Broj: Rev 1182/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. S. P. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. E., odvjetniku u Odvjetničkom društvu E. i Š. u Z., protiv tuženice Ž. H. iz Njemačke, G., koju zastupa punomoćnik S. P. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7317/12-2 od 23. srpnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8210/09-21 od 8. svibnja 2012., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2017.,

p r e s u d i o   j e

Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7317/12-2 od 23. srpnja 2013. i sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8210/09-21 od 8. svibnja 2012.

Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.592,50 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništav te da nema pravni učinak ugovor o darovanju stana kojeg su 24. kolovoza 2006. sklopile parnične stranke, odnosno sada pokojni prednik tužiteljice Z. P. kao darovatelj i tužena kao obdarenica. Također navedenom presudom naložena je uspostava prijašnjeg zemljišnog stanja kakvo je bilo prije upisa navedenog ugovora, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 4.687,50 kn.

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženice te je presuda suda prvog stupnja preinačena na način da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, troškovima postupka dočim je tuženici dosuđen trošak u iznosu od 9.957,50 kn.

Protiv navedene presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 - odluka Ustavnog suda, 123/08 - ispr., 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom, odnosno drugostupanjskom sudu.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bila prije provedbe navedenog ništetnog ugovora.

Pošavši od utvrđenja:

- da je prvotni tužitelj sada pok. Z. P. s tuženom sklopio 24. kolovoza 2006. ugovor o darovanju stana u Z., ...,

- da predmetni ugovor nije sklopljen u propisanom obliku odnosno u formi javnobilježničkog akta,

- da je čl. 5. navedenog ugovora propisano da je obdarenik dužan omogućiti darovatelju pravo uživanja predmetne nekretnine do njegove smrti, zbog čega je darovatelj nastavio držati stan kao ovlaštenik prava osobne služnosti,

- da tuženica nikada nije stupila u posjed tog stana,

sud prvog stupnja pozivom na odredbu iz čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) prihvatio je tužbeni zahtjev.

Sud drugog stupnja prihvatio je sva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ali je obzirom na sadržaj čl. 5. navedenog Ugovora, kojim je obdarenik dužan omogućiti darovatelju pravo uživanja predmetne nekretnine do njegove smrti, uslijed čega je darovatelj nastavio držati stan kao ovlaštenik prava osobne služnosti, taj sud je zaključio da je sklapanjem ugovora o darovanju došlo do predaje posjeda stvari, zbog čega je preinačio presudu suda prvog stupnja i odbio tužbeni zahtjev.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji tužiteljica postavlja slijedeće materijalnopravno pitanje:

„Je li ugovor o darovanju nekretnine bez predaje nekretnina u neposredni posjed tuženici od strane darodavatelja, a koji nije sklopljen u propisanoj formi javnobilježničkog akta, ništav ili pravovaljan, odnosno, da li takav ugovor može konvalidirati?“

Obrazlažući važnost postavljenog pitanja sud drugog stupnja poziva se na odluke ovog suda broj Rev-2593/00 od 16. prosinca 2003. i Rev-676/08 od 26. listopada 2011.

Osnovana je tvrdnja revidenta da je o navedenom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, te da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, zbog čega su ispunjene pretpostavke za odlučivanje o izvanrednoj reviziji.

Odredbom čl. 482. ZOO, koja propisuje oblik ugovora o darovanju, propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku (st. 1.), te da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (st. 2.).

Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odredba čl. 482. st. 2. ZOO prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega ugovor o darovanju bez pravne predaje u posjed, a koji ugovor nije sklopljen u obliku propisanom odredbom iz čl. 482. st. 2. ZOO, je ništetan.

Pritom, za navesti je da se pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredni posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja.

Slijedom iznesenog, budući da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, izrazivši shvaćanje da „fiktivna“ predaja stvari kod ugovora o darovanju, koji nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, zamjenjuje pravu predaju, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je preinačiti drugostupanjsku presudu i preinačiti presudu prvog stupnja.

Zbog toga, pozivom na odredbu čl. 395. st. 1. ZPP, presuđeno je kao u izreci.

Budući da je tužitelj u cijelosti uspio s revizijom, valjalo mu je dosuditi trošak cijelog postupka a koji se sastoji od troška zastupanja pred sudom prvog stupnja kao i trošak sastava revizije (čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 30. kolovoza 2017.