Poslovni broj: 17 Gž-1415/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-1415/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz M., …, Savezna Republika N., OIB:1…, zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u O., …, protiv tuženika E. osiguranje d.d., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o., Pisarnica O., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-132/20-11 od 8. veljače 2021., dana 10. svibnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I.              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-132/20-11 od 8. veljače 2021.

 

              II.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Rješenjem suda prvog stupnja isti se proglasio mjesno nenadležnim (točka 1. izreke), te je odredio da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu za postupanje (točka 2. izreke).

 

2.     Protiv rješenja žali se tužitelj, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3.     Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije.

 

4.     Žalba nije osnovana.

 

5.     Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio da je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu radi naknade izvanugovorne štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći koja se dana 19. kolovoza 2017. dogodila u Republici B. i H., na cesti L.-P.. Također, utvrdio je da je prebivalište tužitelja u M., Republika N., a sjedište tuženika u Z., R. H.. Na kraju, utvrdio je da na da na području njegove mjesne nadležnosti nije počinjena niti štetna radnja, a niti je na tom području nastupila štetna posljedica.

 

7.     Na temelju takvih utvrđenja, sud prvog stupnja se primjenom odredbe čl. 20. st. 1. i čl. 21. st. 1. u svezi s čl. 48. st. 1. ZPP oglasio mjesno nenadležnim, te odredio da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

 

8.     Utvrđenja i pravna shvaćanja kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

 

9.     Tužitelj žalbenim navodima osporava pobijano rješenje ističući da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju trebao primijeniti odredbu čl. 59. ZPP kojom je regulirana mjesna nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe. Međutim, takvi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani. Naime, spor između stranaka ne predstavlja spor koji je nastao povodom djelatnosti poslovne jedinice tuženika u smislu odredbe čl. 59. ZPP, već spor o izvanugovornoj odgovornosti za štetu iz odredbe čl. 52. st. 1. ZPP koja odredba se, sukladno čl. 52. st. 3. ZPP, primjenjuje i u odnosu na društva osiguranja u postupcima naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti društva osiguranja. Stoga je za ocjenu mjesne nadležnosti mjerodavna odredba čl. 52. st. 1. ZPP, a ne odredba čl. 59. ZPP kako to pogrešno smatra tužitelj. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da na području nadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima nije počinjena niti štetna radnja, a niti je na području istog nastupila štetna posljedica, te je na temelju takvih utvrđenja pravilno ocijenio da nije mjesno nadležan za postupanje, već da je za postupanje nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu kao sud koji je općemjesno nadležan za tuženika.

 

10. Uz ranije navedeno potrebno je i navesti da je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju pravilno u pogledu međunarodne nadležnosti utvrdio da postoji nadležnost suda Republike Hrvatske, na što sud, sukladno čl. 15. st. 1. ZPP, pazi po službenoj dužnosti. Međutim, kod utvrđivanja nadležnosti suda Republike Hrvatske pogrešno je primjenjivao odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 88/01 – dalje ZRSZ). Naime, ZRSZ prestao je važiti 29. siječnja 2019. kada je stupio na snagu Zakon o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", br. 101/17 - dalje: ZMPP) tako da se odredbe u ZRSZ u pogledu ocjene međunarodne nadležnosti nikako nisu mogle primjenjivati. Međutim, u konkretnom slučaju u odnosu na određivanje međunarodne nadležnosti nisu mjerodavne niti odredbe ZMPP. To iz razloga što i tužitelj i tuženik imaju prebivalište odnosno sjedište (domicil) u državama članicama Europske unije. Stoga je za ocjenu međunarodne nadležnosti nisu mjerodavne niti odredbe ZRSZ, a niti odredbe ZMPP, već odredbe Uredbe (EU) br 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012 – dalje u tekstu Uredba 1215/2012) čije su odredbe su, sukladno čl. 288. st. 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (2016/C 202/01), obvezujuće, te se neposredno primjenjuju u državama članicama.

 

11. Naime, općom odredbom o nadležnosti  čl. 4. Uredbe 1215/2012 propisano je da se podložno Uredbi, osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice, dok je čl. 11. st. 1. toč. (a) Uredbe 1215/2012 koja regulira nadležnost u stvarima koje se odnose na osiguranje propisano da osiguratelj s domicilom u državi članici može biti tužen, između ostalog, pred sudovima države članice u stvarima u kojima ima domicil. Tuženik sjedište tj. domicil u smislu čl. 63. Uredbe 1215/2012 ima u R. H. tako da je za suđenje postoji nadležnost suda R. H., ali ne temeljem odredbi ZRSZ ili ZMPP, već temeljem ranije citiranih odredbi Uredbe 1215/2012 čije se odredbe neposredno primijenjuju u R. H..

 

12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

 

13. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

 

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 10. svibnja 2021.

 

 

Sudac:

Robert Jambor