Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Pn-266/2019-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, u pravnoj stvari
tužiteljice A. S. iz Z., …, OIB: …,
zastupane po punomoćniku N. J., odvjetniku u S., protiv
tuženika G. S., OIB: …, kojeg zastupa generalni
punomoćnik L. G., dipl.iur., radi naknade štete, nakon održane javne
glavne rasprave, zaključene dana 9.travnja 2021. u nazočnosti punomoćnika
stranaka, na ročištu za objavu dana 10. svibnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
I - Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužiteljici s osnova naknade izgubljene dobiti za period od 01. siječnja 1993.g.
do 31. prosinca 2001.g. novčani iznos od 177.600,00 kn godišnje te za period
od 01. siječnja 2002.g. do 31. srpnja 2002.g. iznos od 88.800,00 kn zajedno
sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni godišnji iznos teku od
svakog 1.-og u siječnja u idućoj godini za prethodnu godinu, a na iznos od
88.000,00 kn od 01. kolovoza 2002.g. i to kako slijedi:
-za period od 01.01.1993.g. do 22.10.1993.g. u visini eskontne stope NBH
uvećane za 20%, a kamata se obračunava mjesečno primjenom konformnog
načina obračuna.,
-za period od 23.10.1993.g. do 03.02.1994.g. u visini eskontne stope NBH
uvećane za 6 postotnih poena, a kamata se obračunava mjesečno primjenom
konformnog načina obračuna,
-za period od 04.02.1994.g. do 10.03.1994. g. u visini eskonte stope NBH uvećane za 2,4 postotna poena,
-za period od 11.03.1994.g. do 31.03.1994.g. u visini eskontne stope koju
mjesečno utvrđuje NBH, izračunate po mjesečnoj razini tako mjesec ima 30
dana, a godina 360 dana, uvećane za 2,4 postotna poena,
-za period od 01.04.1994.g. do 30.06.1994.g. u visini od 30% godišnje
-za period od 01.07.1994.g. do 07.05.1996.g. po stopi od 22% godišnje,
-za period od 08.05.1996.g. do 10.09.1996.g. po stopi od 24% godišnje,
-za period od 11.09.1996.g. do 30.06.2002.g. po stopi od 18% godišnje,
-za period od 01.07.2002.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje,
-za period od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje,
-za period od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje,
-za period od 01.08.2015.g. pa nadalje po stopi zatezne kamate koja je
određena odredbom čl.29.stv.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužiteljici s osnova naknade izgubljene plaće za: 1993.g……………..novčani iznos od 3.232,90 kn 1994.g……………..novčani iznos od 7.848,55 kn 1995.g……………..novčani iznos od 11.705,04 kn 1996.g……………..novčani iznos od 13.200,00 kn 1997.g……………..novčani iznos od 14.520,00 kn 1998.g……………..novčani iznos od 16.440,00 kn 1999.g……………..novčani iznos od 18.000,00 kn 2000.g……………..novčani iznos od 19.800,00 kn 2001.g……………..novčani iznos od 20.400,00 kn 2002.g……………..novčani iznos od 12.300,00 kn
zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na svaki
navedeni godišnji novčani iznos teku od 01. siječnja u idućoj godini za
prethodnu godinu pa do potpune isplate, osim za godišnji novčani iznos za
2002.g. od kada zakonske zatezne kamate teku od 01. kolovoza 2002.g. pa
do potpune isplate i to kako slijedi:
-za period od 01. siječnja 1993.g. do 22. listopada 1993.g. u visini eskontne
stope NBH uvećane za 20%, a kamata se obračunava mjesečno primjenom
konformnog načina obračuna
-za period od 23. listopada 1993.g. do 03. veljače 1994.g. u visini eskontne
stope NBH uvećane za 6 postotnih poena, a kamata se obračunava mjesečno
primjenom konformnog načina obračuna
-za period od 04. veljače 1994.g. do 10. ožujka 1994.g. u visini eskontne stope NBH uvećane za 2,4 postotna poena
-za period od 11. ožujka 1994.g. do 31. ožujka 1994.g. u visini eskontne stope
koju mjesečno utvrđuje NBH, izračunate po mjesečnoj razini tako mjesec ima
30 dana, a godina 360 dana, uvećane za 2,4 postotna poena
-za period od 01. travnja 1994.g. do 30. lipnja 1994.g. u visini od 30%
godišnje
-za period od 01. srpnja 1994.g. do 07. svibnja 1996.g. u visini od 22% godišnje
-za period od 08. svibnja 1996.g. do 10. rujna 1996.g. u visini od 24% godišnje
-za period od 11. rujna 1996.g. do 30. lipnja 2002.g. u visini od 18% godišnje
-za period od 01. srpnja 2002.g. do 31. prosinca 2007.g. u visini od 15%
godišnje
-za period od 01. siječnja 2008.g. do 30. lipnja 2011.g. po stopi od 14% godišnje
- za period od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi od 12% godišnje
-za period od 01. kolovoza 2015.g. pa nadalje po stopi zatezne kamate koja je
određena odredbom čI.29.stv.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužiteljici s osnova naknade doprinosa izgubljenog mirovinskog staža i
zdravstvenog osiguranja za period od 01. siječnja 1993.g. do 31. srpnja
2002.g. i to kako slijedi:
-za 1993.g. ………………….. iznos od 911,29 kn,
-za 1994.g. ………………….. iznos od 2.212,35 kn, -za 1995.g. ………………….. iznos od 3.035,20 kn -za 1996.g……………………. iznos od 3.403,84 kn -za 1997.g …………………... iznos od 3.714,64 kn -za 1998.g. ………………….. iznos od 4.156,30 kn -za 1999.g. ………………….. iznos od 4.477,37 kn -za 2000.g. ………………….. iznos od 4.925,07 kn -za 2001.g. ………………….. iznos od 5.074,31 kn -za 2002.g. ………………….. iznos od 2.075,64 kn
zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na svaki
mjesečni iznos teku od svakog 15-og u idućem mjesecu, pa sve do potpune
isplate, i to kako slijedi:
- za period od 01.01.1993.g. do 22.10.1993.g. u visini eskontne stope NBH
uvećane za 20%, a kamata se obračunava mjesečno primjenom konformnog
načina obračuna,
-za period od 23.10.1993.g. do 03.02.1994.g. u visini eskontne stope NBH
uvećane za 6 postotnih poena, a kamata se obračunava mjesečno primjenom
konformnog načina obračuna,
-za period od 04.02.1994.g. do 10.03.1994.g. u visini eskontne stope NBH uvećane za 2,4 postotna poena,
-za period od 11.03.1994.g. do 31.03.1994.g. u visini eskontne stope koju
mjesečno utvrđuje NBH, izračunate po mjesečnoj razini tako mjesec ima 30
dana, a godina 360 dana, uvećane za 2,4 postotna poena,
-za period od 01.04.1994.g. do 30.06.1994.g. po stopi od 30% godišnje,
-za period od 01.07.1994.g. do 07.05.1996.g. po stopi od 22% godišnje,
-za period od 08.05.1996.g. do 10.09.1996.g. po stopi od 24% godišnje,
-za period od 11.09.1996.g. do 30.06.2002.g. po stopi od 18% godišnje,
-za period od 01.07.2002.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje,
-za period od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje,
-za period od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje,
-za period od 01.08.2015.g. pa nadalje po stopi zatezne kamate koja je
određena odredbom čl.29.stv.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
odnosno pod prijetnjom ovrhe obvezuje se tuženik za navedeni period za
tužiteljicu, radnice, trgovca, SSS, izvršiti uplatu doprinosa za mirovinsko i
zdravstveno osiguranje nadležnim Područnim uredima u Splitu, Hrvatskog
zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno
osiguranje.
IV.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tužiteljici parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od
donošenja odluke do potpune isplate po stopi zatezne kamate koja je
određena odredbom čl.29.stv.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena."
II – Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1.Kod ovog suda je dana 7. kolovoza 2002. g. zaprimljena tužba tužiteljice
protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi se navodi da je između tužiteljice,
kao zakupca, i bivše O. S., kao zakupodavca, zaključen U. o
zakupu poslovnog prostora u S., … u prizemlju, na
određeno vrijeme i to od 1.6.1989. do 31.7.1999. U potpuno derutnom
poslovnom prostoru tužiteljica je u početku zakupnog odnosa uložila oko
60.000,00 DEM radi adaptacije i uređenja za trgovačku djelatnost prodajom
potrepština za šivanje. Krajem 1992. u poslovni prostor od strane nepoznatih
osoba podmetnut je eksploziv, tako da je prostor velikim dijelom uništen. Od
izvršenih tužiteljičinih ulaganja neoštećeno je ostalo jedino 20 metara
mramornih pločica, postavljena je električna instalacija sa spuštenim stropom
i razvodnom pločom, kompletno je izgrađen i opremljen sanitarni čvor kojeg
ranije nije bilo, dimenzija 1,5 x 1,5 metara, sa postavljenim keramičkim
pločicama, sanitarijom, uvedenom novom elektro i vodovodno-kanalizacionom
instalacijom, uz prethodne zemljane radove, te je izgrađena armirano-
betonska ploča sa četiri nosiva betonska stupa na kojoj je postavljen spušteni
strop sa električnom instalacijom i rasvjetom. Vrijednost preostalih sačuvanih
ulaganja tužiteljica procjenjuje u minimalnom iznosu od 20.000,00 DEM,
odnosno 74.000,00 kn. Tužiteljica je tijekom 1991. i 1992.g. do miniranja
poslovnog prostora od djelatnosti prodaje dugmadi i pozamanterije ostvarivala
dnevni promet od oo 800,00 DEM, odnosno minimalno 20.000,00 DEM
mjesečno, te je tako ostvarivala čistu dobit u protuvrijednosti od 48.000,00
DEM godišnje i isto tako plaću u protuvrijednosti od 1.000,00 DEM mjesečno.
Nakon miniranja tužiteljica je pored niza anonimnih ozbiljnih prijetnji da
napusti grad kontaktirala sa predstavnicima tuženika, od kojeg je tražila
predaju ključeva poslovnog prostora, međutim, tuženik je mimo Ugovora o
zakupu, istim nezakonito raspolagao, tako da je dana 28.1.1994. prostor dao
u zakup bivšem vlasniku. Pravomoćnim rješenjem ŽU za
imovinsko-pravne poslove u S. od 5.2.1999. predmetni nacionalizirani
poslovni prostor vraćen je vlasnicima. Pravomoćnom presudom Općinskog
suda u Splitu pod poslovnim brojem … od 15. ožujka 1999.g.
potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj … od
7.9.2001. tužiteljica je uspjela sa tužbenim zahtjevom protiv tuženika za
predajom u posjed i slobodno raspolaganje predmetnim poslovnim prostorom,
u bitnome, iz razloga što Ugovor o zakupu između stranaka sklopljen na
određeno vrijeme nije prestao ni na koji propisani način. Nezakonitim
postupanjem, kako to proistječe iz utvrđenja naprijed spomenute parnice,
tužiteljica je onemogućena u obavljanju trgovačke djelatnosti u predmetnom
poslovnom prostoru za vrijeme trajanja Ugovora do 31.7.1999., odnosno sve
dok joj vlasnik ne bi isplatio naknadu za učinjena ulaganja, što polazeći od
sličnih slučajeva pretpostavlja razdoblje od najmanje tri godine. Stoga
tužiteljici uslijed neispunjenja obveza iz Ugovora o zakupu za predajom
poslovnog prostora od strane tuženika, nakon pravomoćnosti presude pod
poslovnim brojem I P-1743/98 od 15.3.1999. pripada pravo na naknadu štete,
obične štete i izmakle koristi, te na naknadu izvršenih, a neuništenih i
neiskorištenih ulaganja u poslovni prostor, kao i na naknadu izgubljene
zarade u razdoblju od 1.1.1993. do 31.7.2002. u vidu naknade izgubljene
dobiti u protuvrijednosti od 48.000,00 DEM godišnje, plaće u protuvrijednosti
1.000,00 DEM i izgubljenog radnog staža iz zdravstvenog osiguranja. Stoga je
predloženo da sud isplati tužiteljicu s osnova naknade izgubljene dobiti za
razdoblje od 1.1.1993. do 31.12.2001. novčani iznos od 177.600,00 kn
godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2002.g. do 31. srpnja 2002.g. iznos od
88.800,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na
navedeni godišnji iznos teku od svakog 1. siječnja u idućoj godini, a na iznos
od 88.000,00 kn od 1. kolovoza 2002.g. pa sve do potpune isplate. S osnova
naknade izgubljene plaće zatražen je za razdoblje od 1. siječnja 1993.g. do
31. srpnja 2002.g. novčani iznos od 3.700,00 kn mjesečno, zajedno sa
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na svaki navedeni mjesečni
iznos teku svakog 1-og u idućem mjesecu pa sve do potpune isplate. S
osnova naknade za izvršena ulaganja zatražen je od tuženika novčani iznos
od 74.000,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od
dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. S osnova naknade
izgubljenog mirovinskog staža i zdravstvenog osiguranja zatražila je tužiteljica
za razdoblje od 1. siječnja 1993.g. do 31. srpnja 2002.g. novčani iznos od
800,00 kn mjesečno, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama
koje na svaki mjesečni iznos teku od 15-og u idućem mjesecu pa sve do
potpune isplate, odnosno zatraženo je da se tuženik obveže za navedeni
period tužiteljici izvršiti uplatu doprinosa za mirovinsko i zdravstveno
osiguranje nadležnim područnim uredima u S. „HZMO“ i „HZZ“, te da
se obveže na naknadu parničnog troška.
1.1.Podneskom od 3.12.2009.g. tužiteljica je konačno postavila tužbeni
zahtjev u točci II s osnova naknade izgubljene plaće za razdoblje od 1.
siječnja 1993.g. pa nadalje, na način da isti glasi kao u izreci presude od
19.5.2016.
Nakon djelomičnog ukidanja presude, precizirani tužbeni zahtjev je postavljen u podnesku od 22.5.2019. te potom dodatno u podnesku od 19.11.2019.
2.Tuženik se usprotivio osnovu i visini tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor
promašene pasivne legitimacije iz razloga što je predmetni poslovni prostor
vraćen prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima, koje
rješenje je postalo pravomoćno 5. veljače 1999.g. Tuženik je sa tužiteljicom
zaključio Ugovor o zakupu poslovnog prostora dana 1. lipnja 1989.g. do 31.
srpnja 1999.g. Međutim, tijekom 1992. predmetni poslovni prostor je
devastiran i oštećen postavljanjem eksplozivne naprave od strane nepoznatog
počinitelja, pa je isti bio napušten od strane tužiteljice skoro dvije godine.
Šteta jest nastala, ali uslijed terorističke akcije od strane nepoznatog
počinitelja, koju štetu nikako nije skrivio tuženik. Tužiteljica je napustila
predmetni poslovni prostor koji je zbog postavljanje eksplozivne naprave bio
uništen i devastiran, a tužiteljičina adresa je bila tuženiku nepoznata, te je isti
u dnevnom listu „S. D.“ objavio oglas radi davanja u zakup
predmetnog poslovnog prostora kojim je pozvao sve zainteresirane osobe,
kao i bivše vlasnike radi davanja u zakup poslovnog prostora, a sve iz razloga
kako bi se zaštitila nekretnina koja je bila nacionalizirana. Tužiteljica se nije
javila na oglas, pa je samim time dokazala da nije zainteresirana za
produženje ugovora o zakupu za predmetni poslovni prostor. Dakle, Ugovor o
zakupu poslovnog prostora između stranaka je prestao ex lege, jer zakup
poslovnog prostora prestaje po sili zakona ako zakupljena stvar bude
uništena višom silom, a što se ovdje i dogodilo. Nakon što je tuženik sklopio
Ugovor o zakupu sa bivšim vlasnikom D. T. dana 28. siječnja
1994.g. na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, tj. do okončanja postupka
denacionalizacije, isti je zaključen temeljem važećih pravnih propisa. I bez
obzira što je zakup za predmetni poslovni prostor sa tužiteljicom prestao ex
lege, kako je naprijed navedeno, Ugovor o zakupu je prestao važiti upravo
danom stupanja na snagu Zakona o zakupu poslovnog prostora protekom
zakonskih rokova za usklađenje. U cijelosti je stoga neosnovan tužbeni
zahtjev tužiteljice za naknadom obične štete i izmakle dobiti. Tuženik nije
nikakvu štetu skrivio tužiteljici, pa ne bi bio odgovoran. Slijedom traženja da
tuženik naknadi štetu tužiteljici s osnova ulaganja u predmetni poslovni
prostor, isto je apsolutno nezakonito i neosnovano, jer je tužiteljica sva
ulaganja, ako ih je vršila, činila samovoljno, nezakonito i bez znanja i volje
zakupodavca. Svojim propustom i krivnjom je doprinijela nastanku štete jer se
nije javila na oglašeni natječaj. Kriva je i što se svojim propustom dovela u
situaciju time da ne uplaćuje doprinos za mirovinski staž i zdravstveno
osiguranje, a za to joj ne bi bio kriv tuženik. Predloženo je stoga odbaciti
tužiteljev zahtjev kao nedopušten, odnosno odbiti ga kao neosnovanog i
obvezati tužitelja da snosi parnični trošak.
U nastavku postupka u podnesku od 8.3.2004. istaknuo je tuženik i prigovor
zastare tužiteljičina potraživanja.
3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom uvjerenja O. za
urbanizam i građevinarstvo Odsjeka za uvjete uređenja prostora O. S.
br. 08/1429/1-1988/00 od 13. rujna 1988.g., prijedloga uvjeta uređenja
prostora br. 08/1429/1-1988/00 O. za urbanizam i građevinarstvo O.
za uvjete uređenja prostora O. S., prerisa katastarskog plana br.
1421/490 od 30. listopada 1987.g., zapisnika o primopredaji poslovnog
prostora između ZIS-a i tužiteljice, sačinjenog 25. siječnja 1989.g., zahtjeva
tužiteljice O. za gospodarenje poslovnim prostorima O. S. od 14.
travnja 1992.g., Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između
tužiteljice i M. B. kao zakupaca, te O. S. kao zakupodavca od
1. lipnja 1990. g., dopisa MUP-a O. za upravne poslove br. 511-12-90-
2907/04 od 23. veljače 2004.g., dopisa O. za poslovni prostor Z.
za gospodarenje gradom, O. za gospodarenje nekretninama G.
S. upućenog D. pravobraniteljstvu Ž. S.-D.
Klasa: 372-03/94-01/362/SR Ur broj: 2181/01-05/03/01-97 od 17. veljače
1997.g., oglasa G. poglavarstva G. S. objavljenog u „S.
D.“ dana 9. studenog 1993.g., članka pod naslovom iz rubrike
„S. D.“ pod naslovom „B. demoliran, M. bez
stakala“ s podnaslovom „S.: E. podmetnute naprave zatresla
središte G.“, tlocrta poslovnog prostora u prizemlju M. …, dopisa upućenog od strane O. organiziranog kriminaliteta S.
kriminalističke policije P. S.-D MUP-a RH br. 511-12-08-
4575/04 od 12. ožujka 2004.g., dopisa PU MF
RH PU Ispostave S. K.: 410-01/04-001/125 Ur broj: 513-
07-17-08/2004-2 od 12. ožujka 2004.g., dopisa FINA-e Ur broj: 13-11-7-3-
2613/04 od 1. srpnja 2004.g., dopisa ODO u
S. br. KT-307/97 od 21. rujna 2004.g., pet fotografija u boji, pregledom
dopisa PU MF RH PU S.
I. S. K.: 410-01/06-001/397 Ur broj: 513-07-17/08-2006/02 od
18. srpnja 2006.g., pregledom izvatka iz registra Trgovačkog suda u Splitu za
tvrtku „D.“ poslovni broj I-4309 S. od 27. veljače 2004.g., rješenja
T. suda u S. poslovni broj R-S.-599/98 od 6. studenog 1998.g.,
rješenja T. suda u S. poslovni broj R-Sl-599/98-2 od 23. travnja
2001.g., Ugovora o osnivanju poduzeća u privatnom vlasništvu od 18. lipnja
1990. g., dopisa HZMO-a S. od 23. ožujka 2007.g. upućenog pun. tužitelja,
prijave na osiguranje pod brojem 03135258005 od 27. ožujka 2007.g. za T.
P., prijave na osiguranje pod brojem 03384232628 za V. P.
od 27. ožujka 2007.g., pregledom osiguranika prijavljenih na reg. broj
3126156404 u razdoblju od 19. ožujka 1991.g. do 11. rujna 1994.g. od 14.
svibnja 2007.g., uplata tvrtke „D.“ S. za godinu 1992. od 18. ožujka
1993.g., dopisa odvjetnice D. K. S.-2733/06 od 26. listopada 2007.g.,
optužnice V. državnog odvjetništva R. br. KT-529/92 od 26. travnja
1993.g., optužnice koju je ODO u S. uputilo
O. sudu u S. pod brojem KT-309/97 od 22. siječnja 2002.g.,
dopisa H. državnog arhiva, Odsjeka za suvremeno arhivsko gradivo
Klasa: 612-06/09-17/192 Ur broj: 565-13-09-2 od 14. rujna 2009.g. upućenog
pun. tužiteljice, dopisa PU MF RH PU S., I. S., K.: 410-23/09-16/100 Ur broj: 513-07-17-08-
09-2 od 18. studenog 2009.g., dopisa S. za gospodarstvo, U. državne
uprave u SD županiji Klasa: 330-04/09-01/10 Ur broj: 2181-
01-01-09-2/IV od 17. studenog 2009.g., dopisa D. arhiva u S.
Klasa: 612-06/09-04/365 Ur broj: 2181-109-09-2 od 21. rujna 2009.g., dopisa
DZS, HZMO-a, HZZO-a, zaključka Odbora za
poslovni prostor od 9.6.1992., dopisa od 14.6.2019., fotografija, dopisa
MF, potvrde HZMO-a, potvrde S.B.uplata d.o.o., radne
knjižice tužiteljice, spisa ovog suda broj I P-1743/98, IIIK-374/97 i Ovr-
1936/02, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i
financije M. T., saslušanjem svjedoka D. S., D.
S., V. K., T. P., V. P., te tužiteljice u
svojstvu parnične stranke.
3.1.Raspravnim rješenjem od 9.4.2021. odbijen je prijedlog tužitelja za
dodjelu dodatnog roka, prijedlog za dopunsko financijsko vještačenje te
prijedlog iz podneska od 29.1.2021. da se ponovno traže podaci od PU. Naime, dopis od 22.5.2020. je punomoćniku tužiteljice dostavljen
21.12.2020. e-komunikacijom te je imao dovoljno vremena za očitovati se na
isti i eventualno pribaviti dokumentaciju. Nadalje, dopunsko financijsko
vještačenje nije provedeno budući da u spisu nema dokumentacije koju bi
vještak mogao vještačiti, a osim toga zbog nastupa zastare besmisleno je
gubiti vrijeme, produljivati postupak i gomilati troškove postupka na
utvrđivanje visine potraživanja. Konačno, prijedlog tužitelja da se ponovno
traže podaci od PU nije prihvaćen jer je navedenoj instituciji
postavljen jasan upit u skladu s traženjem tužiteljice i ta institucija je jasno
odgovorila da ne raspolaže tim podacima jer za iste nije nadležna.
3.2.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.S obzirom na sadržaj djelomično ukidne revizijske odluke br. Rev-x-169/17
od 5.3.2019., pravomoćno je odbijen zahtjev za isplatu 74.000,00 kuna na ime
naknade za izvršena ulaganja u poslovni prostor. Stoga, u ovom stadiju
postupka predmet spora je zahtjev tužiteljice kao zakupca poslovnog prostora
za naknadu štete s osnova izgubljene dobiti i izgubljene plaće, i naknade
izgubljenog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, od tuženika kao
zakupodavca zbog neispunjenja obveze iz ugovora o zakupu za predaju
poslovnog prostora, tijekom razdoblja od 1.1.1993. do 31.7.2002.
4.1.Između parničnih stranaka nije sporno:
-da su zaključile Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji se nalazi u
M. u S. dana 1.6.1989.g. za razdoblje od 10 godina, do
31.7.1999., te da je svaka strana ispunjavala svoju ugovornu obvezu do
20.11.1991. kada je poslovni prostor devastiran i oštećen postavljanjem
eksplozivne naprave, uslijed terorističkog akta, za koji tuženik ne odgovara, a
nakon kojeg događaja je tužiteljica kao zakupac napustila prostor (inače, kroz
postupak se često spominjao pogrešan datum miniranja prostora u siječnju te
studenom 1992., a točan datum je naveden u presudi br. III K-374/97 od
7.10.2011. - list 286 spisa);
-da je tuženik u dnevnom listu S. D. dana 9.11.1993.g.,
objavio oglas svim zainteresiranima radi davanja, među ostalim poslovnim
prostorima i predmetnog, u zakup, kojim je pozvao i bivše vlasnike radi zašite
njihovih nacionaliziranih nekretnina (list 17 prilog E spisa),
-da se tužiteljica na taj oglas nije javila, pa je tuženik sklopio Ugovor o zakupu
s bivšim vlasnikom D. T. dana 28.1.1994.g. na određeno
vrijeme, u trajanju od 5 godina, do okončanja postupka denacionalizacije,
-da je tužiteljica uspjela u parničnom postupku radi predaje u posjed
predmetnog poslovnog prostora, što je razvidno iz pravomoćne presude
O. suda u S. poslovni broj I.-1743/98 od 15.3.1999. godine, ali joj
posjed nije predan ni u ovršnom postupku koji postupak je obustavljen
rješenjem od 3.7.2014. (list 283) zbog toga što tužiteljica nije uplatila
predujam provedbe ovrhe, a ni tuženik više nije bio u posjedu poslovnog
prostora,
-da je djelomičnim rješenjem U. za imovinskopravne poslove SDŽ od 10. rujna 1998. godine, koje je postalo pravomoćno
dana 5. veljače 1999. godine, predmetni poslovni prostor vraćen vlasnicima.
4.2.Sporna je pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženika i visina
štete.
4.3.U ovom postupku su mjerodavne odredbe čl.189., 262., 263., 376.Zakona
o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i
112/99, 88/01, dalje ZOO).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Osnivači tj. vlasnici poduzeća D. p.o. (osnovanog 9.7.1990.) su bili
tužiteljica, njezin suprug D. S., Đ. U. i B. U. s
jednakim udjelima što je vidljivo iz povijesnog izvatka iz sudskog registra. To
trgovačko društvo je brisano 23.4.2001.
Tužiteljica i njezin suprug su potom 27.5.1992. osnovali s jednakim udjelima
drugo trgovačko društvo I. D. d.o.o. koje je izbrisano iz sudskog
registra 13.3.2002. što je vidljivo iz povijesnog izvatka iz sudskog registra.
5.1.Tužiteljica je bila zaposlenik D. p.o. od 19.3.1991. do 30.6.1992.
(prema izvatku iz evidencije HZMO - list 71) te su prema toj ispravi prva
zapošljavanja u tom trgovačkom društvu započela u ožujku 1991. što znači da
se tad počelo s poslovanjem što je u suglasju s iskazima tužiteljice ("s radom
sam počela početkom 1991.") i njezinog supruga ("u prostoru se radilo samo
6 mjeseci i to od proljeća do jeseni 1991.").
Tužiteljica je, prema iskazu njezinog supruga, imala plaćen mirovinski staž i
zdravstveno osiguranje radeći kod D. p.o., a potom i kod I. D.
d.o.o. Navedeno je u suglasju s potvrdom HZMO-a u kojoj je navedeno da je
od 1.7.1992. do 31.12.1998. bila zaposlena kod potonjeg poslodavca (list
199-201 spisa).
5.2.Tužiteljica je tijekom postupka predlagala da se od raznih državnih i javnih
institucija pribavi knjigovodstvena dokumentacija o prihodima i dobiti njezinog
trgovačkog društva, kao i podaci o prihodima i dobiti drugih trgovačkih
društava koja su se u tom razdoblju bavila istom djelatnošću te podaci o
plaćama koje su njoj isplaćene. Podatke čije pribavljanje tužiteljica je tražila
nisu imali redom: FINA (dopis od 16.9.2004. - list 74), PU (dopis
od 18.7.2006. - list 73), HDA (dopisi od 14.9.2009.,
23.9.2009. - list 103-104), U. državne uprave u SDŽ (dopis od 17.11.2009. – list 101), DZS (dopis
od 7.6.2019. – list 174), HZMO (dopis od
24.6.2019. - list 175), HZZ (dopis od
9.7.2019. - list 188) te MF (dopisi od 9.8.2019., 22.5.2020. -
listovi 197 i 218). U neku ruku, razumljivo je da državna tijela zbog proteka
vremena nemaju tu dokumentaciju (ako su ju uopće ikad i imali te ako su i bili
nadležni imati ju). Također, treba reći da 90-ih godina prošlog stoljeća (kad
državna uprava nije bila tako kompjutorizirana kao danas) državna tijela nisu
vodila tako detaljnu statističku evidenciju o dobiti trgovačkih društava koji su
se bavili jednim manjim segmentom djelatnosti trgovine (pozamanterija).
5.3.Također, treba primijetiti da tužiteljičin poslodavac D. p.o. (čiji
suvlasnik je i sama tužiteljica, a suprug joj je bio direktor) očigledno nije
postupao u skladu s propisima koji određuju čuvanje poslovne dokumentacije,
naročito one vezano uz prihode, a to je vidljivo iz toga da tužiteljica kao
suvlasnica tog trgovačkog društva nije raspolagala nikakvom
dokumentacijom. Nadalje, s obzirom na to da je to trgovačko društvo, kako je
gore obrazloženo, faktički poslovalo samo 6 mjeseci tijekom 1991. (do
miniranja poslovnog prostora), može se s osnovom pretpostaviti da početkom
1992.g. nije uopće podnijelo prijavu prihoda i dobiti ostvarene tijekom 1991.g.,
a to pogotovo stoga imajući u vidu da je bila riječ o kaotičnom ratnom
vremenu kad ni PU nije pretjerano revno primjenjivala propise i
sankcionirala prijestupnike.
5.4.Dakle, za zaključiti je kako u spisu nema niti jednog vjerodostojnog
dokaza koliku plaću je tužiteljica ostvarivala radeći za D. p.o. kao
prodavačica dugmadi, koliko joj je uplaćivano doprinosa za mirovinsko i
zdravstveno osiguranje te kolika je bila dobit D. p.o. u 1991.g. Nema niti
jednog dokaza ni kolika je bila plaća tužiteljice (i koliko iznose uplaćeni
doprinosi) kod njezinog narednog poslodavca I. D. d.o.o., niti koliko je
taj drugi njezin poslodavac (čiji je također bila suvlasnik) ostvario prihoda i
dobiti, iako je tužiteljica rješenjem od 21.12.2020. pozvana da dostavi
dokumentaciju.
Inače, spisu je priložena isprava iz baze podataka HZMO nazvana "Pregled
uplata za godinu 1992." (list 72). Međutim, iz sadržaja te isprave proizlazi da
je riječ o zbroju uplata mirovinskih doprinosa na razini cijelog trgovačkog
društva D. p.o., a nije riječ o uplatama samo za tužiteljicu. I. popisa
osiguranika (list 71) je vidljivo kako je do 30.6.1992. D. p.o. imao 5
zaposlenih.
Izjavama svjedoka D. S. (prijatelja i poslovnog suradnika
tužiteljičinog supruga) i T. P. (bivše radnice tog trgovačkog društva),
koji su spominjali u iskazima plaću u iznosu od 1.000 DEM (očito su govorili o
neto iznosu jer radnika zanima samo iznos koji dobije na ruke) ne može se
pokloniti vjera budući da je u tom razdoblju taj iznos imao popriličnu
vrijednost. Za usporedbu, u NN br. 20/92 je objavljeno da je
prosječna mjesečna bruto plaća po djelatniku u gospodarstvu R.
H. za 1991. godinu iznosila 13.341 HRD bruto koji iznos, kad se uzme
u obzir tečaj DEM na kraju 1991. godine (1 DEM=55 HRD), iznosi 242 DEM
bruto. Dakle, neto iznos prosječne plaće je vjerojatno 40% bio manji. To znači
da tužiteljica i svjedoci pokušavaju uvjeriti ovaj sud da se 1991.g. cca 5 puta
više isplatilo raditi kao trgovac u trgovini dugmadi i sličnih artikala nego li bilo
kojim drugim poslom u gospodarstvu, a pritom, naravno, tužiteljica nema ama
baš nikakve isprave kojima bi dokazala svoje tvrdnje o tolikoj plaći.
5.5.Vještakinja M. T. je u pisanom nalazu i mišljenju navela da
izračun izgubljene dobiti i izračun izgubljene plaće tužiteljice nije moguće dati
zbog nepostojanja dokumentacije. Vještakinja je mogla dati samo izračun
bruto plaće u visini najniže osnovne plaće, odnosno najniže osnovice za
obračunavanje i plaćanje doprinosa pa je navela da je u spornom razdoblju
takva najniža plaća u zbroju iznosila 137.446,49 kuna.
Međutim, kako je tužiteljica od 1.7.1992. do 31.12.1998. bila zaposlena kod
I. D. d.o.o. te su joj bili plaćeni doprinosi (barem po najnižoj osnovici),
to onda znači da je ovaj dio nalaza i mišljenja vještakinje beskoristan jer
tužiteljici eventualna šteta može biti samo iznos koji premašuje navedenu
plaću i doprinose i to pod uvjetom da je kod D. p.o. imala veću plaću
nego kod I. D. d.o.o., a što tužiteljica nije dokazala iako je na njoj
teret dokaza.
6.U revizijskoj odluci VSRH zauzima stav da bi tužiteljici pripadalo pravo na
naknadu štete za 9.11.1993. (dan objave oglasa kad je prostor sigurno bio u
stanju da se u njemu može obavljati djelatnost) do 5.2.1999. (dan raskida
ugovora o zakupu zbog pravomoćnosti rješenja o vraćanju prostora ranijim
vlasnicima). Imajući u vidu postavljene zahtjeve i vremensko razdoblje na koje
se odnose, to znači da bi prema citiranom stavu, a temeljem čl.262. i
263.ZOO (zbog postojanja ekskulpacijskih razloga do 8.11.1993. i zbog
nepostojanja ugovora nakon 5.2.1999.), bio neosnovan zahtjev za isplatu:
-iznosa od 150.960,00 kuna na ime izgubljene dobiti od 1.1.1993. do
8.11.1993. [(312 dana:365 dana) x 177.600,00 kn];
-iznosa od 159.840,00 kuna na ime izgubljene dobiti od 6.2.1999. do
31.12.1999. [(329 dana:365 dana) x 177.600,00 kn];
-po 177.600,00 kuna za cijelu 2000.g. i 2001.g. te iznos od 88.800,00 kn na
ime izgubljene dobiti od 1.1.2002. do 31.7.2002.;
-iznosa od 2.747,97 kuna na ime izgubljene plaće od 1.1.1993. do 8.11.1993. [(312 dana:365 dana) x 3.232,90 kn];
-iznosa od 16.200,00 kuna na ime izgubljene plaće od 6.2.1999. do 31.12.1999. [(329 dana:365 dana) x 18.000,00 kn];
-iznosa od 19.800,00 kn za 2000.g., iznosa od 20.400,00 kn za 2001.g. te iznosa od 12.300,00 kn za 2002. na ime izgubljene plaće;
-iznosa od 774,60 kuna na ime izgubljenih doprinosa od 1.1.1993. do
8.11.1993. [(312 dana:365 dana) x 911,29 kn];
-iznosa od 4.029,63 kuna na ime izgubljenih doprinosa od 6.2.1999. do
31.12.1999. [(329 dana:365 dana) x 4.477,37 kn];
-iznosa od 4.925,07 kuna za 2000.g., iznosa od 5.074,31 kuna za 2001.g. te
iznosa od 2.075,64 kuna za 2002.g. na ime izgubljenih doprinosa.
6.1.Što se tiče tužbenog zahtjeva za preostalo razdoblje (9.11.1993.-
5.2.1999.), ovaj sud je mišljenja da je utuženo potraživanje zastarjelo u
pretežitom dijelu.
Naime, prema čl.376.st.1. i 2.ZOO potraživanje naknade uzrokovane štete
zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja
je štetu učinila. U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina
od kada je šteta nastala.
Pritom valja naglasiti da podnošenjem tužbe za predaju u posjed poslovnog
prostora ne prekida se zastara novčanog potraživanja (naknade štete) koje
potraživanje je vezano uz činjenicu neposjedovanja predmetnog poslovnog
prostora (ovo analogno odlukama VSRH, Rev-1958/90, Rev-322/07). Stoga za
odlučivanje o prigovoru zastare nije od značaja tužba od 18.3.1994. radi
predaje u posjed poslovnog prostora (predmet br. IP-1743/98, ranije IP-
431/94).
6.2.Dobit se izračunava na kraju kalendarske godine kao razlika između
prihoda i rashoda. To znači da osoba koja ostvaruje neku dobit za određenu
kalendarsku godinu, za visinu iste može doznati 1.1. iduće godine (npr.
1.1.1992. za 1991.g. itd.). Ako je osoba ostala bez dobiti zbog štetne radnje,
tog trenutka ta osoba-oštećenik doznaje za štetu i njezinu visinu.
Za izgubljenu plaću (i nastanak štete), tužiteljica je doznavala protekom
svakog mjeseca (npr. 1.1.1994. za prosinac 1993. itd.) u kojemu njoj nije
uopće isplaćena plaća ili je isplaćena u manjem iznosu od onog koji joj je
isplaćivan prije štetne radnje.
Sve navedeno za plaću vrijedi i za neisplaćene ili manje isplaćene doprinose mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.
Nadalje, za tuženika kao subjekt koji je, prema mišljenju tužiteljice, štetnik i
za štetnu radnju koju je tuženik poduzeo (postupanje protivno ugovoru i
davanje poslovnog prostora u zakup drugoj osobi dok traje zakup), tužiteljica
je doznala u svakom slučaju 18.3.1994. kad je protiv G. S. podnijela
tužbu (predmet br…) u kojoj je navela da tuženik
planira dati u zakup poslovni prostor i priložila novinski članak od 15.3.1994.
za koji je u iskazu 6.9.2004. njezin suprug D. S. kazao da su ga
pročitali u novinama. Sve i kad se ne bi prihvatilo da je 18.3.1994. znala za
štetnika, onda je za njega definitivno doznala 5.3.1997. kad je u predmetu br.
I P-1743/98 tužiteljici dostavljen podnesak tuženika sa dokazom da je tuženik
predmetni poslovni prostor doista dana 28.1.1994. dao u zakup drugoj osobi.
6.3.Najkasnije dospjelo potraživanje je ono za 5 dana veljače 1999.g. u
pogledu izgubljene plaće i doprinosa. Zastara tog potraživanja je počela teći
1.3.1999. (budući da je u tom trenutku već znala za štetnika) te je do
7.8.2002. istekao trogodišnji zastarni rok iz čl.376.st.1.ZOO. To tim više su
zastarjela ranije dospjela potraživanja koja se odnose za ranije razdoblje.
6.4.Jedino potraživanje koje ne bi zastarjelo je za izgubljenu dobit od
1.1.1999. do 5.2.1999., koje potraživanje dospijeva 1.1.2000., ali kako je
ranije obrazloženo (toč.5.2. do 5.5.), nije dokazana visina ovog potraživanja
pa je i u ovom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.
Inače, uzgred se napominje i ovo. Kako dobit pripada vlasnicima-osnivačima
trgovačkog društva, ako je tužiteljica nekakvu dobit i izgubila, onda je izgubila
samo 1/4 dobiti koju bi ostvarivalo D. p.o. budući da je u tom omjeru bila
suvlasnik tog društva. Činjenica da je iz ugovora o zakupu kasnije na zahtjev
tužiteljice izbrisana njezina suzakupnica B. U. M. (listovi 125 i
191 spisa), ne dovodi do povećanja udjela tužiteljice u vlasničkog strukturi
trgovačkog društva D. p.o.
7.Iako bi tuženiku zbog uspjeha u sporu temeljem čl.154.st.1.Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) pripadalo pravo
na naknadu troška, isti mu nije dosuđen budući da nije postavio novčano
određen zahtjev (čl.164.st.2.ZPP) jer je tražio "pristojbe ukoliko su iste
plaćene" što nije novčano određen zahtjev, a ujedno u spisu ni nema dokaza
da je nekakve pristojbe platio tuženik. S obzirom na podneske u spisu, jedino
je morao platiti pristojbu odgovora na tužbu, ali ako ta pristojba nije plaćena,
nastupila je zastara naplate iste.
U Splitu, 10.svibnja 2021.
S U D A C
Joso Puljić,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave.
Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka
(čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-tuženiku