1
Poslovni broj: UsI-3030/20-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. K. iz Z., protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., kojega zastupa N. S., službena osoba, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja, 10. svibnja 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/20-017389, URBROJ: 512-2501-20-2 od 1. listopada 2020., za poništenje rješenja Ministarstva obrane, U. za lj. p., S. za r. i u. lj. p., S. za p. o., P. o. za p. o. Z., KLASA: UP/I561-01/19-01/1003, URBROJ: 512M2-50-20-2 od 24. kolovoza 2020. i za vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Obrazloženje
- Osporenim rješenjem Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/20-017389, URBROJ: 512-2501-20-2 od 1. listopada 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, U. za lj. p., S. za r. i u. lj. p., S. za p. o., P. o. za p. o. Z., KLASA: UP/I561-01/19-01/1003, URBROJ: 512M2—50-20-2 od 24. kolovoza 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.
- Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, smatrajući da zadaci i aktivnosti koje je obavljao kao pripadnik Narodne zaštite opravdavaju stjecanje statusa branitelja. Isto tako, smatra neosnovanim stav javnopravnih tijela da nije sudjelovao u oružanom otporu u Narodnoj zaštiti kraće od 100 dana, jer da je nastavio ratne aktivnosti kao pripadnik pričuvnog sastava 144. brigade HV od 17. listopada 1991. do 17. srpnja 1992. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.
- Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
- Tužbeni zahtjev nije osnovan.
- Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 3. svibnja 2021.
- Tuženik u osporavanom rješenju zaključuje da je prvostupanjsko tijelo, pozivajući se na izjave tužitelja i svjedoka, pravilno odbilo zahtjev tužitelja jer da činjenično stanje ne ukazuje na sudjelovanje tužitelja u oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s takvim otporom. Na taj način, prema ocjeni tuženika, nije ispunjena pretpostavka iz članka 3. stavka 1.b u svezi članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17; dalje: ZHB).
- Člankom 3. stavkom 1. toč. b. ZHB propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
U smislu članka 3. stavka 2. ZHB, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
- Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da je tuženik pravilno zaključio kako tužitelj nije u smislu članka 3. stavka 1. toč. b) u svezi članka 3. stavka 2. ZHB sudjelovao u aktivnostima koje se mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s takvim otporom.
- Iz izjava tužitelja i svjedoka O. i D. (pripadnici odreda Narodne zaštite MZ D.), proizlazi da isti nisu sudjelovali u direktnim borbenim akcijama i djelovanjima.
- Prema izjavi tužitelja, njegove aktivnosti kao pripadnika odreda sastojale su se u pražnjenju skladišta, dežuranju u naselju, kontroliranju ulaza i izlaza iz naselja, blokadi vojarni, postavljanju protutenkovskih mina, čuvanju objekata i kontroliranju zamračenja. Tužitelj nije opisivao ili konkretno iskazivao o tome da bi sudjelovao u direktnim borbenim akcijama protiv agresora za vrijeme pripadnosti odredu Narodne zaštite MZ D. Na istovjetan način, glede sadržaja aktivnosti pripadnika odreda Narodne zaštite MZ D., u bitnome iskazuju svjedoci O. i D.
- Ocjena je suda da se gore navedene aktivnosti tužitelja kao pripadnika naoružanog odreda Narodne zaštite MZ D. ne mogu smatrati borbenim djelovanjem, jer nije bilo nikakvog izravnog sukoba s neprijateljem niti je tužitelj u takvom sukobu sudjelovao (tijekom pripadnosti odredu NZ D.). Također, navedene aktivnosti nisu bile ni u izravnoj vezi s borbenim djelovanjem, primjerice, odlazak ili vraćanje s područja na kojem je bilo stvarnog borbenog djelovanja ili obučavanje za odlazak na takvo područje. Aktivnosti tužitelja su prvenstveno bile pomoćnog i promatračko–operativnog karaktera, bez neposrednog borbenog djelovanja ili izravne veze s takvim djelovanjem. Kod takvog stanja stvari, ispravan je zaključak tuženika da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju prizna status branitelja.
- Sud nije smatrao potrebnim ponovno saslušavati tužitelja te svjedoke O. i D., s obzirom da su isti dali izjave tijekom upravnog postupka i u bitnome su iskazivali na istovjetan način o aktivnostima koje su poduzimali kao pripadnici Narodne zaštite, kako je to naprijed navedeno (toč. 10. i 11.).
- U odnosu na tužbene navode, napominje se da činjenica da je tužitelj bio naoružan, kao i da se naknadno pridružio pričuvnom sastavu 144. brigade HV od 17. listopada 1991. do 17. srpnja 1992. (za koji period mu je priznat braniteljski status), ne dovodi u pitanje karakter njegovih aktivnosti dok je bio pripadnik odreda Narodne zaštite MZ D., a koji ne ispunjava kriterije iz članka 3. stavka 2. ZHB. Stoga, nije bilo potrebno upuštati se u ocjenu da li tužitelj ima potrebno trajanje pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite. Uostalom, predložene zakonske izmjene, na koje se tužitelj pozivao na raspravi, govore u prilog tome kako se prema važećem zakonskom rješenju period pripadnosti odredu Narodne zaštite i nastavni period pripadnosti borbenom sektoru Oružanih snaga ne može promatrati kao jedna kontinuirana cjelina.
- Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporena rješenja javnopravnih tijela i odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje ZUS).
U Zagrebu 10. svibnja 2021.
Sudac
Tomislav Krušlin, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.