Poslovni broj 50 Gž-1767/2021-2

             

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 50. Gž-1767/2021-2

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. M. iz Š. B., V., …., OIB: 38321785541, zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u Z., …., protiv 1-tuženika H. ceste d.o.o. iz Z., …., OIB: …., zastupanog po punomoćniku M. K., dipl. iur., zaposleniku 1-tuženika i 2-tuženika L. društvo V. P. iz V., …., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik E. P., odvjetnik u D., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1-tuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pn-818/2019-62 od 8. siječnja 2021., dana 11. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba 1-tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pn-818/2019-62 od 8. siječnja 2021. u točkama I, III, V u dijelu koji se odnosi na 1-tuženika i u točki VIII izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da solidarno naknade tužitelju iznos od 22.338,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I i III izreke) dok je u preostalom dijelu u odnosu na glavnu stvar tužbeni zahtjev tužitelja odbijen (točka II i IV izreke). Naloženo je tuženicima da solidarno naknade tužitelju troškove postupka u iznosu od 21. 856,79 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka V izreke) dok je zahtjev za naknadu troškova tužitelja odbijen za iznos od 9.502,36 kn (točka VI izreke). Nadalje naloženo je tužitelju da 1-tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 200,20 kn te 2-tuženiku u iznosu od 341,00 kn (točka VII i IX izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka 1 i 2-tuženika odbijen (točka VIII i X izreke).

 

2. Presudu sadržajno u dosuđujućem dijelu koji se odnosi na njega pobija 1-tuženi zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a) te predlaže da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev u odnosu na njega odbije kao neosnovan odnosno podredno ukine pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu koji se odnosi na 1-tuženika i u tom dijelu predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Žalba 1-tuženika nije osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi dana 21. svibnja 2012. uslijed naleta vozila tužitelja na šumsku divljač – srne.

 

5. U žalbenoj fazi nije sporno da je 21. svibnja 2012. na državnoj cesti 28, dionica 2 DC došlo do naleta vozila kojim je upravljao tužitelj, na srnu, koja je izletjela s desne strane prometnice, da je uslijed tog naleta oštećeno vozilo tužitelja marke R. M. reg. oznake …, nesporno je ozljeđivanje tužitelja te da je isti pretrpio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji kao i posljedice navedenog ozljeđivanja utvrđene nalazom i mišljenjem liječnika vještaka te da na mjestu nastanka štetnog događaja nije bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“ i da se uz navedenu prometnicu nalazi lovište kojim gospodari 2-tuženik.

 

6. Pošavši od utvrđenja da se tužitelj kritične zgode kretao dozvoljenom brzinom, da je na dijelu ceste gdje se dogodila prometna nesreća brzina ograničena na 100 km/h, da je divljač iznenada izletjela te da tužitelj nalet na divljač nije mogao izbjeći sud prvog stupnja utvrdio je da ne postoji doprinos tužitelja nastanku utužene štete.

 

7. Nadalje da u konkretnom slučaju postoji solidarna odgovornost oba tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju u smislu odredbe čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a) i to 1-tuženika jer je kao pravna osoba koja upravlja javnom cestom bio dužan opremiti, održavati i štititi tu prometnicu tako da odgovara svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa što isti nije učinio jer zaštitna ograda koja se nalazi uz predmetnu prometnicu a koja je očito izgrađena u svrhu sigurnosti odvijanja prometa sukladno odredbi čl. 54. st. 1. t. 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama očito nije bila u onakvom stanju u kakvom je trebala biti kako bi se promet mogao odvijati na siguran način odnosno da spriječi prolazak životinja i njihov izlazak na prometnicu ili uz samo mjesto štetnog događaja nije postavljena, a 2-tuženika u smislu čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/05, 75/09 u daljnjem tekstu: ZL) kojom je propisano da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojemu ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači koje je bio dužan poduzeti jer za vrijeme nastanka prometne nesreće na dijelu ceste na kojoj se ista dogodila nije bio postavljen znak "Divljač na cesti" a 2-tuženik u ovom postupku nije dokazao da je zatražio od 1-tuženika postavljanje toga znaka na tom dijelu ceste. Posljedično navedenom sud prvog stupnja obvezao je tuženike da solidarno isplate tužitelju pravičnu novčanu naknadu, pozivom na odredbe čl. 19. st. 1. i čl. 1100. ZOO u iznosu od 19.000,00 kn, naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.785,00 kn te imovinsku štetu u iznosu od 3.338,50 kn sve zajedno sa zateznim kamatama.

 

8. Sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje 1-tuženik u svojoj žalbi.

 

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju raspoloživih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi 1-tuženik niti ne navodi u kojem dijelu bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

 

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

 

11. U žalbi kao i tijekom postupka 1-tuženik ustraje kod svog prigovora promašene pasivne legitimacije smatrajući da zbog same činjenice da 2-tuženik, kao lovačko društvo odnosno lovoovlaštenik lovišta, nije od njega zatražio postavljanje prometne signalizacije na predmetnoj dionici ceste, ne postoji njegova odgovornost za utuženu štetu.

 

12. Navedeni pravni stav nije pravilan. Naime, odredbom čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ 84/11 u daljnjem tekstu: ZC) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.), te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za takvu štetu nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom u skladu s posebnim propisima (st. 2.). Dakle za štete od divljači počinjene na javnoj šteti odgovara osoba koja gospodari lovištem prema objektivnom kriteriju osim ako je štetu skrivljenim postupanjem prouzročio sam vozač ili ako ju je skrivila osoba koja upravlja javnom cestom zbog propusta u njezinom održavanju za sigurno korištenje svih onih kojima je namijenjena.

 

13. Nesporno je u ovoj žalbenoj fazi postupka da je u vrijeme opisane nezgode na predmetnoj dionici ceste nije bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“ te da 2-tuženik tijekom postupka nije dokazao da je zatražio od 1-tuženika postavljanje toga znaka na tom dijelu ceste te je posljedično navedenom nesporna i odgovornost 2-tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio povodom ovog štetnog događaja.

 

14. Međutim imajući u vidu da je predmetna prometna nezgoda nastala na brzoj cesti, koju činjenicu 1-tuženik svojom žalbom ne osporava, a da je brza cesta sukladno Pravilniku o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi moraju udovoljavati sa stajališta sigurnosti prometa („Narodne novine“ 110/01) namijenjena isključivo prometu motornih vozila uz koju se postavlja zaštitna ograda namijenjena zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja u smislu odredbe čl. 78. st. 1. Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama („Narodne novine“ broj 33/05, 64/05, 115/05, 14/11 i 25/11), 1-tuženik je bio dužan istu ograditi žičanom ogradom na način da ista spriječi izlazak životinja na cestu. Stoga da je istu 1-tuženik pravilno postavio u konkretnom slučaju ne bi došlo do predmetnog štetnog događaja, a kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja. S obzirom da zaštitna ograda nije bila postavljena na način da spriječi ulazak divljači na istu 1-tuženik je postupilo protivno svojoj obvezi da javnu cestu održava i oprema na način da bude sigurna za sve njezine korisnike, slijedom čega, uz 2-tuženika, solidarno odgovara tužitelju za nastanak utužene štete.

 

15. Stoga su neodlučna razmatranja žalbe 1-tuženika, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih zakonski odredbi, na inače nesporno utvrđeno činjenično stanje.

 

16. Radi navedenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP žalbu 1-tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

17. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 i 118/14).

 

U Zagrebu 11. svibnja 2021.

 

 

Sudac:

Vlatka Fresl Tomašević