-    -              Poslovni broj: 8 UsI-1324/21-6

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

     Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja K. j.d.o.o. S., , OIB:, zastupan po direktorici M.S., a ona po opunomoćeniku B. B., odvjetniku u S. , protiv tuženika Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split, Zrinsko-Frankopanska 60, zastupanog po opunomoćeniku J. C., zaposleniku tuženika, radi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije (u daljnjem tekstu naknada s obilježjem naknade za koncesiju), nakon neposredne i javne rasprave zaključene 30. travnja 2021. godine, u prisutnosti stranaka, 10. svibnja 2021. godine,

 

                                                    

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split, KLASA: UP/I-471-01/21-11/2, URBROJ: 513-02-8008/7-21-1 od 08. siječnja 2021. godine.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. U pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-471-01/21-11/2, URBROJ: 513-02-8008/7-21-1 od 08. siječnja 2021. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je tuženik pogrešno utvrdio činjenice na kojima je utemeljio rješenje te da su na štetu tužitelja povrijeđene odredbe zakona na koje se tuženik poziva; da je tuženik rješenjem pogrešno utvrdio da je F. Ž. izjavio ono što se navodi u rješenju, jer da on navedeno nije izjavio, jer da je za isto saznao tek nakon odlaska carinskih službenika; da su carinski službenici F. Ž. dali da potpiše zapisnik o nadzoru bez da ga je on prethodno pročitao; da tužitelj nije postavio predmetne bove već da je bove postavila treća osoba prije nego je tužitelj osnovan a da tužitelj nije uvjetovao korištenje … postavljenih bova; da nije jasno pozivanje tuženika na izjave dvojice stranih skipera, koje izjave nisu ni dostavljene tužitelju, jer da je nejasno zašto izjave nisu dane na zapisnik o očevidu kao i gdje su i kada izjave dane te gdje su bila plovila skipera, u uvali S. ili u uvali V. koja se nalazi sa druge strane otoka; da su carinski službenici navedenog dana na očevid došli brodom u uvalu V. (gdje su privezali svoje plovilo), a ne u uvalu S., te da su pješice došli u uvalu S., pa da nije jasno na koji način su došli do plovila koja su bila vezana na bovama u uvali S.; da iz obrazloženja rješenja proizlazi da su dvojica stranih skipera izjave dali na njemačkom i engleskom jeziku i da su potpisali svoje izjave na hrvatskom jeziku, ali da nije vidljivo tko je prevodio, ovlašteni sudski tumač ili carinski službenici koji su sudjelovali u očevidu, jer ako prevođenje nije vršio ovlašteni sudski tumač da izjave skipera se ne mogu koristiti kao dokaz u postupku; da se u rješenju navodi da je tijekom očevida zatečeno pet plovila na predmetnim bovama pa da je nejasno zašto tuženik nije uzeo izjave od skipera s ta tri preostala plovila, radi čega tužitelju naknada nije pravilno utvrđena jer je utvrđena u odnosu na površinu koja pokriva svih 12 postavljenih bova a  da naknadu trebalo obračunati samo za površinu koju pokrivaju dvije ili tri bove; da je rješenjem pogrešno obračunata površina zauzetog pomorskog dobra u uvali S. jer je površinu trebalo utvrditi na drugi način (kao što je navedeno u tužbi), na način da bi zauzeta površina pomorskog dobra iznosila … m2, umjesto … m2; da je pogrešno obračunata imovinska korist; da tuženik pogrešno zaključuje da bi tužiteljev restoran posjećivale i u njemu konzumirale hranu i piće samo gosti koji su došli s plovilima koja su vezali na predmetnim bovama u uvali S., jer je samo manji broj takvih gostiju; da veći dio gostiju dođu kopnenim putevima iz drugih dijelova i uvala otoka ili na način da gosti sa plovila koja usidre dalje od kopna dođu malim gumenjacima do obale; da njegov restoran radi sezonski (započeo s radom ... godine) pa da nije bilo osnove da se naknada utvrdi u odnosu na cijelu ... godinu, jer je rješenjem naknada obračunata od početka ... do .... godine; da je rješenjem tužitelju naložena uplata u roku od osam dana od uručenja pobijanog rješenja ali da naknada za koncesiju za ... godinu dospijeva tek ... godine, zbog čega je rješenje nezakonito. Naveo je da ne osporava činjenicu da postavljene bove u uvali S. utječu na promet njegovog restorana obzirom da gosti njegovog restorana dolaze uglavnom s plovilima koje vežu za predmetne bove; da je u svibnju ... godine tužitelj Upravnom odjelu za turizam i pomorstvo S.-d. ž. podnio zahtjev za izdavanje ovlaštenja za pokretanje postupka za izdavanje lokacijske dozvole za koncesiju na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenje luke posebne namjene-sidrišta u uvali S., S. K., ali da na zahtjevu nije odgovoreno. Tužbom je predloženo da se u sporu sasluša svjedok F. Ž. te da se provede vještačenje na okolnost pravilnog izračuna zauzete površine pomorskog dobra (oko bova) i izračuna naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje.

 

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Istakao je da su ovlašteni carinski službenici očevidom od dana .... godine u suradnji s PP H. i Lučkom kapetanijom H. dolaskom u uvalu S., akvatorij P. o. i, utvrdili da je u istoj postavljeno … bova, a na kojima je zatečeno 5 privezanih plovila reg. oznaka kao u Zapisniku o nadzoru; da su navedene prigode uzete izjave dvojice stranih skipera koji su u bitnom istakli da su privezivanje plovila za bove platili … kn odnosno … kn. za dan ... i ... godine, a da im nije izdat račun; da su od osobe koja im je uslugu veza naplatila obaviješteni da ukoliko koriste usluge restorana P. (tužiteljev ugost. objekt) da će biti oslobođeni od plaćanja sidrenja, koje izjave su priložene uz Zapisnik o očevidu; da izjave ostala tri skipera plovila koja su zatečena privezana za bove nisu uzimali zbog ekonomičnosti postupka; da su izjave dane na hrvatskom jeziku ali i na engleskom i njemačkom jeziku, a da je sadržaj navedenih izjava potvrdio i zaposlenik tužitelja (voditelj ugostiteljskog objekta) F. Ž., koji je u svojoj izjavi naveo da predmetnih … bova služi za obavljanje turističko ugostiteljske djelatnosti tužitelja u njegovom ugostiteljskom objektu G. P. za koje tužitelj nema koncesiju; da kada privezana plovila ne žele otići a ne koriste usluge navedenog  da im se naplaćuje privezivanje, čime se isti prisiljavaju da odustanu od daljnjeg priveza; da je Zapisnik o očevidu pročitan svim nazočnim (oba carinska službenika, djelatnik Lučke kapetanije H., načelnik Policijske postaje H. i zaposlenik tužitelja F. Ž.) i da su Zapisnik svi potpisali i da na isti nisu imali primjedbi, pa da naknadno dostavljena izjava F. Ž.kojom osporava sadržaj Zapisnika o očevidu,  se ne može uvažiti (ne može se smatrati ozbiljnom), jer nije u skladu sa stvarnim činjenicama; da je temeljem naprijed utvrđenih činjenica nadzorom utvrđeno da je tužitelj obavljao djelatnost (priveza plovila) na pomorskom dobru bez dodijeljene koncesije; da nije od utjecaja tužiteljev navod da je u mjesecu ... godine pokrenuo postupak (podnio zahtjev) za dodjeli koncesije o kojem nije odlučeno; da je površina pomorskog dobra (morska površina oko sidrišta – bova) utvrđena procjenom na način da je procijenjena na 15 m udaljenosti od bove sa svih strana te da je primijenjena formula za izračunavanje površine kruga izračunata površina oko svake bove od … m2, a kako je postavljeno .. bova da je procijenjena ukupna morska površina na … m2; da je neosnovan navod da je je za izračun površine oko svake bove trebalo uzeti radijus od … m, obzirom da je tuženik uvidom u Javni pretraživač plovila Ministarstva mora, prometa i infrastrukture utvrdio da pet zatečenih brodica na sidrištu imaju površine i veće od … m (od 8,99 m do 11,74m); da se površina pomorskog dobra kod dodjele koncesije ne određuje samo duljinom broda već se određuje uzimajući u obzir i površinu koju plovilo koristi za pristup sidrištu, što je tuženik uzeo u obzir kod procijene zauzete površine; da je tužitelj faktički zauzeo dio pomorskog dobra i time ga isključio iz opće uporabe, da obračunanu naknadu nije trebalo dijeliti na vremenski rok od 5 mjeseci godišnje kako navodi tužitelj; da su kod obračuna imovinske  nisu procjenjivani cjelokupni prihodi poslovanja tužitelja već da su samo procijenjeni prihodi na predmetnom sidrištu; da je  za obračun korištena metoda procijene tako da su sukladno članku 92. Općeg poreznog zakona, prihodi ostvareni od sidrenja procijenjeni, budući da je nadzorom utvrđeno da tužitelj nije izdavao račune; da sukladno članku 28. Zakona o pomorskom dobru obračunan stalni dio naknade za cijelu ... godinu dok je kod obračuna promjenjivog dijela naknade uzet samo prihod ostvaren u razdoblju od …. do .... godine; da Uredbom o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru nisu propisana obračunska razdoblja i rokovi dospijeća naknade s obilježjem naknade za koncesiju, pa da je tuženik kao obračunsko razdoblje za utvrđivanje obveze uzelo razdoblje siječanj-prosinac, a kao dan dospijeća uzelo … tekuće godine za stalni dio, dok je za promjenjivi dio uzet … naredne godine ali da isto nije od utjecaja jer promjenjivi dio naknade utvrđen rješenjem iznosi … kn i da je malen u odnosu na utvrđenu ukupnu obvezu od … kn.

 

3. Osporenim rješenjem u točki I. 1. izreke rješenja tužitelju je utvrđena obveza po osnovi posebne naknade s obilježjem naknade za koncesiju za razdoblje od … do …. godine i to:  - stalni dio u iznosu od … kn; - promjenjivi dio u iznosu od … kn. Točkom 2. utvrđuje se i oduzima se imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije u razdoblju od … do ... godine u iznosu od … kn. Točkama II. do V. izreke rješenja tužitelju je naloženo da utvrđeni iznos uplati u korist Državnog proračuna RH i da dostavi dokaz o uplati, te nakon toga da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, uz upozorenje da u slučaju neizvršenja uplate će se naplata provesti ovrhom.

Na ročištu za glavnu raspravu dana …. godine opunomoćenik tužitelja  je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, a svojim iskazom je u bitnom ponovio navode iznesene u tužbi. Ustrajao je u navodu da zauzeta površina pomorskog dobra nije pravilno utvrđena, a u spis je priložio skicu predmetnih bova u uvali S. prema kojoj je tuženik trebao utvrditi zauzetu površinu pomorskog dobra. Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. Vezano za tužbene navode da se je površina pomorskog dobra utvrđivala na pogrešan način te priloženu skicu, opunomoćenik tuženika je naveo da navedena skica ne iskazuje stvarno stanje na terenu budući u Zapisniku o nadzoru nigdje nije navedeno da su bove međusobno udaljene jedna od druge 15 metara, jer se u stvarnosti radi o većoj udaljenosti između bova. Navedeno je osporio opunomoćenik tužitelja kazavši da se radi o maloj uvali u kojoj nije moguće da bude toliko bova na udaljenosti većoj od 15 metara, te je predložio da se izvrši očevid na licu mjesta radi utvrđivanja udaljenosti između bova.

Sud je odbio prijedlog tužitelja da se u upravnom sporu sasluša svjedoka F. Ž., zaposlenika tužitelja (voditelj ugostiteljskog objekta P.), te prijedlog da se provede očevid na licu mjesta, jer je isto ocijenjeno nepotrebno s obzirom na stanje spisa, cijeneći da se s obzirom da stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka i bez izvođenja navedenih dokaza.

U dokaznom postupku  pregledana je tužba, osporeno rješenje od ... godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi u iznosu od po … kn uvećano za PDV od 25 %.

 

4. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je osporenim rješenjem zakonito tužitelj obvezan na plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju radi korištenja pomorskog dobra za privezivanje plovila uz postavljena sidrišta (bove) u uvali S. na otočiću Sv. K.t, akvatorij P. o.i, u kojoj uvali se nalazi tužiteljev ugost. objekt, te da li mu se zakonito oduzima imovinska korist.

Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split obavilo nadzor obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju, ugovora o podkoncesiji, podugovora i ugovora s takvim svojstvom sklopljeni sklopljeni s koncesionarom, a koji su formalno i/ili sadržajno vezani uz ugovor o koncesiji, obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodjeljene koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, za razdoblje od ... do ... godine kod tužitelja, o čemu je sastavljen zapisnik od ... godine.

 

5. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 158/03 do 56/16, dalje: ZOPD) pomorsko dobro je opće dobro do interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu posebnu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje vode i teritorijalno more njihovo dno i podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i

Odredbom članka 16. Zakona propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.

Člankom 12. st. 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17) propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije.

Člankom 89. st. 1. Zakona o koncesijama propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez koncesije. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1. ovog članka. Stavkom 3. istog članka propisao je da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za koncesiju. Prema stavku 6. istog članka  utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog nezakonitog obavljanja djelatnosti.

Stavkom 7. istog članka propisano je da će se, ako posebnim propisom nije drukčije propisano, imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti oduzeti rješenjem iz stavka 1. ovoga članka kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa naknade s obilježjem naknade za koncesiju. Na uvjete i način oduzimanja imovinske koristi primjenjuju se odredbe posebnih zakona i propisaa donesenih na temelju posebnih zakona. U svakom slučaju, oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava na bilo koji način uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti. Imovinska korist koja se ne može ili može pouzdano utvrditi na temelju poslovnih knjiga ili evidencija mora se procijeniti, odgovarajućom primjenom odredbi o procijeni porezne osnovice sukladno propisu kojim se uređuje porezni postupak. Ako ovim Zakonom, posebnim zakonima i propisima donesenim na temelju posebnih zakona nisu uređeni ili nisu u cijelosti uređeni uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi, na odgovarajući način se primjenjuju propisi kaznenog prava kojima se uređuje oduzimanje imovinske koristi.

Iz navedenih odredbi Zakona o koncesijama vidljivo je da  postoji zakonska osnova da se korisniku koji koristi pomorsko dobro bez odobrene koncesije na pomorskom dobru i zaključenog ugovora o koncesiji, za razdoblje nakon 22. srpnja 2017. godine, kada je na snagu stupio isti Zakon, jer je odredbama istog Zakona propisano plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju, kada se utvrdi korištenje pomorskog dobra bez koncesije.

 

Prema članku 11. stavak 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16 i 106/18, dalje: OPZ-a) jedno od načela oporezivanja je gospodarstveni pristup prema kojem će porezno tijelo utvrditi poreznu osnovicu u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza, ako je prihod, dohodak, dobit ili druga procjenjiva korist ostvarena bez pravne osnove.

Člankom 16. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“, broj: 23/04, 101/04, 39/06, 63/08, 125/10, 102/11, 83/12) određeni su kriteriji za utvrđivanje početnog iznosa stalnog i promjenjivog dijela naknade za koncesiju na pomorskom dobru (turističko-ugostiteljska djelatnost, plaže, marikultura i uzgoj mlađi, ostale gospodarske djelatnosti) te stalnog i promjenjivog dijela naknade za koncesije luka posebne namjene (luke nautičkog turizma: sidrišta-privezišta, marina, industrijske luke, brodogradilišne luke, sportske luke i ribarske luke).

 

6. Prema stanju spisa (Zapisniku o očevidu), nespornim proizlazi: da je tužitelj vlasnik ugostiteljskog objekta u morskoj uvali S.na otočiću Sv. K. (akvatorij P. o.) te da je ispred ugostiteljskog  objekta u navedenoj uvali u moru postavljeno … sidrišta (bova) koje se koriste za privezivanje brodica.

Nesporno je također da neki nautičari svoja plovila privezuju uvali S.ispred tužiteljevog ugostiteljskog objekta te da u istom ugostiteljskom objektu koriste usluge konzumacije hrane i pića. Navedeno ne osporava ni tužitelj tužbenim navodima.

Dakle, tužitelj za obavljanje gospodarske djelatnosti (ugostiteljske djelatnosti) u svom ugostiteljskom objektu koristi morsku površinu (pomorsko dobro) na način da se za postavljene bove vežu brodice posjetitelja njegovog ugostiteljskog objekta tj. gosti njegovog ugostiteljskog objekta, ta tužitelj na taj način ostvaruje gospodarsku korist korištenjem pomorskog dobra u morskoj uvali ispred objekta.

 

7. Tužitelj nema dodijeljenu koncesiju i zaključen ugovor o koncesiji pa je vezivanjem brodica u navedenoj uvali (sidrenjem), pomorsko dobro koristilo za vlastite probitke, ali besplatno.

Nije od utjecaja tužiteljev navod da je u mjesecu .... godine pokrenuo postupak (podnio zahtjev) za dodjelu koncesije o kojem nije odlučeno.

Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj korištenje pomorskog dobra u uvali ispred ugostiteljskog objekta (vezivanjem brodica za bove) naplaćivao posjetiteljima koji nisu bili gosti njegovog ugostiteljskog objekta te da za tu uslugu nije izdavao račun.

Iz spisu priloženog Zapisnika o očevidu proizlazi da su carinski službenici prilikom nadzora u predmetnoj uvali S. zatekli privezano pet brodica te da su od dvojice skipera stranih plovila uzeli izjave koji su im potvrdili da su uslugu vezivanja brodice platili i da nisu dobili račun. Nije od utjecaja tužiteljev navod da su carinski službenici trebali uzeti izjave od skipera svih pet privezanih plovila carinsko tijelo samostalno odlučuje o prikupljanju dokaza.

Zapisniku o očevidu prileže i Izjave dva strana skipera od kojih su uzete izjave. Pregledom izjava je vidljivo da su izjave sačinjene na stranom jeziku te da se ispod izjave napisane na stranom jeziku nalazi i potpis osobe koja je izjavu dala (stranog skipera), s tim da su izjave skipera napisane i na hrvatskom jeziku.

Tužitelj osporava vjerodostojnost sadržaja Izjava uzetih od skipera privezanih plovila ukoliko su izjave napisane samo na hrvatskom jeziku, odnosno ukoliko prijevod izjava danih od stranaca nije preveo ovlašteni sudski tumač.

Prema članku 14. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, dalje: ZUP-a) postupak se vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

S obzirom da su strani skiperi potpisali izjavu napisanu na stranom jeziku, znači da su oni u trenutku potpisivanja znali što potpisuju, a stavljanjem potpisa ispod izjave sačinjene na stranom jeziku skiperi su potvrdili da se slažu sa napisanom izjavom na stranom jeziku.

Tužiteljev navod da mu nisu dostavljene navedene izjave nisu od utjecaja jer je tužitelj kao stranka svakako mogao izvršiti uvid u spis te pregledati iste izjave.

Sadržaj izjava skipera u bitnom je potvrdio svojom izjavom zaposlenik tužitelja F. Ž.-voditelj tužiteljevog ugostiteljskog objekta u predmetnoj uvali, koju je dao carinskim službenicima, čija je izjava sadržana u Zapisniku o nadzoru, koji je u svojoj izjavi naveo da predmetnih … bova služi za obavljanje turističko ugostiteljske djelatnosti tužitelja u njegovom ugostiteljskom objektu G. P. za koje tužitelj nema koncesiju; da kada privezana plovila ne žele otići a ne koriste usluge navedenog  da im se naplaćuje privezivanje, čime se isti prisiljavaju da odustanu od daljnjeg priveza.

Iz spisu priloženog Zapisnika o nadzoru proizlazi da je Zapisnik o nadzoru pročitan nazočnima i da na sadržaj zapisnika nazočni nisu imali primjedbe, te da su Zapisnik potpisali svi nazočni pa i nazočni zaposlenik tužitelja F. Ž.-voditelj tužiteljevog ugostiteljskog objekta. Stoga, po ocjeni suda pravilno je postupilo carinsko tijelo kada nije prihvatilo naknadno dostavljenu Izjavu F. Ž. kojom osporava sadržaj svoje izjave dane na Zapisnik o nadzoru, jer je isti imao mogućnost  da provjeri da li u Zapisnik napisana njegova izjava odgovara stvarnom stanju.

Kako su izjave stranih skipera u bitnom potvrđene izjavom F. Ž., pa iako iz konkretne situacije nije vidljivo da je prevođenje vršeno po sudskom tumaču, sadržaj izjava koje su dali strani skiperi ne bi trebao biti sporan.

Svakako, kada se u dokazne svrhe ne bi prihvatile izjave skipera, s obzirom na ostale dokaze u spisu zaključiti je da su činjenice utvrđene od carinskih službenika vjerodostojne.

8. Stoga, kako je tužitelj nesporno obavljao gospodarsku djelatnost na pomorskom dobru, obveza po osnovi naknade s obilježjem naknade tužitelju zakonito utvrđena, neosnovani su tužbeni navodi kojim se osporava osnovanost utvrđivanja obveze po osnovi  naknade s obilježjem naknade za koncesiju.             

Imovinska korist tužitelju je pravilno utvrđena sukladno članku 89. stavak 7. ZOK-a, prema  kriterijima iz članka 16. Uredbe.

Nije osnovan navod tužitelja da korištena površina pomorskog dobra (morska površina) nije pravilno utvrđena, odnosno da je kod utvrđivanja korištena pogrešna metoda izračuna, jer da je za izračun površine trebalo uzeti radijus od 7,5 m2 oko svake bove (kako navodi u tužbi), odnosno uzeti da je udaljenost između bova 15 metara (koji prijedlog je isticao na raspravi). Naime, obzirom da je dužina zatečenih (privezanih) plovila veća od … m ne može se uzeti radijus oko bova u iznosu od … m2, a posebno što se izračun površina pomorskog dobra kod dodjele koncesije ne određuje samo duljinom broda već se određuje uzimajući u obzir i površinu koju plovilo koristi za pristup sidrištu. Stoga je zaključiti da je tuženik pravilno izračunao površinu pomorskog dobra i da izračun nije na štetu tužitelja.

Kako je tužitelj faktički zauzeo dio pomorskog dobra i time ga isključio iz opće uporabe, da obračunanu naknadu nije trebalo dijeliti na vremenski rok od 5 mjeseci godišnje kako navodi tužitelj.

Budući da je nadzorom utvrđeno da tužitelj nije izdavao račune za vezivanje brodica pravilno je ocijenilo da su se stekli uvjeti da se procjenom sukladno članku 92. OPZ-a, utvrde prihodi. Kod obračuna imovinske nisu procjenjivani cjelokupni prihodi poslovanja tužitelja već da su samo procijenjeni prihodi na predmetnom sidrištu, pa je neosnovan tužbeni navod koji ne na ovo odnosi. Tuženik je pravilno, sukladno Uredbi o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru kao obračunsko razdoblje za utvrđivanje obveze uzelo razdoblje siječanj-prosinac, a kao dan dospijeća uzelo …tekuće godine za stalni dio, a sama činjenica da je za promjenjivi dio uzet …naredne godine, a po ocjeni suda nije od utjecaja da bi rješenje bilo nezakonito, obzirom da je rješenjem promjenjivi dio naknade utvrđen u malom iznosu u odnosu na ukupno utvrđenu obvezu, te isto ne bi bilo razlog za nezakonitost rješenja.

Istaći je da je u sličnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, a vezano za primjenu odredbi ZOK-a (čl. 12. i 89.) ovaj sud donio identične presude te da je u postupku po žalbi tužitelja jedna od njih (presuda broj: 8 UsIcar-18/19 od 25. listopada 2019. godine potvrđena  presudom Visokog upravnog suda broj: Usž -473/20-2 od 22. srpnja 2020. godine.

Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10. 143/12,152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi kao u izreci.

Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora  je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

 

U Splitu, 10. svibnja 2021. godine

 

                                                                                                        SUDAC

 

                  Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u   dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

DNA:

-          opun. tužitelja  B. B., S., , uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Zrinsko-Frankopanska 60, uz zapisnik o objavi,

-          u spis.

 

 

za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

Nataša Rogošić