Poslovni broj: Pr-104/2020.-8.
 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužiteljice A. F. iz N., OIB: …, zastupane po punomoćnici odvjetnici M. Ć. iz N., protiv tuženika C. z. s. s. N., OIB: …, zastupanog po punomoćniku odvjetniku B. G. iz K., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 30. ožujka 2021., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 10. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.  Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

             

"Nalaže se tuženiku  C. z. s. s. N., N., OIB: …, da tužiteljici A. F. iz N., OIB: …, isplati iznos od bruto 9.458,01 kuna, sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na:

-          na iznos od 782,21 kn od dana 09. siječnja 2016. godine do isplate,

-          na iznos od 900,78 kn od dana 09. veljače 2016. godine do isplate,

-          na iznos od 541,50 kn od dana 09. ožujka 2016. godine do isplate,

-          na iznos od 693,94 kn od dana 09. travnja 2016. godine do isplate,

-          na iznos od 541,50 kn od dana 07. svibnja 2016. godine do isplate,

-          na iznos od 541,50 kn od dana 10. lipnja 2016. godine do isplate,

-          na iznos od 961,00 kn od dana 08. srpnja 2016. godine do isplate,

-          na iznos od 658,09 kn od dana 09. kolovoza 2016. godine do isplate,

-          na iznos od 543,79 kn od dana 09. rujna 2016. godine do isplate,

-          na iznos od 809,05 kn od dana 08. listopada 2016. godine do isplate,

-          na iznos od 647,94 kn od dana 08. studenog 2016. godine do isplate,

-          na iznos od 833,59 kn od dana 09. prosinca 2016. godine do isplate,

-          na iznos od 543,79 kn od dana 10. siječnja 2017. godine do isplate,

-          na iznos od 459,33 kn od dana 09. veljače 2017. godine do isplate,

sve u roku od 8 dana.

 

II.  Nalaže se tuženiku C. z. s. s. N., N., OIB: …, da tužiteljici A. F. iz N., OIB: …, naknadi prouzročeni parnični trošak 3.281,25 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je dana 31. prosinca 2020. podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika, radi isplate razlike plaće za utuženo razdoblje od prosinca 2015., pa do siječnja 2017. Tužiteljica je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika, a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbi članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09). Tužiteljica se poziva na Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama koji je zaključen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi dana 23. studenog 2006., na Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., na Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV., stavak 5., u vezi članka VII., stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu (dalje IDS). Tužiteljica tvrdi da su ispunjeni uvjeti iz članka III. IDS, a imajući u vidu relevantne podatke Državnog zavoda za statistiku i to za mjesec prosinac 2015. jer se osnovica trebala povećati na iznos od 5.415,37 kn. Budući da je tuženik od prosinca 2015., pa nadalje tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, ukupan dug tuženika prema tužiteljici, s osnove razlike plaće, iznosi 9.458,01 kn, za sve plaće od prosinca 2015. godine do zaključno siječnja 2017.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da nisu ispunjeni uvjeti za povećanje plaće tužiteljici u utuženom periodu. Tuženik osporava i pravnu valjanost navedenih IDS od 26. listopada 2011. Tuženik navodi da je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela odluku o visini osnovice plaće u visini od 5.211,02 kn sa primjenom na plaću za siječanj 2017. koja je isplaćena u veljači 2017. Tuženik smatra da je sve do tada trebala biti osnovica plaće 5.108,84 kn bruto kako se plaća i obračunavala u utuženom razdoblju.

 

3. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

 

-          da je tužiteljica je zaposlenica tuženika na radnom mjestu socijalnog radnika u Odjelu za djecu, mladež i obitelj u utuženom razdoblju, a što je vidljivo iz dokumentacije u spisu,

-          da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

-          da su Vlada Republike Hrvatske i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

-          da su Vlada Republike Hrvatske, te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune  Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III.  Dodatka, te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekim u razdobljima opisanim u članku III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

-          da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici a plaće, a kako je i to prethodno opisano,

-          da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu,

-          da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

-          da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DSZ-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

-          da je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. 

 

4. Nije osnovan prigovor tuženika koji se odnosi na ništetnost i nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. studenog 2011. Naime činjenica jest da navedene izmjene nisu doista potpisane od strane jednog od sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske). Međutim da bi to utjecalo na ništetnost nevaljanost navedenih Izmjena navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni sindikat bio protuzakonito isključen iz pregovaranja već je nedvojbeno da taj sindikat nije potpisao navedene Izmjene, ali je nedvojbeno da je isti parafirao taj dodatak, a što znači da je i ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Slijedom toga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite, te pravno valjane i stoga i proizvode određene pravne učinke. Ujedno takvo stajalište proizlazi i iz Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr 408/12-2 od 3. travnja 2013., zatim Revr 847/2010-2 od 7. prosinca 2011., pa i Odluke Revr 1797/2009-2 od 7. veljače 2012., te Gž 13/02), te i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. Konačno navedene izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. – članak 51., stavak 4. (Narodne novine 141/12 – dalje TKU/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan između ostalih i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune. Stoga po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Niti tuženik, a niti umješač, ni u ponovnom postupku nisu osporili gornje utvrđenje suda relevantnim dokazima, već su ostali i dalje kod svojih tvrdnji kako su to i iznosili tijekom prethodno postupka. Ujedno se napominje da je činjenica da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama  u javnim službama (Narodne novine 27/01,39/09), međutim, prema odredbi iz članka 192. Zakona o radu (Narodne novine 93/14 i 127/17 – dalje ZR) Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa, te se, dakle, upravo u članku 51. TKU/12 i uređuje, te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Dakle, nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno, izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno, sporazuma zaključenih sa Vladom Republike Hrvatske, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su inače zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz članka 199., stavak 1. ZR se na njih primjenjuju pravila i produženoj primjeni  Kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome je rok važenja navedenih izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

 

5. Između stranaka je prvenstveno sporno od kada se treba primjenjivati za obračun plaća djelatnika u javnim službama, a što je u ovom slučaju i tužitelj, osnovica u iznosu od 5.415,37 kn, a to vezano na odredbu iz članka III. Izmjena od 26. listopada 2011. u vezi sa odredbom iz članka VII. istih Izmjena. Kako je prethodno već rečeno članak III. tih Izmjena, a koje su potvrđene Arbitražnom Odlukom od 7. prosinca 2011. je određeno da osnovica za obračun plaća u javnim službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (dalje DSZ) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Navedeni članak se inače odnosi na način povrata osnovice iz 2009., a kako je to uređeno u Dodatku Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. U članku IV. navedenih Izmjena pak je propisan način usklađivanja pariteta, a to između pariteta mjesečne osnove bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje 2008. Međutim u članku IV., stavak 5. Izmjena je propisano za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. tih Izmjena se Vlada obvezuje da će korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Ciljani paritet iz 2008. odnosit će se na cijeli godišnji interval u 2012. Korekcija će se obaviti nakon što budu poznati podaci o kretanju bruto plaće u privredi za cijelu 2012. na način da će do 31., ožujka 2013. biti utvrđena potrebna korekcija osnovice, a Vlada će od 1. travnja 2013. započeti isplatu uvećane osnovice sve do sljedeće promjene osnovice prema ovim Izmjenama što uključuje i isplatu razlike temeljem uvećanja osnovice od 1. siječnja 2013. za ustanovljenu korekciju. Nadalje člankom VII., točka 1. Izmjena je propisano da se tim člankom utvrđuju odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno, Izmjena i dopuna i to na način da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. ovih Izmjena i dopuna se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna. U vezi članka IV. i VII. navedenih Izmjena i dopuna 28. prosinca 2012. je po potpisnicima Izmjena i dopuna izdano i Vjerodostojno tumačenje gdje je u članku I., stavak 4. određeno da budući članak IV., stavak 5. Izmjena i dopuna o osnovici za plaće u javnim službama utvrđuje eksplicitan rok sporazumne strane utvrđuje da se odgađa utvrđena člankom VII, točka 1. primjenjuje i u slučaju opisanom člankom IV., stavak 5.

 

6. Nesporno je između stranaka da je u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna postojao negativan rast BDP-a neprekidno od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. ukupno 12 tromjesečja, te je upravo taj broj tromjesečja razdoblje za koje treba odgoditi primjenu članka IV., a to sukladno odredbi iz članka VII., točka 1. Izmjena iz 2011. Međutim, kao što je već rečeno uvjeti za povrat osnovice za izračun plaće na razini iz 2009., odnosno, u nominalnom iznosu od 5.415,37 kn se stječu tek nakon što prema službenim podacima DSZ se utvrdi u dva uzastopna tromjesečja uvećanje BDP-a za dva posto ili više, a to mjereno aritmetičkom sredinom navedenih tromjesečja. To se dogodilo u drugom i trećem tromjesečju 2015., a o čemu je DSZ i izdao javna priopćenja i to za drugo tromjesečje dana 28. kolovoza i 4. rujna 2015. (kada je objavljena procjena prosječnog bruto domaćeg proizvoda na Središnjem državnom portalu), te za treće tromjesečje dana 23. studenog i 4. prosinca 2015. (kada je objavljena procjena prosječnog bruto domaćeg proizvoda također na Središnjem državnom portalu). Iz navedenih objava je vidljivo da je drugom tromjesečju rast tromjesečnog BDP-a ostvaren u postotku 1,2, a u trećem tromjesečju u postotku od 2,8, a što u prosjeku daje aritmetičku sredinu od 2% i time ukazuje na nastupanje uvjeta iz članka III. Izmjena iz 2011. za povrat osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn, koja osnovica ustvari predstavlja osnovicu iz 2009. Činjenica jest da je doista u članku IV., stavak 5. bilo na neki način predviđeno da ako se do 31. prosinca 2012., pa eventualno i kasnije ne dogode uvjeti za povrat osnovice iz 2009., a zbog čega je i određeno da se u tom slučaju ipak korigira osnovica za obračun plaća, ali usklađivanjem pariteta kako je to prethodno i navedeno u ovoj odluci i to sve vezano na bruto plaću u privredi za cijelu 2012. Prema Vjerodostojnom tumačenju i ta korekcija osnovice je odgođena za onoliko tromjesečja koliko je trajao negativan rast, a koji je trajao nesporno 12 tromjesečja. To znači da je ta odgoda trajala od 1. siječnja 2013. do zaključno 31. prosinca 2015. Međutim, u međuvremenu se tijekom 2015. dogodio takav rast BDP-a u dva uzastopna tromjesečja, a koji je omogućio povrat osnovice iz 2009. u iznosu od 5.415,37 kn (članak III. Izmjena), time da bi se ta osnovica trebala primjenjivati već i mjesecu prosincu 2015., kao mjesecu kada su u vezi toga i objavljeni službeni podaci DSZ-a.

 

7. No, imajući u vidu odredbu iz članka VII., točka 1. Izmjena, a koja se odnosi na odgodu uskladbe za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao valja reći da se povrat osnovice prema odredbi iz članka III., Izmjena odnosio na određeni događaj (uzastopni rast BDP-a u dva uzastopna tromjesečja prosječno dva posto ili više) i taj je događaj nastupio, dakle, tek u prosincu 2015. Nadalje, korekcija osnovice koja je određena člankom IV. Izmjena se odnosila na usklađivanje plaća javnih službenika nakon što se osnovica vrati na razinu iz 2009., tj. na visinu od 5.415,37 kn, a koja se vraća sukladno odredbi iz članka III. Izmjena, prema paritetu sa prosječnom mjesečnom nominalnom bruto plaćom u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz 2008., a sve prema podacima DSZ. Usklađivanje prema paritetu u navedenoj odredbi Izmjena je određeno u rokovima koji nastupaju nakon povrata osnovice prema odredbi iz članka III. Izmjena (članak IV., stavak 1. Izmjena 6 mjeseci, članak IV., stavak 3. Izmjena 5 mjeseci od korekcije iz članka IV., stavak 1. Izmjena, te konačno članak V., stavak 1. Izmjena 11 mjeseci od korekcije iz članka IV. Izmjena). Međutim u članku IV., stavak 5. Izmjena bila određena korekcija sa eksplicitnim datumom kako se to navodi u Vjerodostojnom tumačenju, te je odgoda korekcije osnovice po navedenoj odredbi trebala, dakle, početi upravo tog datuma, a to je u ovom slučaju 1. siječnja 2013.

 

8. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da bi se odgoda iz čl. VII., točka 1. Izmjena trebala odnositi i na primjenu osnovice od 5.415,37 kn. No, prema mišljenju ovog suda to nije točno. Naime, odredbom iz članka IV., stavak 5. Izmjena je određena korekcija drugačije naravi u odnosu na korekciju iz članka IV., stavak 1. do 4. Izmjena i koja korekcija se dakle trebala utvrđivati obzirom na paritet, a vezano na povrat osnovice u iznosu od 5.415,37 kn prema uvjetima iz članka III. Izmjena. Ustvari, korekcijom osnovice prema odredbi iz članka IV., stavak 5. Izmjena je na neki način trebala biti ublažena nemogućnost povrata osnovice iz 2009. do nastupanja uvjeta iz članka III. Izmjena. Na to ukazuje i činjenica da je odredbom iz Članka VII., točka 1. Izmjena odgođena uskladba, a sama uskladba, odnosno, usklađenje je upravo i propisano člankom IV. i V. Izmjena i odnosilo se na usklađivanje osnovice prema paritetu, a to one osnovice koja je već određena u nominalnom iznosu u članku III. Izmjena. Dakle, odgoda koja je određena člankom VII., točka 1. Izmjena je određena samo za usklađivanje osnovice prema paritetu između plaće početnika sa VSS u javnim službama i prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, a to u visini i na način kako je to propisano odredbama iz članka IV., stavak 1. do 4., te članka V. Izmjena. Na to upućuje i sadržaj članka IV., stavak 5 gdje je određen i točan datum za primjenu  korekcije osnovice u slučaju da se do tog datuma ne ostvare uvjeti za povrat osnovice prema članku III. Izmjena, a što ustvari znači da je korekcija osnovice prema članku IV., stavak 5. Izmjena bila zamjena za povišenje osnovice do nastupanja uvjeta iz članka III. Izmjene. Kao što je već rečeno ti uvjeti su nastupili u prosincu 2015., a što se ustvari i poklopilo sa posljednjim mjesecom odgode korekcije osnovice prema članku IV., stavak 5. Izmjena i zbog čega ustvari nije bilo više niti mjesta primjeni korekcije osnovice prema toj odredbi nego se odmah mogla primjenjivati za obračun plaća osnovica iz članka III. Izmjena. U vrijeme nastupa tih uvjeta su navedene Izmjene bile na snazi obzirom na rok važenja naznačen u članku XI. Izmjena i uvažavajući i odredbu iz članka 199. ZR i to važenje je trajalo do 26. siječnja 2017. U to vrijeme su se dakle i stekli uvjeti da se osnovica za obračun plaća vrati na iznos od 5.415,37 kn već za plaću za mjesec prosinac 2015., pa je stoga tužitelj i mogao potraživati razliku plaće za ovo sporno razdoblje upravo prema toj osnovici, a ne prema osnovici u iznosu na koji je ista zamrznuta Dodatkom Sporazuma od 13. svibnja 2009. u iznosu od 5.108,84 kn, pa i u odnosu na osnovicu koju je Vlada Republike Hrvatske utvrdila svojom Odlukom od 29. prosinca 2016. u visini od 5.211,02 kn bruto. Stoga tuženik neosnovano prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 7., stavak 1. Izmjena iz 2011., a koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III. do IV. tih Izmjena, to iz razloga što članak VII, stavak 1. tih Izmjena propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. bio zabilježen negativan rast BDP-a, a iz odredbe iz članka III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice, pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka koji prileže u spisu, a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, je vidljivo da od 4. kvartala 2014., pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je isti stalno rastao. Sama odredba članka VII., stavak 1. naprijed naznačenih Izmjena se ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. tih Izmjena, a namjera Vlade Republike Hrvatske je bila povrat osnovice na razinu iz 2009., tj. na iznos od 5.414,37 kn. Sama odgoda uskladbe 12 neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članak IV., stavak 5. Izmjena i temeljem vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom članka IV., stavak 5. Izmjena bilo ugovoreno da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti novčanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013., pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Stoga iz prednjeg proizlazi da je tuženik tužitelju počevši od 1. siječnja 2016. i bio u obvezi obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici po 5.415,37 kn, odnosno, tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike u utuženom razdoblju je pravno osnovan.

 

9. To iz razloga što je nesporno da je tuženik u spornom razdoblju (prosinac 2015. – siječanj 2017.) isplaćivao tužitelju plaću prema osnovici u iznosu od 5.108,84 kn, te 5.211,02 kn, a što je svakako manje od osnovice od 5.415,37 kn, te je tužitelju i nastala određena razlika. Ujedno sud smatra neosnovanim prigovor tuženika da tužitelju ne pripada pravo utuženja razlike plaće po osnovici od 5.415,37 kn jer u vezi toga Vlada Republike Hrvatske nije donijela posebnu odluku. Naime navedene Izmjene na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev je upravo Vlada Republike Hrvatske i potpisala preko svojeg predstavnika (ministra Petra Čobankovića), važenje osnovice je bilo decidirano naznačeno, pa prema tome nije trebala nikakva posebna odluka Vlade za primjenu iste.

 

10. Na temelju svega iznesenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Treba napomenuti da tuženik nije osporio matematički izračun tužbenog zahtjeva tužiteljice, pa nije bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje.

 

11. Tužiteljici je dosuđena naknada parničnog troška sukladno uspjehu u parnici, a prema odredbama članka 154. Zakona o parničnom postupku. Troškovi se odnose na sastav tužbe, sastav jednog podneska, te zastupanje na jednom ročištu, sve po 750,00 kuna, pristup na ročište za objavu presude 375,00 kuna, što sve ukupno sa PDV-om iznosi 3.281,25 kuna.

 

U Kutini, 10. svibnja 2021.

 

S u d a c

 

Draženko Stanušić 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu pismenim podneskom u 4 primjerka.

 

O tome obavijest:

1. Odvjetnica M. Ć., N.
2. Odvjetnik B. G., K.