REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-5532/2016

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja pod 1 M. T., OIB … iz S.,
pod 2 M. N., OIB … i pod 3 M. K., OIB …oboje iz T., Č., koje zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u
S., protiv tuženika pod 1 D. P., OIB…, iz R., i pod 2 R. P., OIB…, iz R., koje zastupa
punomoćnik D. B., odvjetnik u S., radi utvrđenja i uknjižbe prava
vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2021. u
nazočnosti tužiteljice pod 1 i njezine punomoćnice te tuženika i njihovog
punomoćnika, na ročištu radi objave, dana 10. svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

I Ovlašćuju se tužitelji temeljem ove pravomoćne presude, u zemljišnim
knjigama koje se vode za K.O. V., zatražiti upis prava vlasništva na nekretnini
oznake čest. zgr. 108/2 na ime tužiteljice pod 1 M. T. za 14/48 dijela
gornje nekretnine kao cjeline, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika pod 1
D. P. za 7/48 dijela i tužene pod 2 R. P. ud. I. za 7/48 dijela, a
u odnosu na nekretninu oznake čest. zgr. 108/4 na ime tužiteljice pod 1 M.
T., tužitelja pod 2 M. N. pok. I. i tužiteljice pod 3 M.
K., za po 1/3 dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika pod 1
D. P. za 7/48 dijela i tužene pod 2 R. P. ud. I. za 7/48 dijela,
sve bez njihovog daljnjeg sudjelovanja i znanja, a što su ovi tuženi dužni trpjeti.

II Utvrđuje se da su tužiteljica pod 1 M. T., tužitelj pod 2 M.
N. pok. I. i tužiteljica pod 3 M. K., svaki za po 1/3 dijela, vlasnici
realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. 2483/9 K.O. V., položene u mjestu
R., kultura pašnjak, površine 480 m2 i to dijela ove nekretnine koji je u
pisanom nalazu vještaka za geodeziju R. R. "U V., prosinac 2019.
godine" opisno određen, a u Skici lica mjesta koja je sastavni dio tog nalaza,
prikazan likom obojanim žutom bojom površine 102 m2 i označen slovima A-B-C-D-
A, kao i svega što je s opisanim realnim dijelom nekretnine trajno povezano i
izgrađeno na površini i ispod površine ovog realnog dijela te se ovlašćuju tužitelji to
pravo temeljem ove presude upisati u zemljišnim knjigama na svoje ime uz istodobno
brisanje tog prava s imena tuženika pod 1 D. P. i tužene pod 2 R.
P. ud. I..

2 P-5532/2016

III Nalaže se tuženicima, solidarno u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljima
trošak parničnog postupka u iznosu od 20.350,00 kn sa zateznom kamatom koja
teče od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% (tri postotna poena).

Obrazloženje

1. Dana 11. studenog 2016. zaprimljena je tužba kojom su tužitelji ustali protiv
ranije označenih tuženika pod 1 I. P., pod 3 N. B., pod 4
A. P., pod 5 K. P., pod 6 K. P. i pod 7 J. Ć. te
tužene pod 2 R. P., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na
nekretninama oznake čest. zgr. 108/2 i 108/4 K.O. V.. Navode kako su predmetne
nekretnine upisane kao suvlasništvo tuženika, što nije točno jer ih je njihov pravni
prednik, a sada pok. I. N., temeljem ugovora od 25. ožujka 1966. kupio od
sada pok. K. P. pok. M., koji je u tom trenutku bio upisani suvlasnik, a u
naravi vlasnik za cijelo i to temeljem diobe koju je prethodno postigao s ostalim
suvlasnicima. ali taj ugovor zbog sadržajnih nedostataka nije bio podoban za
uknjižbu. Dodaju kako je odmah po sklapanju ugovora njihov pravni prednik stupio u
posjed kupljenih nekretnina i nakon toga nesmetano i neosporavano ostvarivao
vlasnička ovlaštenja te ih naknadno ugovorima 2007. i 2010. darovao ovdje
tužiteljima.

2.U svom odgovoru od 16. siječnja 2018. ranije označeni tuženik pod 1 I.
P. i tužena pod 2 usprotivili su se tužbi osporavajući diobu pravnih prednika
stranaka, posebno u odnosu na čest. zgr. 108/4 koja nikad nije bila predmet tog ili
nekog drugog pravnog posla. Osporavaju da bi tužitelji bili u posjedu spornih
nekretnina, uz obrazloženje kako su sve vrijeme živjeli izvan otoka, a lice mjesta tek
povremeno posjećivali i pored toga navode kako su prethodnih desetljeća koristili
označenu nekretninu, u naravi kućicu za držanje domaćih životinja, sve dok se
tužiteljica pod 1 nije vratila na V. i zauzela taj objekt bez ičije suglasnosti. Istodobno,
predlažu sklapanje sudske nagodbe kojom će stranke međusobno priznati vlasnička
prava, a u odnosu na čest. zgr. 108/4 potražuju novčanu naknadu za suvlasničke
dijelove. Podneskom od 14. svibnja 2018. tuženici su ustali protutužbom i zahtjevom
radi zaštite od uznemiravanja čest. zem. 2485/6 i 2483/9 K. O. V., dok je 14.
studenog 2018. zaprimljen njihov podnesak kojim protutužbeni zahtjev proširuju i na
istočnu stranu 1/3 dijela čest. zgr. 108/4 K.O. V., a sud ju je izdvojio iz predmetnog
spisa i zaveo pod novim poslovnim brojem P-2486/2018.

3.Presudom na temelju priznanja i presudom zbog izostanka broj P-5532/2016
od 25. svibnja 2018. tužbeni zahtjev prihvaćen je u odnosu na ranije označene
tuženike pod 3 N. B., pod 4 A. P., pod 5 K. P., pod 6
K. P. i pod 7 J. Ć., tako da je dokazni postupak valjalo provesti u
odnosu na ranije označenog tuženika pod 1 I. P. i tuženu pod 2.

4.Podneskom od 15. studenog 2018. tužitelji su povećali tužbeni zahtjev te
zatražili utvrđenje njihovog prava vlasništva i u odnosu na nekretninu oznake čest.
zem. 2483/9 K.O.V..

3 P-5532/2016

5.Dana 13. listopada 2020. utvrđen je prekid postupka u odnosu na
preminulog ranije označenog tuženika pod 1 I. P., a nastavljen je rješenjem
od 20. siječnja 2021. u odnosu na njegovog nasljednika, ovdje tuženika pod 1 D.
P..

6.Podneskom od 4. veljače 2021. tužitelji su konačno postavili tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude.

7.U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 9.
studenog 2016. i 10. svibnja 2018., rješenja o nasljeđivanju broj O-1374/71 od 19.
ožujka 1974., broj O-2479/13 od 5. siječnja 2016, broj O-535/17 od 20. veljače 2017.
i broj O-3124/2020 od 8. listopada 2020., izvoda iz posjedovnog lista broj 1331 Ureda
za katastar od 21. rujna 2016. i povijesnih promjena na
katastarskim česticama od 22. veljače 2018., ugovora o darovanju od 23. srpnja

2010. i 5. ožujka 2007., intabulacijskih očitovanja od 18. srpnja i 26. kolovoza 2014.
te 8. veljače 2007., kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 1966., izvoda iz
katastarskog plana od 9. studenog 2016., očevidom održanim na licu mjesta 26.
rujna 2019. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. i
pregledom njegovog nalaza od 10. prosinca 2019. s prilozima, smrtnog lista MU V.
od 10. kolovoza 2020., saslušanjem svjedoka I. B., A. P., M.
V., B. B., T. P. i P. N. te tužiteljice pod 1 i
tuženika kao parničnih stranaka.

8.Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

9.Tužbeni zahtjev je osnovan.

10.Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi imaju li tužitelji valjanu
zakonsku osnovu za stjecanje prava vlasništva i upis tog prava u zemljišnim
knjigama u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog spora.

11.Odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,
38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je kako se stjecanje, promjene,
pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju
prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka
prava i njihovih pravnih učinaka. Kako se tužitelji pozivaju na kupoprodajni ugovor
koji je njihov otac sklopio 25. ožujka 1966., u ovom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se
ostvarile pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla
sukladno odredbama Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je u to vrijeme
bio u primjeni.

12.Prema pravnom pravilu paragrafa 380. OGZ za stjecanje prava vlasništva
bila je potrebna valjana pravna osnova (titulus) i pravni način stjecanja (modus), a
prema pravilu paragrafa 431. OGZ prijenos prava vlasništva na nekretninama
provodio se na nekretninama uknjižbom u zemljišnim knjigama kao načinom
stjecanja, a sve temeljem ovjerene isprave u propisanoj formi. Međutim, sudska
praksa jedinstveno je tumačila navedena pravna pravila na način da se vlasništvo
nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, nego i na temelju

4 P-5532/2016

ugovora, uključujući i onog sklopljenog u usmenoj formi, ukoliko je isti faktički
proveden pri čemu se predaja posjeda tumačila kao pravni način stjecanja (modus).

13.Pregledom vlasničkog lista od 9. studenog 2016. i 10. svibnja 2018.
razvidno je kako su nekretnine oznake čest. zgr. 108/2, kuća i čest. zgr. 108/4, staja,
ZU 1760 K.O. V. upisane kao suvlasništvo ranije označenog tuženika pod 1 I.
P. i tužene pod 2 te ranije označenih tuženika pod 3-7, odnosno njihovih pravnih
prednika, dok je iz vlasničkog lista od 10. svibnja 2018. razvidno kako je nekretnina
čest. zem. 2483/9, pašnjak, ZU 3810 K.O. V. upisana kao suvlasništvo ranije
označenog tuženika pod 1 I. P. i tužene pod 2, iz čega proizlazi pasivna
legitimacija tuženika u ovoj parnici, što i nije bilo sporno među strankama.

14.Pregledom kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 1966. razvidno je kako je
K. P., pok. M. iz P. prodao I. N., M. iz Č.,
nekretnine u selu R., zaseok U. i to kuću, vanjsku kuhinju, štalu, dva vrtla
i cisternu za vodu te dvije parcele pod vinogradom od kojih se jedna nalazi ispod
cisterne za vodu (površine 1,50 motike), dok se druga nalazi iznad parcele A.
P. pok. G. (površine 1 motike), a u produžetku ove parcele je pašnjak i
malo šume (površine oko 15 motika). Pored nabrojanog, predmet prodaje je i dio
parcele (šume) koja se nalazi iznad kuće i to do prve ceste. Prilikom potpisivanja
ovog ugovora prodavatelj je predao kupcu ključeve kuće i ovlastio ga na prihod
vinograda za 1966.

15.Pregledom ugovora o darovanju od 5. ožujka 2007. i 23. srpnja 2010.
razvidno je kako je gore označeni kupac I.-M. N. pok. M. iz Č.
darovao svojoj djeci, a ovdje tužiteljima niz nekretnina upisanih u posjedovnom listu
broj 11312 za K.O. V..

16.Pregledom izvoda iz posjedovnog lista Ureda za katastar od 21. rujna 2016. i povijesti promjena od 22. veljače 2018. razvidno je kako su
nekretnine čest. zgr. 108/2 i 108/4 od osnutka katastra 1953. do 1973. bile upisane u
posjedovnom listu 523 naslovnika K. P. pok. M., a od 1973. do 1991. (čest.
zgr. 108/2), odnosno do 1995. (čest. zgr. 108/4) naslovnice K. P. ud. K..
Od 1991., odnosno od 1995., ove nekretnine upisuju se u novi posjedovni list 1331
naslovnika I. N. iz Č.. Nekretnina čest. zem. 2483/9 od osnutka
katastra do 2001. bila je upisana u posjedovnom listu 522 naslovnika J. P., a
od 2001. kao suposjed I. i R. P..

17.Prilikom očevida održanog na licu mjesta 26. rujna 2019. tužitelji su kao
predmet spora pokazali nekretnine u uvali G. R. i to dva objekta
međusobno udaljena 4-5 m i zemljišnu površinu položenu u njihovoj neposrednoj
blizini. Prvi objekt predstavlja kuću u nizu, anagrafske oznake ….koja se
sastoji od prizemlja, do kojeg se pristupa kroz vrata na sjevernu stranu i kata, do
kojeg se pristupa kroz vrata na južnoj strani kuće. U prizemlju je novo uređen,
namješten i opremljen apartman koji se sastoji od sobe, kupaonice i kuhinje s
blagovaonicom, dok je na katu funkcionalna prostorija u kojoj su kuhinja s
blagovaonicom, spavaći dio s bračnim krevetom i sanitarni čvor. Ovom prilikom je
utvrđeno kako je predmetna kuća položena u sredini objekata s kojima čini niz, a
stranke su učinile nespornim kako su tuženici posjednici zapadne kuće oznake
…, dok je posjednik istočnog objekta …T. P. pok. M.. Drugi

5 P-5532/2016

sporni objekt predstavlja ruševne ostatke pomoćnog kamenog objekta bez krovišta s
dva ulaza položena na južnoj strani, čija je površina podijeljena na tri nejednaka
dijela s dva pregradna zida, odnosno suhozida. U krajnjem istočnom dijelu ovog
objekta stara je krušna peć, a na njegovoj površni nešto građevinskog materijala,
drva i starih stvari. Preostala sporna nekretnina predstavlja zemljište položeno uz
opisani ruševni pomoćni objekt, a njezine granice određene su s istočne strane
rubom betonskog stubišta, s južne strane starim kamenim suhozidom, dok je
zapadna granica u ravni sa zapadnom fasadom pomoćnog objekta. Ovo zemljište
terasaste je konfiguracije, dijelom betonirane podloge, a dijelom zemljane s dosta
ukrasnog bilja.

18.Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 10.
prosinca 2019. identificirao pokazane nekretnine utvrdivši kako je kuća oznake
… položena na čest. zgr. 108/2 K.O. V. u cijelosti, a na skici lica mjesta
označio ju je zelenom bojom. Pomoćni ruševni objekt po vještaku je položen na čest.
zgr. 108/4 K.O. V. u cijelosti, a predmetno zemljište na dijelu čest. zem. 2483/9 K.O.
V. i površine je 102 m2, uz dodatak kako označena nekretnina ima ukupnu površinu
480 m2. Na skici lica mjesta vještak je objekt i zemljište označio žutom bojom, a
granice zemljišta označio slovima A-B-C-D-E-A. Na nalaz vještaka stranke nisu
iskazale primjedbe koje bi dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga ga
sud prihvaća u cijelosti.

19.Na okolnost posjeda predmetnih nekretnina, njegove kakvoće, načina
korištenja i osoba koje su ih koristile, govorili su svjedoci I. B., A. P.,
M. V., B. B. i T. P., čiji su iskazi praktički istovjetni u odnosu
na korištenje predmetne kuće. Dakle, poznato im je kako su u njoj živjeli K. P.
sa suprugom i djecom, dok su njegova braća I. P. i J. P. (prednik
tuženika) živjeli sa svojim obiteljima u istočnom, odnosno zapadnom objektu. Što se
tiče spornog pomoćnog objekta, svjedoci B., A. i T. P. te B.
navode kako se dio koristio kao štala u kojoj je obitelj K. P. držala svoje
životinje, dok je u dijelu tog prostora bila krušna peć u kojoj su pekli kruh i skladištili
drva, a poznato im je da su krušnu peć povremeno koristili i članovi obitelji J.
P., ali uz prethodnu K. suglasnost. Svjedok V. iskazuje istovjetno u
odnosu na kuću, a u odnosu na pomoćni objekt, sjeća se kako su štalu i krušnu peć
koristili J. i K. P., međutim nakon što je upoznat s navodima svjedokinje
P., dopušta mogućnost da se ta nekretnina koristila na način kako je to navela
svjedokinja, ali se ne može sjetiti. Što se tiče spornog zemljišta položenog ispred
južne fasade pomoćnog objekta, svjedoci A. P. i B. navode kako je
obitelj K. P. na toj površini kuhala i sušila robu, pekla ribu i držala kučicu sa
psom, dok se ostali svjedoci ne sjećaju korištenja te nekretnine, ali im je poznato da
su u nastavku tog prostora, u smjeru juga, dvije gustirne za vodu, jedna K. P.,
a druga njegovog brata J.. Svi svjedoci tvrde kako su P. živjeli u dobrim,
bratskim odnosima i kako između njih u odnosu na ovdje sporne nekretnine nije bilo
prijepora, tako da su K. P. i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva sve
vrijeme bili u samostalnom, neometanom i neosporavanom posjedu predmetnih
nekretnina. Svjedok B. dodaje kako su braća P. i njihove obitelji dobro znali
koje nekretnine pripadaju pojedinom domaćinstvu, jer su prije toga podijelili svoju
suvlasničku zajednicu, a iz njegovog iskaza proizlazi kako su svi P. slobodno
koristili susjedne nekretnine kako bi pristupali do onih koje su bile u njihovom
isključivom vlasništvu, o čemu govore i svjedoci B., A. i T. P. te

6 P-5532/2016

V.. Osim toga, svjedoci A. i T. P. te B. spominju kako je štala
J. P. bila položena sjeverno od K., a drugog brata I. zapadno od nje i
dodaju kako su njihovi potomci naknadno na tim površinama izgradili svoje kuće.
Nadalje, poznato im je kako je K. P. prodao svoje nekretnine ocu tužitelja I.
N., koji ih je koristio na isti način kao i njegov pravni prednik i nastavio dobar
susjedski odnos s ostalom braćom, a svjedokinja P. tvrdi kako ih je prije toga
K. ponudio braći J. i I., ali oni nisu iskazali interes za kupnjom bratove
imovine.

20.Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o rodbini braće
P., odnosno njihovim potomcima u dobi od 61 do 78 godina, stoga je logično da
su prethodnih 50-70 godina imali neposredna i objektivna saznanja o nekretninama o
kojima su govorili, korisnicima tih nekretnina, ali i njihovim međusobnim odnosima.
Posebno je valjalo uzeti u obzir saznanja svjedokinje P., jer se radi o nevjesti
K. P., stoga je životno i očekivano da su joj dobro poznate okolnosti i odnosi
koji su od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari pa tako i koje su nekretnine bile
vlasništvo njezinog svekra, odnosno što je bio predmet prodaje I. N.. Osim
toga, iskazi označenih svjedoka u logičkom su skladu s ostalom dokaznom građom,
a prije svega ugovorom koji su P. i N. sklopili 1966. Naime, iz njegovog
sadržaja jasno je kako je K. P. prodao svoju ("vlastitu") kuću, vanjsku kuhinju,
štalu, dva vrta i cisternu za vodu, što znači da je te nekretnine prodao kao cjeline,
budući nema spomena da bi predmet prodaje bili dijelovi tih nekretnina, u ovom
slučaju dio štale, kako to tvrde tuženici. Uspoređujući ugovor sa stanjem i položajem
nekretnina koje je sud evidentirao prilikom očevida održanog na licu mjesta, a sudski
vještak identificirao i prikazao na skici vještva, nedvojbeno je kako se radi o ovdje
spornim nekretninama čest. zgr. 108/2 (kuća), čest. zgr. 108/4 (štala) i dio čest. zem.
2483/9 (odnosno zemljište ispred štale), uz napomenu kako predmet ove tužbe nisu
ostale nekretnine koje su označene u ugovoru ( gustirana za vodu, vinogradi).
Nadalje, iskazi svjedoka imaju uporište i u službenoj katastarskoj evidenciji koja se
na otoku V. vodi od 1953. i u kojoj su čest. zgr. 108/2 i 108/4 od osnutka bile
upisane kao isključivi posjed prodavatelja K. P. i supruge K., a nakon toga
kupca I. N.. Što se tiče katastarskog upisa čest. zem. 2483/9 kao
isključivog posjeda tuženika i njihovog pravnog prednika J. P., sud smatra
kako taj upis iz svih prethodno navedenih razloga nije odraz stvarnog posjedovnog
stanja, a posebno iz razloga što su na nespornom prostoru ove nekretnine dvije
naplavne površine s gustirnama za vodu, od kojih jedna u vlasništvu J. P., a
druga K. P., što među strankama nije bilo sporno. Dakle, samo ova činjenica
ukazuje da J. P. nije bio isključivi posjednik čest. zem. 2483/9, već bi se radilo
o suposjedu, a pored toga, sasvim je razumljivo da je K. P. pripao u isključivi
posjed i vlasništvo zemljišni prostor položen uz južnu fasadu pomoćnog objekta (na
skici omeđen slovima A-B-C-D-E-A), potreban za slobodno i neometano redovito
korištenje te nekretnine i kako s njom predstavlja jedinstvenu funkcionalnu cjelinu.
Također je valjalo cijeniti kako su svi označeni svjedoci rođaci tuženika, bez
rodbinske ili kakve druge povezanosti s tužiteljima, a sud ne nalazi njihovog osobnog
interesa za ishod ove parnice pa tako ni u odnosu na svjedoke B. i T.
P. iz čijih iskaza proizlazi kako s tuženicima nisu u "idiličnim" odnosima, stoga se
njihovi iskazi prihvaćaju u cijelosti kao uvjerljivi i vjerodostojni, posebno što tuženici
do zaključenja raspravljanja nisu dostavili dokaze kojima bi njihove navode osporili ili
upućivali na drugačiji zaključak. Konačno, kod donošenja ove odluke svakako je
valjalo uzeti u obzir da su ranije označeni tuženici pod 3-7 u tijeku postupka priznali

7 P-5532/2016

tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, odnosno nisu joj se usprotivili, a radi se o
upisanim suvlasnicima predmetnih nekretnina ili njihovim nasljednicima, a pored
svega rođacima tuženika, što dodatno učvršćuje iznesena utvrđenja i stav suda.

21.U odnosu na preostalog svjedoka P. N., brata tužitelja, za navesti
je kako sud njegov iskaz drži dijelom neuvjerljivim i neobjektivnim i to u dijelu koji je u
suprotnosti s iskazima ostalih svjedoka i prethodno iznesenim činjeničnim stanjem.
Ovaj svjedok potvrđuje kako su braća P. bili u složnim odnosima te kako je J.
bio upoznat sa sadržajem ugovora iz 1966. i kako je bio na licu mjesta kada je K.
pokazivao što prodaje. Potvrđuje kako se radilo o K. kući u nizu, međutim u
odnosu na ovdje sporni pomoćni objekt tvrdi kako nije prodan u cijelosti, već samo za
1/3 dijela, stoga po njemu predmet prodaje nije bila krušna peć, a ni zemljište uz
južnu fasadu tog pomoćnog objekta. Iskaz ovog svjedoka prije svega je neuvjerljiv
kada sebe opisuje kao stvarnog kupca jer je u vrijeme sklapanja ugovora bio u dobi
od 18 godina, stoga je nejasno kada je i kako stekao novac potreban za tako
značajnu financijsku investiciju. Ovaj navod istodobno je i proturječan kada svoju
mladost ističe kao razlog zbog kojeg je u ugovoru kupcem označen njegov otac I.
N., budući bi u tom slučaju svjedokova mladost trebala biti problem i prije
sklapanja tog posla, posebno ako je svjedok raspolagao obiteljskim novcem. Naime,
obitelj N. na otok se doselila iz sredine (naselje Č. pored T.)
tradicionalnih obiteljskih odnosa s dominantnom ulogom oca, sasvim uobičajenih za
ove prostore, a posebno u vrijeme sklapanja ugovora prije šezdesetak godina, stoga
je neuobičajeno i nelogično da je I. N., kao zdrava i radno aktivna osoba,
prepustio svom tada osamnaestogodišnjem sinu pregovore o uvjetima i odluku o
sklapanju ugovora kojim kupuje niz nekretnina, koje su svakako i onda imale
značajnu vrijednost, ali isto tako i odredile budućnost obitelji N. (preseljenje na
otok). Dakle, ukoliko je svjedok bio mlad da bi bio označen sudionikom ugovora,
svakako je bio mlad i prije toga, odnosno u vrijeme pregovaranja s P. , tako da
se ovaj navod P. N. ne može prihvatiti kao vjerodostojan. Osim toga, nisu
uvjerljiva ni njegova očitovanja na iskaze ostalih svjedoka koji su u suprotnosti s
njegovim tvrdnjama, poput A. P., kada odgovara kako mu nije poznato
korištenje nekretnina prije kupnje, a prije toga u iskazu spominje kako je s braćom
P. bio u bliskim odnosima i kako su se međusobno pomagali, kao i u odnosu na
iskaz T. P., kada dopušta da su navodi ovog svjedoka točni, ali ustraje u
svojima. Na kraju svega za dodati je kako je iskaz svjedoka N. valjalo
promatrati i u kontekstu njegovog odnosa s bratom i sestrama, ovdje tužiteljima,
kojeg opisuje kao "zategnutog" i poremećenog unatrag tridesetak godina, a svakako
je znakovita i činjenica da nije označen kao obdarenik u ugovorima o darovanju koje
je njegov otac sklopio 2007. i 2010. s ostalim potomcima, ovdje tužiteljima, što dovodi
u sumnju svjedokovu pristranost u odnosu na predmet spora.

22.Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra kako su tužitelji
dokazali da su pravni prednici stranaka K. i J. P. s bratom I.,
razvrgnuli suvlasničku zajednicu znatno prije sklapanja kupoprodajnog ugovora od

25. ožujka 1966. iako spisu ne prileži ugovor o diobi ili kakav drugi pisani trag,
međutim iz stanja u spisu jasno proizlazi kako je ta usmena dioba proizvela
očekivane pravne učinke, kako među njezinim sudionicima, tako i u odnosu na
njihove potomke, odnosno sukcesore, budući sve ukazuje kako su obitelji P., a
isto tako i obitelj N., sve vrijeme živjeli u dobrim susjedskim odnosima, znajući
što je njihovo isključivo vlasništvo. Upravo zbog dobrih rodbinskih i susjedskih

8 P-5532/2016

odnosa, sasvim je logično i životno da su se prednici parničnih stranaka međusobno
pomagali i tolerirali, a s tim u vezi i koristili po potrebi nekretnine onih drugih, poput
krušne peći i štale, međutim to istodobno ne znači da nisu znali da bi, u konkretnom
slučaju, predmetne nekretnine bile vlasništvo K. P., a nakon njega I.
N., pogotovo kada se uzme u obzir da su J. i I. P. razvrgnućem
suvlasništva stekli svoje štale i krušne peći, odnosno prostore za te potrebe. Slijedom
iznijetog, ostvarile su se pretpostavke citiranim pravnim pravilima OGZ, stoga sud
smatra kako je I. N. sklapanjem pravnog posla s dotadašnjim vlasnikom
K. P., stekao pravo vlasništva za cijelo u odnosu na čest. zgr. 108/2 i
108/4 te u odnosu na dio čest. zem. 2483/9 u površini od 109 m2 i u granicama koje
je sudski vještak označio na skici lica mjesta. Svoja vlasnička ovlaštenja N. je
prenio na tužitelje darovnim ugovorima koji su priloženi spisu i koji nisu u formi
javnobilježničkog akta, budući za to očito nije bilo potrebe. Naime utvrđene činjenice
jasno ukazuju kako su tužitelji, kao članovi obiteljskog domaćinstva I. N.,
koristili predmetne nekretnine i suposjedovali ih sa svojim roditeljima, a nakon
sklapanja brakova i stvaranja svojih obiteljskih zajednica, posjećivali ih i koristili u
skladu s potrebama i mogućnostima. Osim toga, tuženici nisu doveli u sumnju iskaz
tužiteljice pod 1 kada spominje dolazak na lice mjesta 2008., odnosno učestalije
dolaske od 2012., stoga je jasno kako su darovni ugovori sklopljeni 2007. i 2010.
podrazumijevali nastavak suposjeda, odnosno darovateljevu predaju stvari nakon
sklapanja tih ugovora.

23.U skladu s iznesenim, tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište,
stoga je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnicima, odnosno
suvlasnicima predmetnih nekretnina te upis tih prava u zemljišnima knjigama, uz
prethodno brisanje suvlasničkih prava tuženika, valjalo prihvatiti u cijelosti, kako je i
odlučeno u točkama I i II izreke presude.

24.S obzirom na ishod postupka, tužitelji u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1.
Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) imaju pravo na naknadu
troška i to sastava tužbe od 11. studenog 2016. te četiri obrazložena podneska od

16. ožujka i 15. studenog 2018., 30. siječnja 2020. i 4. veljače 2021. u iznosu od

1.000,00 kn za svaki, kao i podnesaka od 18. siječnja 2018. i 12. siječnja 2021. u
iznosu od 250,00 kn za svaki, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. 3. i Tbr.

50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, dalje OT).
Također im je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 14. svibnja 2018., 26.
rujna 2019., 12. veljače 2020. te 4. veljače i 11. ožujka 2021. u iznosu od 1.000,00 kn
za svako (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. OT) te zastupanja na ročištima održanim 4. veljače

2019. i 13. listopada 2020. u iznosu od 500,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50.
OT), kao i zastupanja na ročištima održanim 2. listopada 2018. i 3. prosinca 2020. u
iznosu od 250,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 50. OT). Dakle, priznat im je
trošak za zastupanje u iznosu od 11.500,00 kn, koji je valjalo uvećati za 20% zbog
zastupanja više osoba (Tbr. 36. st. 1. OT) i 25% PDV te trošak očevida i geodetskog
vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn i trošak sudske pristojbe tužbe i ove odluke u
iznosu od 1.100,00 kn (550,00 kn + 550,00 kn), dok se u više zatraženom dijelu
njihov zahtjev ne drži osnovanim i nužnim za vođenje i okončanje parnice.

25.Slijedom iznijetog, tuženicima je naloženo solidarno naknaditi parnični
trošak tužitelja u iznosu od 20.350,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana

9 P-5532/2016

donošenja ove odluke do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st.

2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), radi
čega je odlučeno kao u točki III izreke presude.

Split, 10. svibnja 2021.

Sudac

Branko Malenica, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku
od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog
suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja
- pun. tuženika