1

Poslovni broj: 81 Gž-209/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 81 Gž-209/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. D. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik iz Z., protiv I. tuženice D. P., OIB: …, i II. tuženika P. P., OIB: …, oboje iz Š., koje zastupa punomoćnica I. Ž. Š., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja ništavosti oporuke, odlučujući o žalbi I. i II. tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5925/18-53 od 2. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba I. i II. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5925/18-53 od 2. listopada 2020.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „I. Utvrđuje se da je ništava Oporuka Lj. J. sastavljena dana 19. kolovoza 1986., a proglašena dana 10. travnja 2012. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. brojem O-3210/87 te pohranjena pod posl. brojem Pi-294/12.

 

              II. Nalaže se I. tuženici da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 9.468,75 kn, u roku od 15 dana.

 

              III. Nalaže se II. tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 9.468,75 kn, u roku od 15 dana.“

 

              2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli I. i II. tuženici iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, dakle, iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova parničnog postupka.

 

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

              4. Žalba I. i II. tuženika je neosnovana.

 

              5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

              6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ništava oporuka pokojne Lj. J. sastavljena 19. kolovoza 1986., a proglašena 10. travnja 2012. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem O-3210/87 i pohranjena pod poslovnim brojem Pi-294/12 te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

              7. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

 

              - iz pisanog Nalaza i Mišljenja dr. med. S. T., spec. neuropsihijatar od 18. prosinca 2014. (listovi 41-44 spisa) je utvrđeno da je pokojna Lj. J. (rođ. 1908). u dobi od 54 godine, prema medicinskoj dokumentaciji, prvi puta bolnički liječena pod kliničkom slikom paranoidnohalucinatorne shizophrenije, da je ponovno pod identičnom kliničkom slikom liječena i dvije godine kasnije te da se, s obzirom na podatke iz medicinske dokumentacije (maniriranost, tupost afekata) može zaključiti da se radi o tzv. inveterioranoj shizofreniji odnosno rezidualnoj shizofreniji, da je navedena dijagnoza kronična faza u razvoju shizofrenije s jasnom progresijom od rane faze s pojavom tzv. negativnih simptoma (tupost afekata, pasivnost, oskudna neverbalna komunikacija itd.),

 

              - da je prema opisu ponašanja ostaviteljice tijekom boravaka u bolnici u Novom Marofu pokazivala, pored agresivnosti i negativne simptome shizofrenije, da je iz bolnice u Novom Marofu otpuštena, među ostalim i s dijagnozom Syndroma psihoorganicum, što znači kronični duševni poremećaj organske etiologije koji se u bolesnika može manifestirati od sasvim blagih oblika s tek naznačenim oštećenjima kognitivnih funkcija kao što je pamćenje, inteligencija, učenje i sl., pa do teških oblika koje nazivamo demencijom, da je kod demencije riječ o teškim oštećenjima pamćenja, mišljenja, orijentacije, shvaćanja, nesposobnosti učenja, računanja i rasuđivanja, što je nerijetko praćeno i deterioracijom afektivne kontrole i socijalnog ponašanja, da je ostaviteljica tempore acti pored kliničke slike psihoorganskog sindroma kao i posljedice generalizirane ateroskleroze bila izmijenjena kao osoba i zbog negativnih simptoma u sklopu rezidualne shizofrenije,

 

              - da vještak smatra kako je prema podacima iz medicinske dokumentacije nesporno da je ostaviteljica nekritična prema vlastitom tjelesnom stanju (odbijala je liječniku pomoć zbog karcinoma genitalnih organa) te smatra da ta nekritičnost proizlazi jednim dijelom zbog poremećaja ličnosti i ponašanja uslijed promjena u sklopu psihoorganskog sindroma jer je poznato da cerebralno-organski bolesne osobe gube svoju slobodnu volju, kritičnost i samokontrolu, a s druge je pak strane nesporno da je ostaviteljica osoba koja boluje od shizofrenije, da su tijekom 1986./87. dominirali negativni simptomi shizofrenije, ali je imala i šubova produktivnih simptoma - prvenstveno paranoidnih,

 

              - da se u sklopu paranoidnosti može promatrati i ostaviteljičin stav spram tužiteljice (koja je bila blizu - živjela u Z.) i tuženika koji su bili daleko, ali su za nju bili „bolji“ (živjeli u Š.), da je karakteristika shizofrenih bolesnika da su paranoidni na članove obitelji koji su im blizu, pa da se tako podatak koji je ostaviteljica navela u anamnezi kod prijema u bolnicu u Novom Marofu kako ima samo jednu kćer ne smije zanemariti jer se radi o psihopatološkom fenomenu koji spada u poremećaje ličnosti, odnosno konkretnije radi se o depersonalizaciji i derealizaciji (nestvarno doživljavanje okoline, stvarnosti, predmeta i ljudi), a depersonalizacija i derealizacije je jedan od mogućih poremećaja ličnosti koji se javlja kod shizofrenih bolesnika, tako da je uslijed fenomena depersonalizacije i derealizacije ostaviteljica „izbrisala“ jednu svoju kćer - u ovom predmetu tužiteljicu,

 

              - pa je temeljem svega naprijed navedenog i obrazloženog, vještak mišljenja da je ukupno psihičko i socijalno funkcioniranje ostaviteljice Lj. J. 19. kolovoza 1986. bilo toliko oštećeno da ista nije bila u stanju slobodno izraziti svoju volju i nije bila sposobna shvatiti stvarno značenje napisane oporuke,

 

              - da je na ovosudni ročištu od 5. svibnja 2015. vještak dr. med. S. T., specijalist neuropsihijatar (listovi 54-57 spisa) doatno pojasnio kako je medicinska dokumentacija na koju se pozvao u svom vještačenju bila vjerodostojna dokumentacija i pokrivala je vremenski period neposredno prije i neposredno poslije sastavljanja oporuke od strane prednice stranaka te da je temeljem spomenute dokumentacije izradio svoj nalaz i mišljenje sa zaključkom da ostaviteljica Lj. J. 19. kolovoza 1986. nije bila u stanju izraziti svoju slobodnu volju i nije bila sposobna shvatiti stvarno značenje napisane oporuke, a što je sve detaljno obrazloženo u dijelu nalaza pod naslovom Mišljenje,

 

              - da je iz Dopunskog nalaza i mišljenja od 17. siječnja 2020. (list 132 spisa) dr. med. S. T., specijalista neuropsihijatra, utvrđeno kako je medicinska dokumentacija na listu 102-113 spisa identična onoj na koju se pozvao u svom Nalazu i Mišljenju od 18. prosinca 2014. te da ostaje kod svog zaključka da je ukupno psihičko i socijalno funkcioniranje ostaviteljice Lj. J. 19. kolovoza 1986. bilo toliko oštećeno da ista nije bila u stanju slobodno izraziti svoju volju i nije bila sposobna shvatiti stvarno značenje napisane oporuke,

 

              - da je uvidom u ovosudni spis broj P-1148/03 utvrđeno kako je 4. studenog 1987. tužiteljica N. D. iz Z., kod ovoga suda podnijela tužbu protiv tuženice D. P. iz Š., a radi pobijanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te je uvidom u presudu poslovni broj P-1148/03-17 od 8. ožujka 2005. utvrđeno da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen dana 19. kolovoza 1986. u Z. između Lj. J. i tužene D. P., ništav te je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 6.861,93 kn, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2367/05-2 od 21. veljače 2006.,

 

              - da je uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj P-10690/07 utvrđeno kako je dana 15. studenog 2007. tužiteljica N. D. iz Z., kod prvostupanjskog suda podnijela tužbu protiv tuženice D. P. iz Š. radi naknade štete, koja se odnosi na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 19. kolovoza 1986., u odnosu na koji je u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-1148/03 donijeta presuda te je utvrđeno da je predmetni ugovor ništav te u odnosu na ugovor o kupoprodaji koji je tuženica 4. lipnja 1993. sklopila s B. Č., u kojem predmetu je rješenjem poslovni broj P-10690/07-32 od 11. travnja 2013. određen prekid postupka u toj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-3416/12.

 

              8. Cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka, prvenstveno rezultata provedenog medicinskog vještačenja po dr. med. S. T., spec. neuropsihijatru, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da pokojna Lj. J., uslijed ukupnog psihičkog i socijalnog funkcioniranja, dana 19. kolovoza 1986. nije bila u stanju slobodno izraziti svoju volju i nije bila sposobna shvatiti stvarno značenje napisane oporuke.

 

              Činjenično utvrđenje suda prvog stupnja u potpunosti prihvaća i ovaj sud jer žalitelji iznesenim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja.

 

              9. Na žalbene navode žalitelja je potrebno reći kako je na nedvojben način utvrđeno da je medicinski vještak za izradu nalaza i mišljenja koristio svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju pokojne Lj. J., da se radi o dokumentaciji koja je istovjetna onoj priloženoj u spisu poslovni broj P-1148/03, dakle, da se, suprotno neutemeljenim tvrdnjama žalitelja radi o vjerodostojnoj dokumentaciji na temelju koje je vještak, sukladno pravilima svoje struke, pravilno zaključio da ostaviteljica u trenutku sastavljanja oporuke nije bila sposobna shvatiti značenje iste. Navedeno je uvjerljivo i logično tim više jer je ostaviteljica istog dana sastavila i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je također utvrđen ništavim iz istog razloga kao i predmetna oporuka i to pravomoćnom presudom poslovni broj P-1148/03-17 od 8. ožujka 2005.

 

              10. Nisu utemeljeni žalbeni navodi žalitelja da se nalaz i mišljenje temelji na medicinskoj dokumentaciji koja se ne bi nalazila u spisu jer je tužiteljica preslik dokumentacije iz spisa poslovni broj P-1148/03 dostavila u predmetni spis, a vještak je utvrdio da se radi o potpuno istovjetnoj medicinskoj dokumentaciji na temelju koje je ostao u potpunosti kod svog nalaza i mišljenja.

 

              Stoga, suprotno iznesenim žalbenim navodima žalitelja, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno.

 

              11. Nalaz i mišljenje medicinskog vještaka nije kontradiktorno kako to smatraju žalitelji jer je vještak otklonio prigovor tuženika koji se odnosi na mogućnost lucidnih faza kod ostaviteljice na način da je pojasnio pojam lucidnih perioda koji se mogu pojavljivati kod osoba koje boluju od demencije ili značajnijeg psihoorganskog sindroma, međutim to nije bio slučaj kod pokojne Lj. J. jer ona nije bila samo psihoorganski izmijenjena osoba nego je bolovala od trajne duševne bolesti što je dodatno osiromašilo njezino cjelokupno socijalno i psihičko funkcioniranje.

 

              12. Obzirom na sve prethodno izneseno, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo citirano u pobijanoj presudi, sadržano u odredbama čl. 64. st. 1. i st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 47/78- dalje: ZN) te čl. 69. st. 1. i 2. ZN, pa ponovno citiranje sadržaja navedenih zakonskih odredbi nije potrebno.

 

              13. Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u pobijanim t. II. i III. izreke je pravilna i zakonita u osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP) i u visini odmjerenih troškova, a žalitelji istu ne pobijaju određenim žalbenim razlozima, već posljedično, obzirom na pobijanje odluke o glavnom zahtjevu (t. I. izreke).

 

              14. Slijedom navedenoga je valjalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu I. i II. tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

 

U Zagrebu 10. svibnja 2021.

 

 

                                                                                                                    Predsjednica vijeća

                                                                                                          Gordana Bošković Majerović, v.r.