1

Poslovni broj: 37 Gž Ovr-236/2021-2

Poslovni broj: 37 Gž Ovr-236/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. o. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici D. H. Ž. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & p. d.o.o. u Z., protiv ovršenika I. Č., S., OIB: ..., radi ovrhe, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. veljače 2021. poslovni broj: Ovr-10404/2016-25, 11. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-10404/2016-25 od 8. veljače 2021.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovni broj: Ovr-10404/2016-25 od 8. veljače 2021. obustavljena je ovrha na novčanoj tražbini po računima ovršenika određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-10404/16 od 17. studenog 2016.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak i odlučiti o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe.

3. Ovršenik nije odgovorio na žalbu.

4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-10404/16 od 17. studenog 2016. određena ovrha na novčanim sredstvima koja se vode na računima ovršenika, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja koje rješenje je i dostavljeno na provedbu ovrhe Financijskoj agenciji (dalje u tekstu: FINA), a da je podneskom od 9. prosinca 2019. FINA obavijestila sud da je predmetno rješenje evidentirano u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje te da je isto prestala izvršavati temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/18 – dalje u tekstu: ZPONS) o čemu je ovrhovoditelj uredno obaviješten. Nadalje navodi da je ovrhovoditelj 19. veljače 2020. podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe predlažući ovrhu na pokretninama u vezi kojeg je osnovan novi broj i doneseno rješenje o ovrsi na pokretninama poslovni broj: OVr-639/20 od 11. ožujka 2020 kojim je određena predložena ovrha.

Obzirom da je FINA na temelju članka 12. ZPONS prestala izvršavati rješenje o ovrsi posl.broj: Ovr-10404/2016 od 17. studenog 2016. kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima po računima ovršenika te da je odlučeno o prijedlogu ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe rješenjem o ovrsi na pokretninama ovršenika, prvostupanjski sud zaključuje da su ostvarene pretpostavke za obustavu ovrhe na novčanim sredstvima na temelju članka 72. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH– dalje u tekstu: OZ) u vezi članka 12. ZPONS.

5. U žalbi ovrhovoditelj pogrešno interpretira obrazloženje prvostupanjskog suda tvrdeći da se iz pobijanog rješenja zaključuje kako nemogućnost ovrhe proizlazi iz činjenice što u roku 2 mjeseca, nakon primitka preslike podneska FINE nije predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe iako je on podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe i to na pokretninama ovršenika. Smatra da je obustavivši ovrhu iz razloga iz članka 72. stavka 2. OZ prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer ZPONS ne sadrži ni jednu odredbu o nemogućnosti provedbe daljnje ovrhe iz razloga što se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila od ovršenika u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika. Izneseno stajalište opravdava i odredbama članka 9. ZPONS te iznosi daljnja promišljanja u pravcu da prestanak postupanja od strane Agencije ne čini ovrhu nemogućom. Smatra da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 21. OZ jer je donio odluku za koju je apsolutno nenadležan jer je člankom 12. ZPONS propisano da Agencija, a ne sud donosi odluku o prestanku izvršenja. Također smatra da je prvostupanjski sud učinio i povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku jer je izreka nerazumljiva, jer na prvu nije jasno zašto je sud obustavio ovrhu zaključivši da ista nemoguća budući je uvidom u spis dostavio u zakonskom roku od dva mjeseca podnesak kojim je predložio promjenu  predmeta i sredstva ovrhe, i zato što pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

6. Iz sadržaja kontradiktorne žalbe i protivne sadržaju pobijanog rješenja te iz navoda koji bi se mogli povezati s pobijanim rješenjem, može se zaključiti da ovrhovoditelj prvostupanjsko rješenje pobija stoga što smatra da u odredbama članka 72. stavak 2. OZ nije bilo osnove za obustavu ovrhe jer je on podnio prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe i da postupanje FINE na temelju članka 12. ZPONS ne čini ovrhu nemogućom.

7. Prije svega u odnosu na istaknute bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 365. stavak 2. točka 2. i točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) valja navesti da prvostupanjski sud nije donio rješenje o prestanku izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika, već je na temelju činjenice da je FINA na temelju članka 12. ZPONS kojim je uređeno njezino postupanje u slučaju nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu, prestala s izvršenjem osnove za plaćanje za ovršenika u konkretnom postupku, obustavio ovrhu na novčanim sredstvima koja se vode na računima ovršenika određenu rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovr-10404/16 od 17. studenog 2016., a iz razloga što je ista postala nemoguća. Za donošenje odluke o obustavi ovršnog postupka nedvojbeno je nadležan prvostupanjski sud koji je i nadležan za postupanje u ovršnom postupku u smislu članka 1. OZ, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog postupka) iz članka 354. stavak 2. točka 2. ZPP koji uporište za svoju primjenu u ovršnim postupcima nalazi u članku 21. stavku 1. OZ. Protivno navodima žalbe, u izreci pobijanog rješenja jasno i na nedvojben način je navedeno da se obustavlja ovrha na novčanoj tražbini po računima ovršenika određena rješenjem o ovrsi posl. broj. Ovr-10404/2016 od 17. studenog 2016., a iz sadržaja žalbe se ne može zaključiti što je u ovrhovoditelju u izreci nerazumljivo niti to konkretizira. Također protivno navodima žalbe nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP jer je prvostupanjski sud iznio razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je ocijenio da ovrha na novčanim sredstvima dalje nije moguća, a upravo te razloge žalba smatra neosnovanim, dok po ovrhovoditelju isticana činjenica da je dostavio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe i to na pokretninama ovršenika, o kojem je, uzgred, prvostupanjski sud i odlučio donošenjem rješenja o ovrsi na pokretninama ovršenika poslovni broj: Ovr-639/2020 od 11. ožujka 2020., nije razlog zbog kojih se ovrha na novčanim sredstvima ne bi mogla obustaviti zbog nemogućnosti provedbe iste.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Odredba članka 12. ZPONS  ne ostavlja nikakve dvojbe da Agencija prestaje s izvršavanjem osnove za plaćanje ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika. U konkretnom slučaju Agencija je na temelju naprijed citirane zakonske odredbe prestala izvršavati osnovu – rješenje o ovrsi broj Ovr-10404/16 od 17. studenog 2016. jer po toj osnovi nije bilo naplate o čemu je obavijestila sud. Daljnje postupanje FINE određeno je člankom 10. stavak 1. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 71/18) kojim je propisano da kada Agencija utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu sukladno odredbi članka 12. stavka 1. Zakona, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i pohranjuje je do ispunjenja uvjeta za njeno uništenje sukladno odredbi članka 21. Zakona.

Člankom 12. stavaka 2. i 3. ZPONS propisane su iznimke u postupanju Agencije što nije konkretan slučaj, a niti jedna druga zakonska odredba ne propisuje bilo kakvu daljnju iznimku od načina postupanja Agencije propisanog odredbom čl. 12. st. 1. ZPONS niti predviđa mogućnost da se FINI ponovno dostavlja ista osnova za plaćanje u istom postupku izravne naplate, odnosno da joj se nalaži da istu osnovu za plaćanje ponovno zavede u redoslijed naplate u očevidnik u kojem je bila zavedena do trenutka prestanka izvršavanja osnove za plaćanje, pa stoga nema nikakve dvojbe da je prestankom izvršenja osnove u skladu s odredbom članka 12. stavak 1. ZPONS ovrha na novčanim sredstvima  postala nemoguća i da se neće provesti.

9. Iz naprijed navedenih razloga, a uz daljnje utvrđenje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ, valjalo je primjenom članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u cijelosti.

U Varaždinu 11. svibnja 2021.