Poslovni broj 37 Gž-1327/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 37 Gž-1327/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Kovačević Ostoić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ksenije Grgić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. V. iz Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Z., protiv I.-tužene P. b. Z. d.d., Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z. i II.-tužene V. B.-V. iz Z., koju zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Z., radi nedopustivosti ovrhe, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe I.-tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1887/08-60 od 15. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1887/08-60 od 15. siječnja 2021. u pobijanom dijelu pod toč. I. i toč. III. izreke i predmet se vraća sudu prvoga stupnja radi ponovnog održavanja glavne rasprave.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

 

              "I Utvrđuje se da je ovrha, koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Ovr-169/04 na nekretnini označenoj na kč.br. .. k.o. V., što u naravi predstavlja stan u stambenoj zgradi u ulici M… broj 14, površine 58,68 m2, u objektu K6-1, stubište broj 4, III kat, stan broj 43 i to zabilježba rješenja o ovrsi u knjizi položenih ugovora, procjenom vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom, namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te prijenosom tako dobivenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja - u 1/2 dijela nedopuštena.

              II Tužitelj se odbija s dijelom zahtjeva kojim traži da se ovrha koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Ovr-169/04 utvrdi nedopuštenom preko 1/2 dijela do 1/1.

              III Svaka stranka snaša svoje troškove postupka."

 

              2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila I.-tužena, pobijajući dio pod toč. I. i toč. III. izreke zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, dalje:ZPP) s prijedlogom za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje ili za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva.

 

              3. Žalba je osnovana.

 

              4. Tužitelj je upućen na pokretanje ove parnice u ovršnom postupku koji kao ovrhovoditelj vodi ovdje I.-tužena protiv II.-tužene kao ovršenice, na predmetnoj nekretnini. Tužitelj tvrdi da je suvlasnik predmetnog stana kojim II.-tužena nije mogla raspolagati u cijelosti te je sporazum o osiguranju založnim pravom koji su sklopile I. i II.-tužena ništav, protivan prisilnim propisima.

 

              5. Iz utvrđenja suda prvoga stupnja proizlazi:

 

              -da je temeljem pravnog posla, ugovora o kreditu od 16. svibnja 1996. i sporazuma zaključenog između I. i II.-tužene, I.-tužena zatražila osiguranje tražbine zasnivanjem založnog prava pred sudom

 

              -u postupku osiguranja sud je 28. svibnja 1996. donio rješenje kojim je temeljem sporazuma stranaka popisom nekretnine, koja nije upisana u zemljišnoj knjizi, osigurana tražbina I.-tužene koja je stekla pravo namirenja na nekretnini (list 39. i 40. spisa)

 

              -da su II.-tužena, majka tužitelja i tadašnji suprug, otac tužitelja, sada pok. E. V. 8. listopada 1990. kao članovi zadruge kupili predmetni od stambene zadruge N. d.

 

              -da je brak II. tužene i E. V. razveden 29. listopada 1991.

 

              -da je E. V. dana 2. listopada 1995. pred nadležnim tijelom ovjerio potpis na izjavi kojom se odriče svih prava na spornom stanu u korist ovdje tužitelja, svojeg mldb. sina te je suglasan da u njegovo ime kao staratelj imovine raspolaže u njegovom interesu majka, ovdje II.-tužena, nije sporno da je tada. mldb. tužitelj sa II.-tuženom bio u posjedu stana.

 

              6. Odluka suda prvoga stupnja kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na ½ dijela nekretnine temelji se, u bitnome, na zaključcima suda prvoga stupnja da je I.-tužena valjano stekla založno pravo na cijelom stanu, da nije mogla znati da stan nije u isključivom vlasništvu II.-tužene, radi se o stjecanju založnog prava temeljem izvršnog postupka. Međutim, tužitelj je prije toga temeljem važećih odredbi OGZ-a darovanjem valjano stekao ½ dijela vlasništva stana. Iz obrazloženja se dade razabrati da je sud dao prednost načelu po kojem nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ima (pri čemu je pogrešno shvaćanje da bi pravni posao kojim netko prenosi pravo koje nema bio samim tim ništav).

 

              7. Međutim, u ovom konkretnom slučaju ne može se zanemariti okolnost da je II.-tužena, kao majka i zakonska zastupnica tada mldb. tužitelja, znajući da je on suvlasnik u ½ dijela nekretnine, pri sklapanju ugovora o kreditu i sporazuma o osiguranju potraživanja te u sudskom postupku osiguranja raspolagala nekretninama kao njena isključiva i jedina vlasnica, to nesporno proizlazi iz sadržaja isprava u spisu, čak je 9. lipnja 1995. podnijela prijedlog za upis njenog vlasništva u zemljišnoj knjizi odnosno u knjizi položenih ugovora kao samovlasnica stana (list 45. spisa).

 

              8. Pored toga, I.-tužena je tvrdila da joj je prilikom sklapanja ugovora o kreditu i sporazuma o osiguranju prezentiran primjerak ugovora od 8. listopada 1990. sa stambenom zadrugom (list 79. spisa) iz kojega proizlazi da je II.-tužena jedini kupac predmetnog stana, prvostupanjski sud zaključuje da je riječ o "krivotvorini" ali bez razjašnjenja jesu li navodi I.-tužene točni i tko je krivotvorio ugovor.

 

              9. Od razjašnjenja i ocjene ovih okolnosti ovisi ocjena savjesnosti postupanja stranaka, I. i II.-tuženih pri sklapanju pravnoga posla i osiguranju tražbine, koja je po mišljenju ovoga suda odlučna za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, imajući u vidu opisane postupke II.-tužene iz kojih bi proizlazilo da je raspolagala kao vlasnica cijelim stanom znajući da je njen mldb. sin suvlasnik ½ dijela stana, da je pravo suvlasništva eventualno prikrila I.-tuženoj, prednost u zaštiti prava u pravnom prometu valjalo bi dati I.-tuženoj kao savjesnoj trećoj strani koja je postupala u dobroj vjeri. Okolnost da je II.-tužena kao majka i zakonska zastupnica tada mldb. tužitelja neovlašteno raspolagala njegovim suvlasničkim dijelom ne može u takvim okolnostima biti na štetu I.-tužene kao treće eventualno savjesne strane.

 

              10. Zbog izostanka razloga o navedenim odlučnim okolnostima, pravilnost presude u pobijanom dijelu nije moguće ispitati čime je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              11. Stoga je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP prihvaćena žalba I.-tužene te je ukinuta presuda u pobijanom dijelu u odnosu na obje tužene kao jedinstvene suparničare (čl. 201. ZPP) i predmet vraćen sudu prvoga stupnja radi ponovnog održavanja glavne rasprave i donošenja nove, zakonite i valjano obrazložene odluke, sukladno izloženom stavu te ocjenom svih ostalih žalbenih navoda.

 

              12. Odluka o parničnom trošku ukinuta je sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP.

 

U Zagrebu 11. svibnja 2021.

 

                                                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Vesna Kovačević-Ostoić, v.r.