Broj: Povrv-225/2015

(Broj prije spajanja sudova: 2 Povrv-85/2013)

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, OIB: 28673386029, po sutkinji toga suda Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog sudske savjetnice Melite Adamek Mlinac, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. i d. iz R., protiv tuženika T. S. iz C., OIB..., zastupanog po punomoćnici A. P., odvjetnici iz N. G., povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 08.lipnja 2017. godine, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja F. G., odvjetničkog vježbenika iz OD H. i p. i punomoćnice tuženika A. P., odvjetnice iz N. G., na ročištu za objavu i uručenje presude dana 11.srpnja 2017.

p r e s u d i o   j e

1. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju

vjerodostojne isprava Javnog bilježnikom R. A. Č. iz  S. B.  poslovni broj Ovrv-3093/13 od 08. svibnja 2013. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku T. S. iz C. da tužitelju H. T. d.d. iz Z., isplati iznos od 122,09 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19. srpnja 2012.  pa do konačne isplate po stopi koja po visini odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 158,44 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 09. svibnja 2013. godine pa do konačne isplate po stopi koja po visini odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.kolovoza 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

2.      U preostalome dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjero-

dostojne isprave Javnog bilježnika R.A.Č. iz  S. B.  poslovni broj Ovrv-3093/13 od dana 08. svibnja 2013. se ukida i odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu troška ovrhe u ukupnom iznosu od 655,81 kn koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu, materijalnih troškova i pribave ovršnosti i sastava zahtjeva F. za provedbu ovrhe, sve s pripadajućim PDV-om.

     III.  Nalaže se tuženiku T. S. iz C. isplatiti tužitelju H. T. d.d. iz Z. iznos od 725,00 kuna na ime troška parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja odnosno od 11. srpnja 2017. godine, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Ovaj postupak je započeo kao ovršni postupak pred Javim bilježnikom R.A.Č. iz  S. B. koji je temeljem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja H.T. d.d. iz Z., a ovdje tužitelja, izdao rješenje o ovrsi poslovni broj broj Ovrv-3093/13 od dana 08. svibnja 2013.

U svome prijedlogu za ovrhu, ovdje tužbi tužitelj H.T. d.d. navodi da tuženik temeljem uvida u izvod iz poslovnih knjiga na dan 08. travnja 2013. duguje tužitelju ukupan iznos od 122,09 kuna na ime dospjelog i neplaćenog računa za mjesec srpanj 2012. godine s naznačenim datumom dospijeća plaćanja 18. srpnja 2012.

              Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik, ovdje tuženik T. S., uložio je prigovor 16. svibnja 2013., a koji se u ovom postupku smatra odgovorom na tužbu i u kojem tuženik navodi kako neplaćeni račun nikada nije ni dobio pa ga stoga nije ni platio. Tuženik nadalje navodi kako sukladno članku 12. Zakona o zaštiti potrošača račun mora biti izdan, naročito ako se radi o pružateljima javnih usluga. Općenito ponašanje tužitelja u ovom predmetu daje klasičan primjer njegove nepoštene poslovne prakse jer da bi se račun platio isti mora biti i dostavljen, a nadalje mora biti i dostavljena opomena za neplaćanje računa. Unatoč opetovanim pokušajima ovršenika da promjeni adresu za dostavu računa kod tužitelja, tužitelj je i dalje uporno slao svoje račune na adresu F., a koja više nije bila adresa prebivališta ovršenika te je nakon aktivacije dostave putem privatne firme istima bila u cijelosti nepoznata nova adresa pa mu računi više nisu ni isporučeni. Slijedom navedenog, osporava potraživanje tužitelja budući da je neplaćanje izazvano njegovom krivnjom te traži naknadu troška slanja prigovora putem Hrvatske pošte.

Ovakav prigovor ovršenika sud je usvojio svojim rješenjem broj  2. Povrv-85/13-2 od 06. studenog 2013.  i odredio nastavak postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

              Na ročištu kod ovoga suda održanog 25. ožujka 2014. punomoćnica tuženika ostala je kod svih ovih prigovora te je posebno istaknula prigovor zastare potraživanja tužitelja sukladno odredbi članka 232. i 233 ZOO-a. Naime, temeljem navedenih odredbi sve povremene tražbine koje bi proizašle iz javnobilježničkih odluka da zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru te da do prekida iste može doći samo radnjom vjerovnika kao što je podnošenje tužbe, zastarijevanje nije prekinuto kada je rješenje stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi i ukinute sve provedene radnje. Nadalje, na ročištu održanom 08. lipnja 2017. tuženik je istaknuo i prigovor sukladno članku 113. Zakona o zaštitit potrošača vezano uz zakonsku predmnijevu o netočnosti činjeničnih navoda tužitelja.

Sukladno odredbi čl. 219. u vezi s čl. 7. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP-a -„Narodne novine“ 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. i 25/2013.-ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Među strankama je sporna osnovanost dugovanja tuženika.

U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 08. travnja 2013., presliku utuženog računa sa specifikacijama predan na ročištu kod ovoga suda dana 25. ožujka 2014., kao i presliku uplatnica (str. spisa 20 – 22).

Stranke nisu predložile daljnjih dokaza.

Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 08. travnja 2013. utvrđeno je kako tužitelj tereti tuženika, za dospjelo i nepodmireno dugovanje na ime izvršene i neplaćene telekomunikacijske usluge unutar fiksne mreže po računu za mjesec lipanj 2012. godine u ukupnom iznosu od 122,09 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća odnosno od 18. srpnja 2012.

Uvidom u preslik utuženog računa sa specifikacijama predan na ročištu kod ovoga suda dana 25. ožujka 2014. utvrđeno je kako je u mjesecu lipnju 2012. tuženiku u cijelosti bila omogućena telekomunikacijska usluga, a koju je isti koristio obzirom da je zabilježen promet u smislu odlaznih poziva na navedenom računu. Ista usluga obračuna ta je sukladno paketu HALO usluga.

              Iz preslika uplatnica (str. spisa 20-22) utvrđeno je kako je tuženik redovno plaćao tužitelju isporučenu telekomunikacijsku uslugu po paketu HALO usluga u 2012. i ranijih godina.

Nakon tako provedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih zajedno u uzajamnoj i logičkoj svezi, ovaj sud je mišljenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Tijekom postupka tuženik na kome je teret dokaza tvrdnji kojima pobija navode tužitelja, nije dokazao da nije dužan platiti predmetno dugovanje o računu. U prilog svojih tvrdnji nije predložio ili u spis priložio bilo koji dokaz, pa sud, temeljem čl. 221.a ZPP, zaključuje da ne postoje okolnosti koje oslobađaju tuženika obveze platiti tužitelju potraživanje po računima.

U tijeku postupka sud je nesporno utvrdio kako je tuženiku bila omogućena u cijelosti telekomunikacijska usluga u utuženom periodu. Također je nesporno utvrđeno da je ista usluga tuženiku omogućena temeljem ugovorenog usluga paketa tužitelja pod nazivom "HALO". Navedene usluge tuženiku omogućene su temeljem ugovornih obveza koje proistječu iz ugovora koji su dobrovoljno sklopili tužitelj i tuženik, a upravo radi isporuke telekomunikacijskih usluga.

                Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“  broj 35/2005.,  41/2008.  i 125/2011. - dalje ZOO) sudionik u obveznom odnosu je dužan ispuniti svoju obvezu i odgovora za njezino ispunjenje. Stoga je obzirom da je u provedenom postupku tvrđeno da je tuženik prekršio odredbe predmetnog ugovora, osnovan tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, zaključenje svakog ugovora podrazumijeva ozbiljnost obje strane i proučavanje obveza koje za sudionike nastaju. Tijekom postupka i sam tuženik je dostavio dokaze sudu o urednom ranijem plaćanju obveza proizašlih iz ugovora s tužiteljem o pružanju telekomunikacijskih usluga pa je stoga razvidno da je i sam tuženik svjestan svoje obveze plaćanja usluge koju je preuzeo po navedenom ugovoru te ukoliko je znao da mu račun za predmetni mjesec lipanj 2012. nije isporučen, a koristio je usluge tužitelja, nije poduzeo radnje kojima bi izvijestio tužitelja o nedobivanju računa. Naime, unatoč opetovanim navodima tuženika o pokušajima promjene adrese u tijeku postupka tuženik sudu nije dostavio niti jedan dokaz da je isto doista i učinio. Dapače, Općim uvjetima poslovanja tužitelja, a koji su sastavni dio svakog ugovora o pružanju telekomunikacijskih usluga i koji su javno objavljeni putem internetskih stranica tužitelja propisan je način obavješćivanja tužitelja o promjeni adrese kao i obveza tuženika da istu promjenu pisanim putem dostavi tužitelju. U tijeku ovoga postupka sud nije našao dokaza da bi tuženik postupio sukladno ovim odlukama.

              Člankom 12. stavkom 1. Zakona o potrošačima ( "Narodne novine" broj 79/2007., 125/2007., 89/2009., 78/2012., 56/2013.) propisano je kako trgovac mora za obavljenu uslugu potrošaču izdati račun koji mora biti točan, neizbrisiv, jasan, vidljiv i čitljiv u papirnatom ili elektroničnom obliku. Tužitelj u konkretnom slučaju svoje račune dostavlja putem tzv."obične" pošte i stoga nema dokaz o izvršenoj dostavi, ali također sukladno navedenom Zakonu o potrošačima niti ne postoji njegova obveza dostave računa s bezuvjetnim dokazom dostave. Navedeni računi su na isti način i ranije dostavljani tuženiku pa stoga nije bilo potrebe za sumnju u način dostave računa, osobito zato što je i račun, a prema dokazima koje je u spis dostavio i sam tuženik, uredno dostavljen i za mjesec svibanj 2012.

              U pogledu prigovora zastare koju je istaknuo tuženik nakon što je ovaj sud rješenjem poslovni broj 2 Povrv-85/13-2 od 06. studenog 2013. godine odredio nastavno postupanje kao povodom prigovora protiv platnog naloga, smatra se da je sam postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga.

U smislu odredbe čl. 241.ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Drugim riječima, zastara je prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu, odnosno tužbe od strane tužitelja dana 08. svibnja 2013. godine i rješenje ovoga suda kojim je povodom prigovora tužene sada odgovora na tužbu, rješenje o ovrsi stavljeno van snage, ne utječe na činjenicu da je zastara prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu sada tužbe, dakle radnjom koja je usmjerena radi utvrđenja i namirenja tražbine odnosno ispunjenja ugovora.

              U pogledu prigovora iz članka 113. stavka 1. Zakona o potrošačima u pogledu zakonske prednjeve o netočnosti činjeničnih navoda tužitelja, sud nije odlučivao obzirom da se ista valja tumačiti sukladno odredbi članka 106. istog zakonskog propisa, a na koju se i sam poziva i kojim se propisuje tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koja se po svojoj naravi ne može primjeniti na ovaj postupak, budući da isti po svojoj prirodi ne uključuje kolektivne interese.

              Sukladno članku 65. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njegovo ispunjenje, a dužnik ju je dužan ispuniti u roku predviđenom za njezino ispunjenje (članak 173. ZOO-a), ako dužnik u tome  roku ne ispuni obvezu dolazi u zakašnjenje (članka 183. ZOO-a). Dužnik koji zakasni  s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to iznos  uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (članak 29. ZOO-a). Sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 78/2015), a koji je stupio na snagu 01. kolovoza 2015. i novom uređenju članka 29. ZOO-a valjalo je s navedenim datumom urediti i tijek zakonske zatezne kamate na način da se stopa kamate utvrđuje po stopi koja po visini odgovara stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

              Tužitelj je na svakom svom računu naznačio dan dospijeća plaćanja računa. Istekom posljednjeg dana ostavljenog roka za ispunjenje obveze tuženik pada u zakašnjenje i tužitelju pripada zatezna kamata počevši od prvog dana koji slijedi nakon dana do kojeg je tuženik trebao ispuniti svoju obvezu. Temeljem čl.2. ZPP-a sud u postupku odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva. Prema sudskoj praksi, određenje „zakonske zatezne kamate“ predstavlja odrediv tužbeni zahtjev te je u granicama tog zahtjeva sud donio odluku u pogledu pripadajućih zateznih kamata na dužne iznose.

Slijedom ovih utvrđenja valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i djelomično ostaviti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika R. A. Č. iz S. B., broj Ovrv-3093/13 od 08. svibnja 2013. u dijelu kojim se odlučuje o  glavnici i pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Prema članku 289. Ovršnog zakona ( „Narodne novine“ broj: 112/2012. i 25/2013.) nagrada i naknada troškova javnog bilježnika u ovrsi dio su troškova postupka, stoga je sud u priznao traženi trošak ovršnog dijela postupka koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi s u iznosu od 126,75kn i pripadajućeg PDV-a u iznosu od 31,69 kn odnosno ukupno 158,44 kn, a koje troškove smatra opravdanima i potrebnima te je isto u skladu s specificiranim tužbenim zahtjevom tužitelja.

Nadalje, imajući u vidu da je ovršenik pravovremeno uložio prigovor protiv rješenja o ovrsi, pa ovrhovoditelj nije niti imao trošak pribave ovršnosti i sastava zahtjeva FINI za provedbu ovrhe u iznosu od 250,00 kn s PDV-om. Također tužitelju nisu priznati ni materijalni troškovi naznačeni u iznosu od 50,00 kn sa PDV-om obzirom da isti nisu specificirani niti popraćeni računima kojima se isti opravdavaju.

Odluka o troškovima parničnog dijela postupka temelji se na odredbi članka 154. u svezi s člankom 155. ZPP-a, te je sukladno odredbi Tbr.7.st.8. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ broj: 142/2012., 103/2014. i 118/2014.) obzirom da je riječ o sporu u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn, tužitelju određena jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 500,00 kn, kao i iznos pripadajućeg PDV od 25% u iznosu od 125,00 kn te iznos od 100,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu, što ukupno iznosi 725,00 kn. Jednokratnom tarifom u ovom slučaju obuhvaćene su sve radnje tužitelja od podnošenja ovršnog prijedloga jer je riječ o jedinstvenom postupku pa stoga tužitelju nije priznat zasebni trošak ovršnog prijedloga, sukladno Tbr. 11. OT-a s pripadajućim PDV-om (O tome: Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi Gž-45/2015 od 17. veljače 2015. i Gž-1344/2015-2 od 12.studenog 2015.)

Slijedom navedenoga, valjalo je djelomično ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnik u dijelu koji se odnosi na troškove postupka za gore navedeni dio troškova koji mu nisu priznati, a kako je to navedeno u točki II. izreke ove presude, te odmjeriti troškove ovršnog dijela postupka kao u točki II.ove presude.

              Rok za izvršenje činidbe određuje se u trajanju od 8 dana sukladno odredbi članka 328. stavak 1. ZPP-a, a u svezi s člankom 467. stavak 5.  ZPP-a.

              Slijedom naprijed navedenog, a u smislu odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a,  odlučeno je kao u izreci.

U Novoj Gradiški, 11. srpnja 2017. godine