Broj: Revr 1204/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, dr.sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz I., koju zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u I., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžri-271/14 od 10. ožujka 2015., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom broj P-760/13 od 10. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.                Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžri-271/14 od 10. ožujka 2015. u pobijanom dijelu u točki I. a) izreke kojom je potvrđena  točka I. izreke presude Općinskog suda u Imotskom broj P-760/13 od 10. listopada 2014.  i sudi:

 

              Odbija se zahtjev za isplatu iznosa od 566,39 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1. svibnja 2010., iznosa od 211,94 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1. lipnja 2010. i iznosa od 528,39 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1. srpnja 2010.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

"I. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime uvećanja plaće, za rad koji je za jedan sat bio duži od punog radnog vremena, kojeg je tužiteljica odradila radeći u turnusima u 2010., 2011., 2012., i dijelu 2013., bruto iznos od 18.779,31 km, uz zakonske zatezne kamate, i to:

 

- na iznos od 566,39 kn počev od 01.05.2010.

- na iznos od 211,94 kn počev od 01.06.2010.,

- na iznos od 528,39 kn počev od 01.07.2010.,

- na iznos od 609,68 kn počev od 01.08.2010.,

- na iznos od 569,04 kn počev od 01.09.2010.,

- na iznos od 447,10 kn počev od 01.10.2010.,

- na iznos od 468,35 kn počev od 01.11.2010.,

- na iznos od 528,39 kn počev od 01.12.2010.,

- na iznos od 622,10 kn počev od 01.01.2011.,

- na iznos od 596,09 kn počev od 01.02.2011.,

- na iznos od 625,93 kn počev od 01.03.2011.,

- na iznos od 272,17 kn počev od 01.04.2011.,

- na iznos od 596,09 kn počev od 01.05.2011.,

- na iznos od 528,39 kn počev od 01.06.2011.,

- na iznos od 571,68 kn počev od 01.07.2011.,

- na iznos od 342,22 kn počev od 01.08.2011.,

- na iznos od 507,78 kn počev od 01.09.2011.,

- na iznos od 571,68 kn počev od 01.10.2011.,

- na iznos od 299,44 kn počev od 01.11.2011.,

- na iznos od 571,68 kn počev od 01.12.2011.,

- na iznos od 499,18 kn počev od 01.01.2012.,

- na iznos od 571,68 kn počev od 01.02.2012.

- na iznos od 513,32 kn počev od 01.03.2012.,

- na iznos od 449,18 kn počev od 01.04.2012.,

- na iznos od 598,88 kn počev od 01.05.2012.,             

- na iznos od 273,42 kn počev od 01.06.2012.,

- na iznos od 515,59 kn počev od 01.07.2012.

- na iznos od 369,21 kn počev od 01.08.2012.,

- na iznos od 633,36 kn počev od 01.09.2012.,

- na iznos od 662,09 kn počev od 01.10.2012.,

- na iznos od 616,77 kn počev od 01.11.2012.,

- na iznos od 601,97 kn počev od 01.12.2012.,

- na iznos od 585,59 kn počev od 01.01.2013.,

- na iznos od 657,89 kn počev od 01.02.2013.,

- na iznos od 614,80 kn počev od 01.03.2013.,

- na iznos od 131,13 kn počev od 01.04.2013., i

- na iznos od 500,72 kn počev od 01.05.2013.,

 

              i to na sve navedene iznose do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 7.187,50 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

 

Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Djelomično se prihvaća a djelomično odbija kao neosnovana žalba tužene i presuda Općinskog suda u Imotskom pod poslovnim brojem P-760/13 od 10. listopada 2014. godine se:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 18.779,31 kuna

 

b) preinačuje u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je odlučeno o tijeku zakonskih zateznih kamata na dosuđene mjesečne iznose na način da se u tom dijelu tužiteljici dosuđuju zakonske zatezne kamate koje na pojedine mjesečne iznose specificirane u izreci presude teku od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, dok za više tražene kamate koje na pojedine mjesečne iznose teku od 1-og do 14-tog u mjesecu za prethodni mjesec tužbeni zahtjev tužiteljice odbija.

 

II. Odluka o trošku postupka ostaje neizmijenjena.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice, te zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka."

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a toga Zakona. U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Budući da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a  ZPP-a revizija tuženice  razmatrana  je kao redovna revizija.

 

Na temelju članka 392.a stavka 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

             

Suprotno navodima revidentice pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su  izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev za isplatu 18.779,31 kn za rad u turnusima u 2010., 2011., 2012. i dijelu 2013. na temelju čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08, 23/09, 39/09 i 9/10).

 

U revizijskom je postupku sporno jesu li u zastari potraživanja tužiteljice dospjela do 28. srpnja 2010.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica radila kao policijska službenica za graničnu kontrolu i da je obavljala poslove na međunarodnom graničnom prijelazu, s tim da je prethodno trebala doći u policijsku postaju, zadužiti dnevni raspored, upoznati se s radnim nalogom i izvješćima, nakon čega je bila organizirano prevezena na granični prijelaz,

 

- da se tužiteljica, prije podnošenja tužbe, obratila nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora 10. travnja 2013.,

 

- da je tužba podnesena 28.  listopada 2013.

 

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev za isplatu zatraženog iznosa kao osnovan, a budući da prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih nije prihvatio istaknuti prigovor zastare potraživanja dospjelih do 28. srpnja 2010., drugostupanjski sud je koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP-a utvrdio da nije nastupila zastara jer sukladno čl. 186.a. ZPP-a tužiteljica se prije podnošenja tužbe obratila državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora čime je prekinut  tijek zastare u smislu čl. 186. st. 3. ZPP-a.

 

Drugostupanjski sud se, otklanjajući prigovor zastare, pozvao na odredbe čl. 135. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR), čl. 186. a. st. 3. ZPP-a, odredbe čl. 245. st. 1. i st. 6.  ZOO-a ocijenivši da potraživanja dospjela do 28. srpnja 2010. nisu u zastari jer je tužiteljica zahtjev za mirno rješenje spora podnijela 10. travnja 2013. stoga zastarijevanje počinje teći iznova poslije prekida i navršava se kada protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarijevanje koje je prekinuto. 

 

Osnovano revidentica prigovara iznesenom pravnom shvaćanju.

 

Naime, odredbom čl. 138. ZR propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od tri godine.

 

Odredbom čl. 186.a st. 3. ZPP-a propisano je da podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. istog članka (zahtjev za mirno rješenje spora) zastarijevanje zastaje.

 

Odredbom čl. 186.a st. 5. ZPP-a propisano je da ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

 

Prema odredbi čl. 238. st. 2. ZOO ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ista nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

 

Dakle, odredba čl. 186.a st. 3. ZPP-a jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja zastarijevanja na računanje zastare odgovara citirana odredba čl. 238. st. 2. ZOO.

 

Slijedom navedenog  zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužiteljica podnijela zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo  je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva.

 

Stoga je u konkretnom slučaju, do prekida zastare došlo podnošenjem tužbe 28. listopada 2013., a sukladno čl. 138. ZR u zastari su tražbine starije od tri godine, odnosno dospjele do 28. listopada 2010.

 

Međutim, budući da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu došlo do zastoja zastarijevanja, a taj zastoj je trajao tri mjeseca, u kojem je roku mogla biti donesena odluka o zahtjevu (čl. 186. st. 5. ZPP), a što nije učinjeno, rok od tri mjeseca treba pribrojiti navedenom roku od tri godine. Slijedom navedenog, u zastari je potraživanje tužiteljice za isplatu razlike plaće za  rad u turnusima i to iznos od 566,39 kn sa zakonskim kamatama počev od 1. svibnja 2010., iznos od 211,94 kn sa zakonskim kamatama počev od 1. lipnja 2010. i iznos od 528,39 kn sa zakonskim kamatama počev od 1. srpnja 2010, odnosno potraživanja dospjela do 28. srpnja 2010. u ukupnom iznosu od 1.306,72 kn.

 

S obzirom na pogrešan pravni pristup drugostupanjskog suda valjalo je prihvatiti reviziju tuženice i preinačiti odluku drugostupanjskog suda na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

 

              Budući da je tuženica uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, odluka o troškovima postupka sukladno čl. 154. st. 3. ZPP-a, ostaje neizmijenjena. 

 

Zagreb, 11. srpnja 2017.