Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA Povrv-1554/17 OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj
stvari tužitelja H. T., Z., O.:
…, koji je zastupan po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva
H. & partneri u Z., protiv tuženika A. B., S., O.:
…, koji je zastupan po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., radi
isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti zamjenika
punomoćnika tužitelja I. B., odvjetničke vježbenice u odvjetničkom društvu
H. & partneri u Z., P. S., tuženika i punomoćnika tuženika te
proglašenja presude od 10. svibnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M.
P. iz S. posl. br. O.-2165/17 od 31. svibnja 2017. kojim je obvezan tuženik, u
roku 8 dana, isplati tužitelju ukupan iznos od 1.040,00 kn sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku od 17. travnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se
tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Dužan je tužitelj u roku od 8 dana naknaditi tuženiku parnični trošak ovog
postupka u iznosu od 9.020,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S. posl. br. O.-
2165/17 od 31. svibnja 2017. na temelju priložene vjerodostojne isprave obvezan je
tuženik na isplatu iznosa od 1.040,00 kn sa zateznim kamatama i određena prinudna
naplata tih tražbina. Međutim, nakon pravodobno izjavljenog prigovora tuženika, to
rješenje je primjenom odredbe 58. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12, 25/13,
93/14, 55/16, 73/17), dalje OZ, stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i
ukinute provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog
naloga.
2. U prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je istakao prigovor
promašene pasivne legitimacije navodeći da nije potpisao zahtjev za mobilnim uslugama
tužitelja i ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan te da se na dan sklapanja tog ugovora
nalazio u F.. Također je istakao da se u predmetnom ugovoru navode pogrešni
podaci u pogledu tuženikove adrese stanovanja i e-mail adrese.
3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga od 23.
svibnja 2017., preslika osobne iskaznice tuženika, e-mail korespondencije, računa
br…. od 27. lipnja 2016., zahtjeva za mobilnim uslugama tužitelja od 27.
lipnja 2016., ugovora o kupnji uređaja i otplatni plan od 27. lipnja 2016. s troškovima
ugovorenih usluga, općih uvjeta poslovanja tužitelja za pružanje usluga u javnoj
pokretnoj komunikacijskoj mreži (mobilne usluge H. telekoma), preslika osobne
iskaznice i putovnice tuženika, preslika domovnice tuženika, preslika francuske
dokumentacije tuženik, e-mail korespondencije, kaznene prijave protiv nepoznatog
počinitelja, saslušanjem svjedokinje D. G. – zaposlenice tužitelja, čitanjem dopisa
M. R., P. S., S. za granicu s podacima o prelasku granice tuženika, zahtjeva
tuženika za izdavanjem osobne iskaznice i putovnice, grafološkim vještačenjem po
vještaku M. R., C. „I.
V.“, usmenim vještačenjem po vještaku C. „I. V.“.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
6. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08,
125/11, 78/15, 29/18), dalje: ZOO, propisano je da je sudionik u obveznom odnosu
dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
7. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), dalje: ZPP, prema kojima je u našem
pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične
osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza
je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni
predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.
8. S obzirom na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije potrebno je raspraviti osnovanost tog prigovora.
9. Čitanjem zahtjeva za mobilnim uslugama tužitelja od 27. lipnja 2016., ugovora o
kupnji uređaja i otplatni plan od 27. lipnja 2016. s troškovima ugovorenih usluga, općih
uvjeta poslovanja tužitelja za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži
(mobilne usluge H. telekoma), sud je utvrdio:
- da se u predmetnom zahtjevu navodi da je A. B., O.: …,
(tuženik) 27. lipnja 2016. podnio zahtjev za mobilnim uslugama tužitelja tarifni paket
„N. imam sve“ uz kupnju mobilnog uređaja S. G. S. 32GB gold+J. u
24 obroka,
- da je zahtjev prihvaćen slijedom čega je sklopljen ugovor o kupnji uređaja s otplatnim planom,
- da se tužbeni zahtjev odnosi na 8 neplaćenih mjesečnih obroka za kupljeni
mobilni uređaj u ukupnom iznosu od 1.040,00 kn.
10. Međutim, tuženik spori da je potpis na zahtjevu za mobilnim uslugama tužitelja
od 27. lipnja 2016. njegov potpis. Stoga je sud izveo predloženi dokaz grafološkim
vještačenjem.
11. Čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka C. „I. V.“ od 24. prosinca 2019., sud je utvrdio:
- da temeljem dostavljenog materijala nema osnove za utvrđivanje autentičnosti
spornog potpisa,
- da je sporni potpis (potpis na zahtjevu za mobilnim uslugama tužitelja od 27.
lipnja 2016.) parafnog tipa, dok su dostavljeni nesporni potpisi tuženika rukopisnog tipa,
- da se po pravilima struke mogu uspoređivati samo istovrsne vrste potpisa, dakle
potpisi rukopisnog tipa se mogu usporediti samo s potpisima rukopisnog tipa, potpisi
parafnog tipa mogu se usporediti samo s potpisima parafnog tipa, nadalje, potpisi
parafnog tipa ne mogu se uspoređivati s potpisima rukopisnog tipa.
12. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka C. „I. V.“ od 24. prosinca 2019. tužitelj nije imao primjedbi.
Tuženik je istakao primjedbe i tražio da se vještak usmeno sasluša.
Usmeno saslušan vještak C. „I. V.“ po zaposlenici N. M. H., dipl. inž. pojasnio je da
se dopunski nalaz i mišljenje ne može izraditi iz razloga što se po pravilima struke ne
mogu uspoređivati potpisi rukopisnog i parafnog tipa. Naime, razlika između te dvije vrste
potpisa sastoji se u tome što su potpisi parafnog tipa potpisi nedefiniranih grafema.
Pojednostavljeno kazano takvi potpisi su „grafički prikaz“ putem kojeg čovjek izražava
svoj potpis. Upravo zato, po pravilima struke ne mogu s uspoređivati potpisi parafnog
tipa s potpisima rukopisnog tipa. Dopunski nalaz i mišljenje vještakinja bi mogla izraditi
samo ako bi dobila nesporne potpise parafnog tipa, što u spisu ne priliježe. Parafni
potpisi koje je tuženik dao na raspravi nisu dovoljni već su potrebni parafni potpisi dani
za druge svrhe. Navedenim pojašnjenjima vještakinja je uspješno otklonila istaknute
prigovore.
Sud navedeni nalaz i mišljenje prihvaća kao logičan, uvjerljiv, dovoljno obrazložen i izrađen po pravilima struke.
13. Dakle, iz provedenog vještačenja proizlazi da se, prema podacima iz spisa i
priloženim dokazima, ne može nedvojbeno utvrditi da bi potpis na zahtjevu za mobilnim
uslugama tužitelja od 27. lipnja 2016. bio potpis tuženika.
14. U odnosu na činjenicu istinitosti/neistinitosti potpisa na ispravi za navesti je
slijedeće. Prema stajalištu ovog suda dokazivanje činjenice da na nekoj ispravi nije
potpis tuženika dokazivanje je negativne činjenice. S obzirom da tuženik ne može
dokazivati negativnu činjenicu tj. činjenicu koja ne postoji, na tužitelju je teret dokaza
postojanja pozitivne činjenice tj. da je tuženik potpisao ispravu - zahtjevu za mobilnim
uslugama tužitelja od 27. lipnja 2016.
Navedeni pravni stav izražen je u odluci Vrhovnog sud Republike Hrvatske (dalje:
VSRH) Rev-x 159/16-2 od 2. ožujka 2016. U navedenoj odluci VSRH poziva se na ovaj
pravni stav izražen u odluci Revt-170/06 od 7. listopada 2008.
Obje odluke dostupne su na služenoj Internet stranici VSRH
https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr/decisionText?id=090216ba80643e9b&q=
Na navedenu sudsku praksu VSRH poziva se i Županijski sud u Splitu u odluci
Gž-1268/2017-2 od 5. ožujka 2019.
15. Stoga je dakle, u situaciji kad tuženik osporava istinitost potpisa na predmetnoj
ispravi - zahtjevu za mobilnim uslugama tužitelja od 27. lipnja 2016., sukladno pravilu o
teretu dokaza, tužitelj dužan dokazati istinitost potpisa tuženika.
Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem, sud je
prihvatio prijedlog tuženika za grafološkim vještačenjem. Međutim, ovdje je za istaknuti
da rezultat grafološkog vještačenja tj. nemogućnost vještačenja nije od presudnog
značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari.
Naime, kako je sud naprijed utvrdio, na tužitelju je teret dokaza da je tuženik
potpisao zahtjev za mobilnim uslugama tužitelja od 27. lipnja 2016. Ta pozitivna činjenica
ne dokazuje se samo grafološkim vještačenjem, već i drugim dokazima. Naime, ZPP ne
ograničava dokazivanje određenih činjenica na određene dokaze, već štoviše,
omogućava dokazivanje činjenica neograničenim dokaznim sredstvima. Stoga je tužitelj
svoju tvrdnju da je tuženik potpisao zahtjev za mobilnim uslugama tužitelja od 27. lipnja
2016. mogao dokazati drugim dokazima kao npr. prilaganjem u spis preslika osobne
iskaznice tuženika.
Naime, iz iskaza saslušanje svjedokinje D. G. – zaposlenice tužitelja
proizlazi da kad službenici tužitelja sklapaju ugore s korisnicima da obavezno uzimanju
preslik osobne iskaznice kao dokaz da je ta osoba sklopila ugovor. Međutim, u
konkretnom slučaju tužitelj nije priložio u spis preslik osobne iskaznice tuženika, jer ga ne
posjeduje, a niti je tužitelj dao valjano objašnjenje zašto u konkretnom slučaju nedostaje
preslik osobne iskaznice tuženika, kao sastavni dio dokumentacije koja se odnosi na
sklapanje spornog ugovora.
Također tužitelj, putem svjedokinje D. G., koja je u svojstvu zaposlenice
tuženika sklopila sporni ugovor, nije dao nikakvo objašnjenje je li u konkretnom slučaju
samo izvršen uvid u osobnu iskaznicu tuženika bez uzimanja preslika zbog toga što
primjerice u tom trenutku u poslovnici nije radio skener, printer, fotokopirni uređaj i dr.
Naime, ako bi se u praksi dogodile takve činjenice onda je životno i logično da se to
zabilježi. S obzirom da iz iskaza svjedokinje D. G. proizlazi da se prilikom svakog
sklapanja novog ugorova od korisnika obavezno uzima preslik osobne iskaznice kao
dokaz da je ta osoba sklopila ugovor, onda je životno i logično da se u slučaju kad nije
uzet preslik osobne iskaznice da se zabilježi razlog tog različitog postupanja.
16. Također je za ukazati i to da je tužitelj prilikom sklapanja spornog ugovora
trebao upotrijebiti pažnju dobrog gospodarstvenika tj. dužnu pažnju koja se zahtjeva u
pravnom prometu, a što nije učinio.
Dakle, prilikom sklapanja ugovora zaposlenik tužitelja treba zahtijevati od osobe
koja podnosi zahtjev za pretplatu da se na zahtjevu potpiše jednako kao i na osobnoj
iskaznici. Dakle, ako je na osobnoj iskaznici potpis rukopisnog tipa onda i zahtjevu treba
potpisati rukopisnim tipom. Na takav način sprječavaju se zloporabe oko nemogućnosti
vještačenja potpisa na određenoj ispravi zbog razlika u potpisima rukopisnog i parafnog
tipa.
17. U konkretnom slučaju, ako je zaposlenik tužitelja s tuženikom vršio radnju
podnošenja zahtjeva za pretplatu s kupnjom mobilnog uređaja, trebao je od tuženika
zahtijevati da tuženik tu ispravu potpiše jednako kao i na osobnoj iskaznici.
18. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka, proizlazi da se iz niti jednog
provedenog dokaza ne može sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi tuženik potpisao
sporni ugovor (zahtjev za mobilnim uslugama tužitelja od 27. lipnja 2016.). Dokazati
znači nedvojbeno utrditi.
Kod takvog stanja stvari, tužitelj nije dokazao svoju tvrdnju da je tuženik potpisao
zahtjev za mobilnim uslugama tužitelja od 27. lipnja 2016., a što je dužan sukladno
pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a).
Sukladno pravilu o teretu dokaza, kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u
svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima
nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke
(svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).
19. S obzirom da nakon provedenog dokaznog postupka tužitelj nije dokazao da
je tuženik potpisao zahtjev za mobilnim uslugama tužitelja od 27. lipnja 2016. i time
stekao status pretplatnika koji je kupio mobitel po povoljnoj cijeni tužbeni zahtjev je
neosnovan u cijelosti. Kod takvog stanja stvari, sukladno načelu ekonomičnosti
postupka, izvođenje daljnjih dokaza na okolnost adrese tuženika i boravka u F.
je nepotrebno.
20. Slijedom navedenog sud je ukinuo platni nalog primjenom odredbe čl. 451. st.
3. ZPP-a jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu odredbe čl. 9. ZOO te čl.
29. ZOO i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Zbog navedenog sud je odlučio kao u
točki I. izreke presude.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tuženiku je obistinjen trošak za sve radnje u postupku prema vrijednosti predmeta
spora (dalje VPS) 480,00 kn i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).
Tuženiku je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav podneska od
28.11.17. iznos od 500,00 kn, za zastupanje na 6 ročišta (28.11.17., ,05.03.18.,
09.05.18., 14.02.18., 25.11.20.,22.02.21.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su
se izvodili dokazi iznos od po 500,00 kn, što ukupno iznosi 3.500,00 kn. Tom iznosu
pridodan je iznos od 875,00 na ime PDV-a, iznos od po 100,00 na ime pristojbe
prigovora i presude, iznos od 4.445,00 kn na ime vještačenja, što sveukupno iznosi
9.020,00 kn.
Na dosuđeni iznos troška priznate su zatezne kamate od presuđenja do isplate.
Stopa zateznih kamata temelji se na Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
(Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17). Zbog navedenog sud je odlučio kao u
točki II. izreke presude.
U Splitu 10. svibnja 2021.
SUTKINJA Mr. sc. Zrinka Tironi v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana
primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda
u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude
obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja
nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je
dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11.
ZPP-a).
DNA: pun tužitelja
pun tuženika
u spis