1

Poslovni broj 26 Gž-190/2017-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž-190/2017-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. s prebivalištem u Č., …, S., a boravištem u A., S., …., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. T., odvjetnik u S., …, protiv tuženika N. P. iz S., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ć., odvjetnik u S., …, radi trpljenja uknjižbe, podredno uspostave prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu,  poslovni broj P-10718/2015 od 10. listopada 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2021., 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika N. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-10718/2015 od 10. listopada 2016., u pobijanom dijelu pod točkom II., III.  i IV. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I-Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik trpjeti uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 1805/20 ZU 1164 KO O. na ime tužitelja A. M., Č., …, S., OIB: …, za cijelo uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika."

 

II- Prihvaća se kao osnovan podredni tužbeni zahtjev pa se nalaže uspostava zemljišno-knjižnog stanja u ZU 1164 čest. zem. 1805/20 KO O. kakvo je bilo prije provedbe ugovora o kupoprodaji ovjerenog kod javnog bilježnika M. B. iz Z. od 21. travnja 2005.g. pod brojem OV-10186/05 tako da se briše pravo vlasništva s imena tuženika N. P. iz S., …, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime tužitelja A. M. iz S., Č., …, OIB:…, za cijelo.

 

III- Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime nadoknade parničnog troška isplatiti  tužitelju iznos od 7.050,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 10. listopada 2016.g. do isplate po stopi od 8,05% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

 

IV- Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kuna."

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Predlaže u  pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna i troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

3. Žalba tuženika nije osnovana.

             

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu u proturječnosti s izrekom presude pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik u žalbi posebno upire.

 

6. Također, pogrešno tuženik upire na propust prvostupanjskog suda sadržajno se pozivajući na nepravilnu primjenu odredbe čl. 292. ZPP-a u svezi s čl. 354. st.1 ZPP-a, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci jasno obrazložio iz kojeg razloga nije proveo dokaze po prijedlogu  tuženika, cijeneći da se radi o suvišnim i irelevantnim dokaznim prijedlozima tuženika, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer se radilo o dokaznim prijedlozima koje je tuženik predlagao na okolnost utvrđivanja činjenica koje nisu od odlučnog značaja za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja važnog za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja te ocjenu osnovanosti iznesenih tvrdnji i prigovora tuženika.

 

7. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U provedenom postupku, pregledom dostavljenih isprava koje je u sudski spis priložio tužitelj te pregledom cjelokupnog spisa Općinskog suda u Trogiru broj P-548/05 kojeg je prvostupanjski sud u cjelosti razgledavao u svrhu dokazivanja u ovom postupku po prijedlogu nobje stranke,, u kojem se, između ostalog, nalazi i sva bitna dokumentacija koja se odnosi na utvrđivanje identiteta tužitelja, utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje. To što je prvostupanjski sud prvotno po prijedlogu tuženika odredio provođenje dokaza uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak predmetne nekretnine sa svim ispravama iz zbirke isprava, u koju svrhu je naložio tuženiku isto dostaviti, izvođenje kojeg dokaza je u konačnome odbio (ročišni zapisnik od 5. rujna 2016., list 37 spisa), valja naglasiti da sukladno odredbi čl. 292. st. 6. ZPP-a, sud u daljnjem tijeku parnice nije vezan za svoja prijašnja rješenja o izvođenju dokaza pa time nije došlo do povrede odredaba postupka na štetu tuženika.

 

8. Žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

 

9. Predmet ovoga spora u žalbenom stupnju postupka je drugi od dva postavljena tužbena zahtjeva koji je prvostupanjski sud prihvatio i to zahtjev tužitelja za uspostavom prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja u odnosu na čest.zem. 1805/20 ZU1164, k.o. O., kakvo je ono bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji ovjerenog kod javnog bilježnika 21. travnja 2005. pod brojem OV-10186/05, koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da se tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine uknjižio na temelju navedenog Ugovora koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Trogiru utvrđen ništavim, a da usprkos tome tuženik odbija tužitelju izdati ispravu kojom bi se uspostavilo zemljišno-knjižnog stanje kakvo je bilo prije nego što se tuženik na temelju takvog Ugovora na njoj uknjižio kao vlasnik.

 

10. U provedenom postupku utvrđeno je, s time da to niti između stranaka nije bilo sporno, da je tuženik uknjižio svoje pravo vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu (čest. zem. 1805/20 ZU 1164 k.o. O.), temeljem Ugovora o kupoprodaji ovjerenog kod javne bilježnice M. B. iz Z. dana 21.4.2005.g. pod brojem OV-10186/05, što ujedno proizlazi i iz rješenja Općinskog suda u Trogiru broj Z-933/05 od 6. svibnja 2005. (list 3 spisa) te da je pred Općinskim sudom u Trogiru između istih stranaka vođen postupak pod poslovnim brojem P-548/05 koji je pravomoćno okončan na način da je navedeni Ugovor o kupoprodaji utvrđen ništavim.

 

11. Nadalje, pregledom predmetnog Ugovora o kupoprodaji (list 2 B spisa Općinskog suda u Trogiru broj P-548/05), u provedenom postupku je utvrđeno i to da je kao prodavatelj predmetne nekretnine naveden A. M. pok. I.; JMBG: …; Č., S., broj osobne iskaznice … izdane 2. prosinca 1997.g. od strane PU S.", zatim pregledom preslike osobnog kartona izdane osobne iskaznice na ime tužitelja (list 32 A spisa Općinskog suda u Trogiru broj P-548/05), da je JMBG tužitelja A. M. 1201947380000 te da je broj njegove osobne iskaznice 13525260, a da je ista izdana od strane PP S. dana 2. prosinca 1997., s time da je u istom kartonu navedeno da je ime oca tužitelja J. (J1.), dok je iz dijela povijesnog ZK izvatka za predmetnu nekretninu (list 2A spisa Općinskog suda u Trogiru broj P-548/05), utvrđeno da je prije provedbe navedenog Ugovora, kao vlasnik predmetne nekretnine bio uknjižen tužitelj (M. A. iz S., Č., JMBG: …).

 

12. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je stava da je upravo tužitelj naznačen kao prodavatelj u predmetnom Ugovoru o kupoprodaji (neovisno o tome što je ime oca tužitelja J./J1., a ne I. kako se to navodi u Ugovoru o kupoprodaji) te da ne postoji osoba koja se zove A. M. pok. I., a koja bi imala identičan JMBG i broj osobne iskaznice kao i tužitelj (jer ne postoje dvije osobe s identičnim JMBG-om niti brojem osobne iskaznice sukladno odredbama tada važećeg Zakona o matičnom broju, „Narodne novine“ br. 9/92 i 66/02 i Zakona o osobnoj iskaznici, "Narodne novine " br. 11/02 i 122/02) pa temeljem odredbe čl. 104. st. 1. Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, i 88/01, dalje ZOO) kojom je propisano da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, da se ima dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, budući da je kupoprodajni ugovor koji je bio titulus uknjižbe prava vlasništva tuženika u odnosu na predmetnu nekretninu, pravomoćno utvrđen ništavim, prihvaća podredni tužbeni zahtjev tužitelja te nalaže uspostavu zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije njegove provedbe u zemljišnim knjigama.

 

13. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da je upravo tužitelj bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine jer u protivnom, da se nije poklapao JMBG naveden u zemljišnoj knjizi za A. M. i njegov JMBG naveden u Ugovoru o kupoprodaji, da se niti tuženik ne bi mogao uknjižiti kao njezin vlasnik, budući da je upis u zemljišnoj knjizi dopušten samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik (knjižni prednik) u smislu odredbe čl. 40 prije važećeg Zakona o zemljišnim knjigama  („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99,  114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10,  55/13,  60/13 i  108/17, dalje: ZZK), s time da je i u postupku vođenom po tužbi ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika radi utvrđenja ništavosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji, utvrđeno kako je upravo tužitelj naznačen kao prodavatelj u tom Ugovoru, bez obzira što je u istom naznačeno da bi prodavatelj bio A. M. pok. I., sve to s obzirom na poklapanje JMBG-a te broja osobne iskaznice (list 86 spisa Općinskog suda u Trogiru broj P-548/05).

 

14. U žalbenom stupnju postupka sporna je ocjena suda prvog stupnja o tome da je tužitelj bio naznačen kao ugovorna strana (prodavatelj) predmetnog Ugovora o kupoprodaji (na temelju kojeg se tuženik uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine) te da je tužitelj bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine prije provedbe navedenog Ugovora u zemljišne knjige, s obzirom na tvrdnju tuženika da je on nekretninu kupio od A. M. pok. I. koji je prije njega bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine, a ne od tužitelja.

 

15. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe tuženika, prihvatio drugi od dva postavljena tužbena zahtjeva za uspostavom prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja i odlučio kao pod točkom II. izreke pobijane  presude.

 

16. Naime, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva koji je prvostupanjski sud prihvatio, a time ujedno i za ocjenu osnovanosti žalbenih prigovora tuženika, od odlučnog značaja je činjenica da je tuženik svoje pravo vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu (čest. zem. 1805/20 ZU 1164 k.o. O.), uknjižio upravo temeljem Ugovora o kupoprodaji koji je po tužbi tužitelja pravomoćno utvrđen ništavim, a koja činjenica tijekom prvostupanjskog postupka između stranaka nije bila sporna, s time da ju je prvostupanjski sud i utvrdio uvidom u rješenja Općinskog suda u Trogiru broj Z-933/05 od 6. svibnja 2005. te spis Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-548/05.

 

17. Kako je upravo tužitelj ishodio pravomoćnu presudu kojom je Ugovor na temelju kojeg je tuženik upisao svoje pravo vlasništva predmetnih nekretnina, utvrđen ništavim (koji kao takav ne proizvodi pravne učinke), tužitelju ujedno stoga, kao zainteresiranoj strani, pripada pravo sukladno odredbi čl. 104. st. 1. ZOO-a, tražiti od tuženika vraćanje svega onoga što je primio po osnovi takvog Ugovora, a to je u konkretnom slučaju pravo zahtijevati uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe tog Ugovora u zemljišnim knjigama, s time da pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i identitet tužitelja te ocjenjuje da je upravo tužitelj bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine prije provedbe navedenog Ugovora u zemljišne knjige, pri čemu je za naglasiti da iz dijela povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu koji prileži na listu 2A spisa Općinskog suda u Trogiru broj P-548/05, jasno proizlazi, kako to pravilno ocjenjuje i sud prvog stupnja, da je prije provedbe navedenog Ugovora, kao vlasnik predmetne nekretnine bio uknjižen M. A. iz S., Č., JMBG: …, a ne A. M., pokojnog I., kako to u žalbi, ali isto tako i tijekom prvostupanjskog postupka, pogrešno tvrdi tuženik.

 

18. Naime, iz svih provedenih dokaza jasno slijedi da je upravo tužitelj osoba po čijoj tužbi je vođen postupak radi utvrđenja ništavosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji i u svezi kojeg postupka je doneseno rješenje o zabilježbi tog spora u zemljišnim knjigama, pri čemu je neodlučno što je za tužitelja tijekom tog postupka, u tužbi i rješenju o zabilježbi spora, uz ime i prezime tužitelja navedeno da se radi o sinu pokojnog I., a ne ispravno o sinu pokojnog J., s obzirom na to da iz JMBG-a navedenog uz ime i prezime osobe prednika tuženika, pouzdano proizlazi da se radi o JMBG-u tužitelja, što je od odlučnog značaja za utvrđivanje njegova identiteta.

 

19. Stoga, prvostupanjski sud pravilno pozivom na odredbu čl. 104. st. 1. ZOO-a, otklanja prigovor tuženika kojim ističe nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja (zahtijevati uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja), pri čemu je za naglasiti i to da je iz prvostupanjske odluke jasno vidljiv pravni osnov po kojem je prvostupanjski sud usvojio (podredni) tužbeni zahtjev nalažući uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja pozivom na odredbu čl. 104. st. 1. ZOO-a, jer je upis tuženika u zemljišnoj knjizi na temelju ništavog pravnog posla, izgubio pravni osnov, a ne, kako to pogrešno smatra tuženik, na temelju odredbe čl. 129. ZZK-a.

 

20. Iz navedenog razloga su neodlučni prigovori tuženika kojima upire na gubitak roka za podnošenje tzv. brisovne tužbe, jer se u konkretnom slučaju ne radi o takvoj tužbi, dok zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 104. stavak 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) pa imajući u vidu da je u konkretnom slučaju presuda kojom je utvrđena ništavost predmetnog Ugovora o kupoprodaji, pravomoćna danom donošenja presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-370/10 od 19. svibnja 2011. kojom je odbijena žalba tuženika i navedena presuda potvrđena (list 13-14 spisa), kako se zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništavog ugovora pravno smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 210. ZOO-a, slijedi da potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku iz čl. 371. ZOO-a, a to je u roku od pet godina od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetavost ugovora, koji rok do podnošenja tužbe u ovom postupku 29. listopada 2015. (list 1 spisa), nije protekao.

 

21. Budući da je između stranka nesporno  da je tuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina temeljem Ugovora o kupoprodaji koji je utvrđen ništavim pravomoćnom  presudom, to je prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, pravilnom primjenom materijalnog prava usvojio tužbeni zahtjev kojim je odredio uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakovo je bilo prije spomenutog Ugovora, jer je utvrđenjem ništavosti Ugovora po kojem se tuženik upisao kao vlasnik predmetnih nekretnina, upis tuženika u zemljišnoj knjizi izgubio pravni osnov.

 

22. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koju odluku je sud prvog stupnja donio primjenom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka. Ovdje valja obrazložiti da pogrešno tuženik smatra da je tužitelj uspio s 50% svog zahtjeva jer mu je odbijen prvi od dva postavljena tužbena zahtjeva. To stoga što se pri eventualnoj kumulaciji, vrijednost predmeta spora postavljenih zahtjeva ne zbraja, jer tužitelj ne traži da se prihvate oba postavljena zahtjeva, tako da se vrijednost predmeta spora i uspjeh u sporu, u konkretnom slučaju ima ocijeniti prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na onaj zahtjev koji je prvostupanjski sud prihvatio.

 

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu  žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke.

 

24. Tuženiku nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je njegova žalba neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP), kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

 

 

U Zagrebu 11. svibnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš