1

Poslovni broj: UsI-3030/20-8

 

                    

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. K. iz Z., protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., kojega zastupa N. S., službena osoba, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja, 10. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/20-017389, URBROJ: 512-2501-20-2 od 1. listopada 2020., za poništenje rješenja Ministarstva obrane, U. za lj. p., S. za r. i u. lj. p., S. za p. o., P. o. za p. o. Z., KLASA: UP/I561-01/19-01/1003, URBROJ: 512M2-50-20-2 od 24. kolovoza 2020. i za vraćanje predmeta na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1.               Osporenim rješenjem Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/20-017389, URBROJ: 512-2501-20-2 od 1. listopada 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, U. za lj. p., S. za r. i u. lj. p., S. za p. o., P. o. za p. o. Z., KLASA: UP/I561-01/19-01/1003, URBROJ: 512M2—50-20-2 od 24. kolovoza 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.
2.               Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, smatrajući da zadaci i aktivnosti koje je obavljao kao pripadnik Narodne zaštite opravdavaju stjecanje statusa branitelja. Isto tako, smatra neosnovanim stav javnopravnih tijela da nije sudjelovao u oružanom otporu u Narodnoj zaštiti kraće od 100 dana, jer da je nastavio ratne aktivnosti kao pripadnik pričuvnog sastava 144. brigade HV od 17. listopada 1991. do 17. srpnja 1992. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.
3.               Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4.               Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5.               Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 3. svibnja 2021.
6.               Tuženik u osporavanom rješenju zaključuje da je prvostupanjsko tijelo, pozivajući se na izjave tužitelja i svjedoka, pravilno odbilo zahtjev tužitelja jer da činjenično stanje ne ukazuje na sudjelovanje tužitelja u oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s takvim otporom. Na taj način, prema ocjeni tuženika, nije ispunjena pretpostavka iz članka 3. stavka 1.b u svezi članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17; dalje: ZHB).
7.               Člankom 3. stavkom 1. toč. b. ZHB propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

U smislu članka 3. stavka 2. ZHB, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

8.               Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da je tuženik pravilno zaključio kako tužitelj nije u smislu članka 3. stavka 1. toč. b) u svezi članka 3. stavka 2. ZHB sudjelovao u aktivnostima koje se mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s takvim otporom.
9.               Iz izjava tužitelja i svjedoka O. i D. (pripadnici odreda Narodne zaštite MZ D.), proizlazi da isti nisu sudjelovali u direktnim borbenim akcijama i djelovanjima.
10.          Prema izjavi tužitelja, njegove aktivnosti kao pripadnika odreda sastojale su se u pražnjenju skladišta, dežuranju u naselju, kontroliranju ulaza i izlaza iz naselja, blokadi vojarni, postavljanju protutenkovskih mina, čuvanju objekata i kontroliranju zamračenja. Tužitelj nije opisivao ili konkretno iskazivao o tome da bi sudjelovao u direktnim borbenim akcijama protiv agresora za vrijeme pripadnosti odredu Narodne zaštite MZ D. Na istovjetan način, glede sadržaja aktivnosti pripadnika odreda Narodne zaštite MZ D., u bitnome iskazuju svjedoci O. i D.
11.          Ocjena je suda da se gore navedene aktivnosti tužitelja kao pripadnika naoružanog odreda Narodne zaštite MZ D. ne mogu smatrati borbenim djelovanjem, jer nije bilo nikakvog izravnog sukoba s neprijateljem niti je tužitelj u takvom sukobu sudjelovao (tijekom pripadnosti odredu NZ D.). Također, navedene aktivnosti nisu bile ni u izravnoj vezi s borbenim djelovanjem, primjerice, odlazak ili vraćanje s područja na kojem je bilo stvarnog borbenog djelovanja ili obučavanje za odlazak na takvo područje. Aktivnosti tužitelja su prvenstveno bile pomoćnog i promatračko–operativnog karaktera, bez neposrednog borbenog djelovanja ili izravne veze s takvim djelovanjem. Kod takvog stanja stvari, ispravan je zaključak tuženika da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju prizna status branitelja.
12.          Sud nije smatrao potrebnim ponovno saslušavati tužitelja te svjedoke O. i D., s obzirom da su isti dali izjave tijekom upravnog postupka i u bitnome su iskazivali na istovjetan način o aktivnostima koje su poduzimali kao pripadnici Narodne zaštite, kako je to naprijed navedeno (toč. 10. i 11.).
13.          U odnosu na tužbene navode, napominje se da činjenica da je tužitelj bio naoružan, kao i da se naknadno pridružio pričuvnom sastavu 144. brigade HV od 17. listopada 1991. do 17. srpnja 1992. (za koji period mu je priznat braniteljski status), ne dovodi u pitanje karakter njegovih aktivnosti dok je bio pripadnik odreda Narodne zaštite MZ D., a koji ne ispunjava kriterije iz članka 3. stavka 2. ZHB. Stoga, nije bilo potrebno upuštati se u ocjenu da li tužitelj ima potrebno trajanje pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite. Uostalom, predložene zakonske izmjene, na koje se tužitelj pozivao na raspravi, govore u prilog tome kako se prema važećem zakonskom rješenju period pripadnosti odredu Narodne zaštite i nastavni period pripadnosti borbenom sektoru Oružanih snaga ne može promatrati kao jedna kontinuirana cjelina.
14.          Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporena rješenja javnopravnih tijela i odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje ZUS).

 

U Zagrebu 10. svibnja 2021.

 

              Sudac

 

Tomislav Krušlin, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.