se ukazuje na spomenutu povredu odredaba parničnog postupka - sve i da je počinjena, pri čemu se ističe da je revident ovu povredu isticao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude te da je drugostupanjski sud u svojoj presudi ocijenio te žalbene navode neosnovanima.

Drugostupanjski sud je svojom presudom otklonio bitnu povredu navodno učinjenu pred prvostupanjskim sudom.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 386.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos je tužitelj pozajmio tuženiku.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da su tužitelj kao zajmodavac i tuženik kao zajmoprimac sklopili 10. siječnja 2009. Ugovor o zajmu iznosa 386.000,00 kuna

- da se tuženik obvezao tužitelju vratiti pozajmljeni iznos najkasnije do 31. prosinca 2009. godine o čemu je tuženik izdao tužitelju Potvrdu-priznanicu, na kojoj je ovjeren potpis tuženika kod javnog bilježnika Ž. B. iz T. pod brojem ovjere Ov-2905/09

- da tuženik nije vratio tužitelju pozajmljeni iznos od 386.000,00 kuna.

Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja i naložili tuženiku da vrati tužitelju pozajmljeni iznos od 386.000,00 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pozivom na odredbu čl. 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

Iako je tuženik u reviziji naveo da reviziju podnosi i zbog pogrešne primjene materijalnog prava revident nije određeno naveo u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava u postupku pred sudovima koji je prethodio reviziji zbog čega ovaj sud, imajući na umu odredbu čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj revizijski prigovor nije razmatrao.

Za napomenuti je i da revident u reviziji, kao i u žalbi ističe da je višekratno isplaćivao tužitelja, koji navodi su zapravo činjenični prigovori, kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje i koji ne mogu biti uzeti u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, radi se o činjeničnim navodima koje je već otklonio drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 352. st. 1. ZPP, a tu činjenicu (koju tuženik ponavlja u reviziji) ni ovaj sud ne može uzeti u razmatranje s obzirom na to da u reviziji također nije moguće iznositi nove činjenice (čl. 387. ZPP), osim ako se one odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što ovdje nije slučaj.

Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 11. srpnja 2017.