1              Poslovni broj: 8 Kž-381/2021-3

 

Poslovni broj: 8 Kž-381/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. R., zbog kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog N. R., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj: K-278/2019 od 9. veljače 2021. u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba optuženog N. R. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Metkoviću proglasio je krivim optuženog N. R. da je počinio kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. KZ/11. pa je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseci, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u nastavku ZKP/08.) optuženiku je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 700,00 kuna koji se sastoje od troškova svjedoka u iznosu od 200,00 kuna i paušalnog iznosa od 500,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi N. R. putem branitelja B. Š., odvjetnika u P., iz svih žalbenih razloga iz članka 467. ZKP/08. s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer pri donošenju prvostupanjske presude nisu počinjene povrede odredaba kaznenog postupka, izreka prvostupanjske presude je razumljiva, jasna, nije proturječna, a u obrazloženju presude je prvostupanjski sud dao jasne, određene i potpune razloge zašto neke činjenice i na temelju kojih dokaza smatra utvrđenim, a između istaknutih razloga ne postoji proturječje.

 

8. Proturječnost presude žalitelj nalazi u obrazloženju tvrdeći da iz obrazloženja presude nije jasno proglašava li se optuženik krivim da je oštećenom T. K. oduzeo slobodu kretanja ili mu je ograničio slobodu kretanja, posebno stoga što optuženik uopće nije optužen za oduzimanje slobode kretanja, nego isključivo radi ograničenja iste slobode, stoga smatra da ako je stav suda da je u pitanju oduzimanje slobode kretanja, nema kaznenog djela iz članka 136. stavak 1. KZ/11.

 

9. Nasuprot tvrdnjama žalitelja optuženik je proglašen krivim da je protupravno zatvorio oštećenika na način da je zaključao vrata podruma i kojem se ovaj nalazio i tako mu ograničio kretanje, a što je prvostupanjski sud i obrazložio. Time što je oštećenika zaključao u podrumu optuženik mu je ograničio, a ne oduzeo, kako tvrdi žalitelj, slobodu kretanja na protupravan i nezakonit način, što čini bitno obilježje inkriminiranog kaznenog djela, a što je prvostupanjski sud detaljno i okolnosno objasnio u pobijanoj presudi.

 

10. Činjenice na koje upire optuženik u žalbi kao što je postojanje ili nepostojanje radnog naloga za obavljanje poslova koje je na adresi optuženika obavljao oštećeni T. K., kako se on osjećao u zaključanom podrumu i ima li podrum prozor kroz koji bi se u slučaju nužde moglo izaći van nisu odlučne za egzistenciju inkriminiranog djela, niti opravdavaju optuženikov postupak i zaključavanje oštećenika. Isto tako nije odlučno što je optuženik nakon što je zaključao oštećenika zvao policiju, jer mu je u tom trenutku već protupravno oduzeo slobodu, odnosno dovršio kazneno djelo, a njegovo ponašanje nakon počinjenja djela samo pokazuje da to stanje oduzimanja slobode nije htio duže zadržati, već samo do dolaska policije. Isti cilj, odnosno zaustavljanje oštećenika u izvođenju radova mogao je ostvariti i na drugi način, primjerice zvanjem policije ili nalogodavca radova, a ne grubim i nasilnim oduzimanjem slobode oštećenika.

 

11. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud bio dužan u obrazloženju presude obrazložiti zašto u konkretnom slučaju smatra da se ne radi o beznačajnom djelu iz članka 33. KZ/11. jer je branitelj optuženika tijekom cijelog postupka isticao da, kada bi i bila ostvarena obilježja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret, u konkretnom slučaju nema kaznenog djela jer se radi o beznačajnom djelu. Prvostupanjski je sud obrazložio presudu sukladno odredbi članka 459. stavak 5. ZKP/08., kako je utvrdio da se u ponašanju optuženika stječu sva bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, nije bio dužan objasniti zašto smatra da se ne radi o beznačajnom djelu.

 

12. Prije svega, valja istaći da su za prosudbu je li neko djelo beznačajno odlučne subjektivne i objektivne okolnosti, odnosno nizak stupanj krivnje počinitelja, posljedice djela, nepostojanje potreba da počinitelj bude kažnjen, a koje okolnosti moraju biti kumulativno ispunjene, kako je to propisano člankom 33. KZ/11.

 

13. U konkretnom slučaju počinitelj je postupao s izravnom namjerom kao najtežim oblikom krivnje, u protupravnom oduzimanjem slobode oštećenom T. K., jedno od osnovnih ljudskih prava zaštićeno ne samo Ustavom RH (članak 3. i 22.), već i Općom deklaracijom o pravima čovjeka i građanina kao i člankom 5.1 Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97., 6/99, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.), što ukazuje na visok stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra stoga se ne može zaključiti da počinjenjem djela nisu nastale posljedice ili su neznatne.

 

14. Optuženik se posebno ne žali zbog odluke o kazni, a kako je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ista u sebi sukladno odredbi članka 478. ZKP/08. sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, zbog čega je prvostupanjski sud ispitao i odluku o kazni.

 

15. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su sukladno članku 47. KZ/11 odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, osobne i obiteljske prilike, ozbiljnu životnu dob, da je oženjen i otac troje djece, dok otegotnih okolnosti nije pronašao.

 

16. Imajući u vidu kod odlučivanja o kazni istaknute i cijenjene olakotne te izostanak otegotnih okolnosti, osnovano je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca pa s obzirom na njegov prijašnji život zaključio da će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. ostvariti i prijetnjom kažnjavanjem stoga mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju jedne godine što je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjereno stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici, ponašanju optuženika nakon počinjenje djela te podobno za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

17. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

18. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana pa je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 10. svibnja 2021.