1

                                    Poslovni broj 33 Gž-1630/2021-2

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

        Poslovni broj 33 Gž-1630/2021-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. C. club d.o.o. Z., …, OIB …, zastupanog po punomoćnici D. H., odvjetnici iz O. društva H. & P. iz Z., protiv tuženice J. S. iz Z., …, OIB …, koju zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik iz Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3808/15-104 od 24. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 10. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3808/15-104 od 24. veljače 2021.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3808/15-104 od 24. veljače 2021. odlučeno je:

 

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Ugovor o darovanju od 25.04.2000. godine zaključen između K. S. i N. S. iz Z., …, u dijelu u kojem K. S. daruje svoj suvlasnički dio od 1/2 dvosobnog stana br. 21 površine 57,96 m2, na petom katu u ulici …, a koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na k.č.br. 1314/2 k.o. Z. O., kao i cijeli suvlasnički dio nekretnine, uključujući i zemljište i zajedničke dijelove zgrade, i tuženika J. S. iz Z., …, gubi učinak prema tužitelju E. C. C. d.o.o., Z., …, u dijelu u kojem je potrebno za podmirenje tužiteljeva potraživanja prema K. S. u iznosu od DEM 6.408,19, sada EUR 3.276,45 u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno s kamatama po stopi koje je Z. banka d.d. plaćala na štedne devizne uloge u DEM po viđenju do 31.12.2001., a od 01.01.2002. do 31.12.2017. sa kamatama koje Z. banka d.d. plaća na štedne devizne uloge u EUR po viđenju, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te iznos od DEM 112,86, sada EUR 57,70 u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate, na ime dospjelih neplaćenih zakonskih zateznih kamata.

Tuženik je dužan dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema K. S. iz Z., …, u iznosu od DEM 6.408,19, sada EUR 3.276,45 u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno s kamatama po stopi koje je Z. banka d.d. plaćala na štedne devizne uloge u DEM po viđenju do 31.12.2001., a od 01.01.2002. do 31.12.2017. sa kamatama koje Z. banka d.d. plaća na štedne devizne uloge u EUR po viđenju, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, namiri prodajom 1/2 nekretnine upisane u z.k.ul. 2456 k.o. Z. O., sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana".

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 30.073,00 kn, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99,  117/03, 88/05 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, te utvrdio da navedene povrede nisu počinjene.

 

6. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud utvrdi, da je ugovor o darovanju koji su 25. travnja 2000. sklopili K. i N. S. iz Z. s tuženicom kao daroprimcem, a u dijelu u kojem K. S. daruje svoj dio od ½ dijela stana u Z., …, tuženici, gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno radi namirenja tužiteljeva potraživanja prema K. S. u iznosu od 3.276,45 Eur u protuvrijednosti kuna, sa zakonskim zateznim kamatama.

 

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno, a među strankama nije niti sporno:

- da tužitelj ima potraživanje prema K. S. te je Općinski sud u Zagrebu donio rješenje o ovrsi posl. br. Iv-6768/96. dana 7. lipnja 1996., radi namirenja potraživanja od 7.817,79 DEM s pripadajućim kamatama, koje je postalo pravomoćno, a ovrha je određena na pokretninama ovršenika, koje su prema popisu procijenjene na cca 16.400,00 kn, da je ovršenik namirivao dug u obrocima, da je taj izvršni postupak obustavljen zato što tužitelj kao vjerovnik u zakonskom roku nije stavio osnovani prijedlog za nastavak postupka, a povodom prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe određena ovrha na mirovini ovršenika na temelju rješenja Ovrpl-635/13 od 28. siječnja 2013., koja se i nadalje provodi,

- da su ugovorom o darovanju od 25. travnja 200. S. K. i N. darovali tuženici, svojoj kćeri S. J. dvosobni stan površine 57,96 m2 u ulici …, sagrađen na kčbr. 1314/2 k.o. Z. o. kao i suvlasnički dio cijele nekretnine,

- da K. S. od 2016. nadalje ostvaruje samo dohodak od nesamostalnog rada a obrt je odjavio s danom 3. srpnja 2006., te se od 1. ožujka 2013. kao založno pravo, jer nije zaprimljeno pravomoćno rješenje, usteže dio primanja K. S. te je ukupno ustegnuto 20.892,81 kn, a po evidenciji H. od 4. listopada 2017. preostali dug iznosi 20.979,49 kn,

- da iz dopisa M. P. Z. od 21. siječnja 2019. proizlazi da je na dan 25. travnja 2000. K. S. bio vlasnik dvaju osobnih vozila (… i …E), triju priključnih vozila i teretnog vozila …, te da prema provedenom vještačenju po stalnom sudskom vještaku D. P. potraživanje tužitelja na dan darovanja tj. 25. travnja 2000. iznosi ukupno 25.741,62 kn, a vrijednost navedenih vozila ne može se utvrditi, dok je vrijednost pokretnina 16.400,00 kn, te vrijednost oranice od 228 čhv u k.o. V. koja je izvanknjižno vlasništvo također nije bilo moguće utvrditi,

- da iz nalaza i mišljenja ing. B. Š. proizlazi da je vrijednost osobnog vozila …, godina proizvodnje 1980., iznosila na dan darovanja tj. 25. travnja 2000. oko 23.730 kn, priključnog vozila S., godina proizvodnje 1995., oko 3.259,20 kn, osobnog vozila …, godina proizvodnje 1982., oko 9.861,00 kn, priključnog vozila S., godina proizvodnje 1997., oko 2.668,00 kn, priključnog vozila …, godina proizvodnje 1982., oko 5.460,84 kn, te teretnog vozila …, godina proizvodnje 1979., oko 15.256,00 kn, odnosno ukupno oko 60.235,04 kn.

 

8. Sud je odbio tužbeni zahtjev, smatrajući da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 280. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 1163. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO/05), kojim je propisano, da svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu i bez obzira kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, dok je stavkom 2. istog članka propisano, da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja.

 

9. Odredbom čl. 281. st. 1. ZOO propisano je, da se teretno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato, pri čemu je stavkom 2. propisano, da se za srodnika po krvi u pravoj liniji pretpostavlja da mu je poznato da se vjerovniku nanosi šteta, a kod besplatnih raspolaganja, kao što je konkretno, pretpostavlja se znanje dužnika o tome a za treće osobe se to znanje niti ne zahtijeva.

Nadalje, člankom 283. ZOO propisano je da se tužba za pobijanje podnosi protiv treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno njezinih univerzalnih pravnih sljedbenika.

 

10. Potraživanje tužitelja nesporno je dospjelo u trenutku podnošenja tužbe, te je isto nastalo prije poduzimanja pravne radnje dužnika koja se pobija, a tužitelj je pokušao naplatiti svoja potraživanja pokretanjem postupaka pred sudom, u čemu je djelomično uspio (dužnik je otplaćivao dug u obrocima) te je od iznosa potraživanja, kako proizlazi iz dopisa H. … (H.), zaplijenjena otprilike polovica iznosa te se i dalje provodi zapljena. Razlog što se ne vrši isplata tužitelju je što H. nije zaprimio pravomoćno rješenje o ovrsi. Nadalje iz provedenih dokaza proizlazi, da je tužiteljev dužnik K. S. u vrijeme spornog darovanja bio vlasnik pokretne imovine i to više vozila vrijednosti višestruko veće od potraživanja, te je dokazano da bi naplatu bilo moguće ostvariti na njegovoj drugoj imovini. Radi toga je sud je zaključio, da nisu ispunjeni uvjeti za pobijanje pravnih radnji dužnika na štetu tužitelja kao vjerovnika, a time je materijalno pravo citiranih odredaba ZOO pravilno primijenio.

 

11. Žalbeni prigovori, da su javne dražbe bile bezuspješne, te da sva vozila koja su procijenjena u postupku, nisu bila popisana u postupku ovrhe, kao i da K. S. u ovom postupku nije izjavio da je bio vlasnik svih spornih vozila (već da je automobile mijenjao svakih 6 mjeseci, te se ne može sjetiti koji je automobil imao u vlasništvu 2000. godina a misli da se radilo o …), nisu odlučni pored utvrđenja koja je sud utemeljio na podatcima M.-a, kao službenog tijela koje vodi evidenciju o vlasništvu na motornim vozilima, da je dužnik tužitelja bio na dan spornog raspolaganja, vlasnik svih citiranih vozila. Vrijednost vozila vještak B. Š. izrazio je aproksimativo, jer je logično da u vrijeme provođenja vještačenja u ovom postupku, gotovo dvadeset godina nakon spornog darovanja, vrijednost može izraziti samo na temelju Kataloga orijentacijskih cijena motornih vozila. Tužitelj pri tom u postupku nije ni na koji način prigovarao nalazu i mišljenju vještaka.

 

12. Tužitelj je kao ovrhovoditelj mogao pribaviti podatke iz službene evidencije M.-a u vrijeme provođenja ovršnog postupka na pokretninama protiv K. S., što nesporno nije učinio (niti je predložio da sud istog pozove na davanje prokaznog popisa imovine, što je bila njegova obveza u smislu čl. 16.a. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona objavljenog u NN/29/99, pa ne može osnovano prigovarati da popis nije bio potpun).

             

13. Pri tom valja naglasiti da je za uspješno pobijanje dužnikovih pravnih radnji potrebno dokazati da je uslijed poduzete pravne radnje vjerovnik faktično onemogućen u realizaciji tražbine, dok iz utvrđenja u postupku proizlazi, da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na temelju rješenja prvostupanjskog suda Ovrpl-635/13. do 30. rujna 2017. zaplijenio iznos od 20.893,81 kn, dakle gotovo polovicu dugovanog iznosa (duguje se još 20.979,49 kn). Činjenica, da tužitelj eventualno nije zaprimio taj iznos, posljedica je toga što H. nije zaprimio pravomoćno rješenje o ovrsi, što nije odgovornost dužnika tužitelja.

Svakim darovanjem umanjuje se imovina darovatelja, ali pretpostavka za pobijanje takve pravne radnje po odredbama ZOO jest, da uslijed iste dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine vjerovnika, a što u konkretnom slučaju nije dokazano. U vrijeme poduzete pravne radnje darovatelj je raspolagao imovinom višestruko veće vrijednosti od visine duga, a tužitelj kao ovrhovoditelj nije predložio provođenje ovrhe na toj imovini.

 

14. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

 

15. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 10. svibnja 2021.

 

                                                                                                                             

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                 Milena Frankić