REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 19 Gž-130/2019-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću
sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća,
Branke Ribičić izvjestiteljice i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća u
pravnoj stvari tužitelja G. E. iz Z., OIB:…zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku iz Z., protiv I-tuženika G. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku G. Š., odvjetniku iz Z. i II-tužene M. M. iz Z., OIB:…zastupane po punomoćniku D.G., odvjetniku u OD G. i G. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj 59 P-839/2016-29 od 20. prosinca 2018., dana 10.svibnja 2021.

p r e s u d i o j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj 59 P-839/2016-29 od 20. prosinca 2018., u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja G. E. koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka Odluka o davanju prava
jednokratne dodjele (prava na korištenje) stana u Z., površine 66 m2, ranije stanara G. S., također iz Z., u korist Hrvatske radio televizije -hrvatskog radija, koju je dana 04. studenog 1991. godine donio I-tuženik G. Z. (putem tadašnje Komisije za stambene odnose Izvršnog vijeća Skupštine G. Z.), Z., OIB:…

2

Poslovni broj: 19 Gž-130/2019-8

2. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka Odluka Hrvatskog radija od dana 09. prosinca 1991. godine o dodjeli na jednokratno korištenje stana u Z., površine 66 m2, u korist II-tuženice, M. M..
3. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom za stan u Z., površine 67,69 m2, koji je dana 07. lipnja 2002. godine I.-tuženik, G. Z., Z., OIB: …, kao najmodavac, sklopio s II-tuženicom, M. M., iz Z., OIB: …kao najmoprimcem.

4. Utvrđuje se da u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu
stanova dana 05. studenog 1996. godine II-tuženica M. M., iz Z., OIB:…nije nositeljica stanarskog prava na stanu u
Z., površine 67,69 m2.

5. Utvrđuje se da u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu
stanova dana 05. studenog 1996. godine II-tuženica M. M., iz Z.,, OIB: … nije stekla položaj zaštićenog najmoprimca na stanu u Z., površine 67,69 m2.

6. Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka
pod prijetnjom ovrhe, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana
pravomoćnosti presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužitelju G. E. naknaditi 1. tuženiku G. Z. trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju G. E. naknaditi 2. tuženici M. M. trošak parničnog postupka u iznosu od 4.218,75 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude pravovremeno je žalbu izjavio tužitelj zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,
pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, ili da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.1. U navodima žalbe tužitelj citira dijelove obrazloženja prvostupanjske presude, te
iznosi svoje neslaganje s istim i smatra da se prvostupanjski sud u primjeni materijalnog prava pozvao na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja u ovom slučaju nije primjenjiva. Ustraje u tvrdnji da je Odluka I-tuženika od 4. studenog 1991., ništetna, jer je raspolaganje predmetnim stanom učinjeno protivno članku 1. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba, a posljedično tome da je ništetan i Ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom zaključen između I-tuženika i II-tužene. Nastavno tužitelj ističe da II-tužena nije mogla steći stanarsko pravo na spornom stanu, jer daje bila nositelj stanarskog prava na stanu u T. 6c , pa je odluka HRT –Hrvatski radio od 9. prosinca 1991.

 

 

 

 

 

 

3

Poslovni broj: 19 Gž-130/2019-8

kojom se II. tuženoj dodjeljuje stan u Z. ništetna u smislu članka 103. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), budući je protivna izričitoj odredbi članka 60. stavak 1. i 2. Zakona o stambenim odnosima prema kojoj nitko ne može koristiti dva stana.

3. U odgovoru na žalbu II-tužena osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je pobijanu presudu ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, te nije našao da bi bila učinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) na koju tužitelj u žalbi ukazuje, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka da se ne bi mogla ispitati, a nisu učinjene ni druge bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Odlučne činjenice prvostupanjski sud je utvrdio uvidom u isprave u spisu, a iz istih u bitnome proizlazi:

- da je djelomičnim rješenjem G. Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja Klasa: UP/I-942-01/15-06/4, Urbroj 251-14-11/304-15-7 od 15. lipnja 2015., koje je postalo pravomoćno 17. srpnja 2015., tužitelju vraćeno u vlasništvo pet stanova koji se nalaze na nekretnini opisanoj kao kuća popisni broj 10408 i dvorište sagrađenoj na k.č.br. 2172/5 upisanoj u zk.ul.br. 15177 k.o. G. Z., površine 360 m2.

- da je sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske
komunističke vladavine (''Narodne novine'' broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 – dalje: Zakon o naknadi) tužitelj podnio zahtjev i u odnosu na ostale stanove u zgradi, o kojemu još nije riješeno, a kojim je obuhvaćen i prijeporni stan za koji je zaključen Ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenim najamninom između I. i II. tuženih,
- da iz Odluke gradske komisije za konfiskaciju Gradskog narodnog odbora od 10. rujna 1945., proizlazi da Gradska komisija za konfiskaciju tom odlukom proglašava izvršnom svoju odluku br. 5189 K.1945 od 14. kolovoza 1945. o konfiskaciji imovine J. E. Z. B. 5.( str lista 59 spisa),

- da iz rješenja Kotarskog narodnog suda za grad Z. K..481/1945 od 6. ožujka 1946. proizlazi kako je na temelju izvršne odluke Gradske komisije za konfiskaciju od 14. kolovoza 1945. broj 5189-K-1945. kojom je konfiscirana imovina J. E. određeno brisanje prava vlasništva J. E. na nekretninama iz ul br. 15177 grad Z. te upis vlasništava u korist Federativne Narodne Republike Jugoslavije (str. lista 60 spisa),

4

Poslovni broj: 19 Gž-130/2019-8

 

- da prema popisu privremenog upravitelja imovine J. E., V. J. od 26. kolovoza  1945. proizlazi kako konfiscirana zgrada u Z. gruntovni uložak br. 15177 k.o. grad Z., kat čestica 2172/5 površine 360 m2 nije opterećena niti ima potraživanja (str. lista 61),

- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je na nekretnini kuća temeljem rješenja Kotarskog narodnog suda za grad Z. br. K.481/1945 od 6. ožujka 1946 upisano pravo vlasništva za korist Federativne Narodne Republike Jugoslavije upisom br. Z-1163-46 od 14. ožujka 1946.

- da je Komisija za stambene odnose Izvršnog vijeća Skupštine G. Z. 4. studenog 1991. donijela Odluku (str. lista 14) da se Hrvatskoj radioteleviziji – Hrvatskom radiju jednokratno dodjeljuje stan u Z., površine 66m2 ranijeg stanara S.G., te je u istoj odlučeno da će Hrvatska radiotelevizija – Hrvatski radio donijeti Odluku o davanju predmetnog stana na korištenje, a visinu stanarine će počevši od 4. studenog 1991. odrediti Fond G. Z. za vodoprivredu, promet, komunalno i stambeno gospodarstvo,
- da je Odlukom HRT-Hrvatskog radija od 9. prosinca 1991.( str. lista 27) stan u Z. površine 66m2 dodijeljen na jednokratnokorištenje novinarki M. M., ovdje II- tuženoj.

7. Zakonom o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (Narodne novine 53/90 dalje Zakon o zabrani) u članku 1. taksativno su navedeni zakonski propisi temeljem kojih su određene nekretnine postale društveno vlasništvo i na koje se zabrana raspolaganja odnosi, pa tako navodi i Zakon o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945. (Službeni list FNRJ br. 61/1946.), koji je sukladno svom članku 33. stupio na snagu 7. kolovoza 1946. Prema odredbi članka 4. Zakona o zabrani ništetan je pravni posao ili pravni akt donesen protivno odredbama tog zakona nakon 1. svibnja 1990. glede nekretnina na području Republike Hrvatske.
Obzirom da konfiskacija zgrade J. E. prednika tužitelja u kojoj se nalazi i prijeporni stan nije izvršena temeljem Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945. koji još i nije bio na snazi kada je Gradska komisija za konfiskaciju donijela odluku o konfiskaciji br. 5189 K.1945 od 14. kolovoza 1945., na tu imovinu, pa tako i na prijeporni stan se suprotno navodima žalbe nije odnosio Zakon o zabrani. Tek je Zakonom o dopuni Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (Narodne novine br.70/93) koji je stupio na snagu 20. srpnja 1993. bilo propisano da se zabrana raspolaganja iz članka 1. stavak 1. Zakona o zabrani odnosi na sve odluke i odluke o konfiskaciji neovisno o tome koji organ je donio odluku o konfiskaciji i primjenom kojeg propisa je odluka o konfiskaciji donesena i izvršena. Stoga kada je Komisija za stambene odnose Izvršnog vijeća Skupštine G. Z. O. od 4. studenog 1991. Hrvatskoj radioteleviziji – Hrvatskom radiju dala pravo jednokratne dodjele stana u Z., površine 66,00 m2, radi rješavanja stambenog pitanja II. tužene, navedeni stan nije bio pod zabranom raspolaganja i ta odluka nije ništetna temeljem članka 4. Zakona o zabrani. Takav pravni stav zauzeo je Ustavni sud RH u svojoj odluci U

 

 

5

Poslovni broj: 19 Gž-130/2019-8

- III- 918/2004 te Vrhovni sud RH u više svojih odluka (Rev-1470/1999, Rev-663/2007,Rev-2205/2011). Stoga po istom osnovu nije ništetna ni Odluka, HRT- Hrvatskog radija od 9. prosinca 1991. kojom je prijeporni stan dodijeljen na jednokratno korištenje ovdje II- tuženoj.

 

8. Suprotno navodima žalbe II. tužena je, u smislu odredbe članka 59. Zakona o
stambenim odnosima (''Narodne novine'' broj 51/85, 42/96, 37/88, 47/89, 22/90,
22/92, 58/93, 70/93 i 14/94 – dalje: ZSO), kojom je propisano da se stanarsko pravo
stječe danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na
korištenje ili kojeg drugog valjanog pravnog osnova, stekla stanarsko pravo na
prijepornom stanu, useljenjem u isti 10. travnja 1992. temeljem odluke HRT- Hrvatskog radija od 9. prosinca 1991. dakle prije nego je stupio na snagu Zakon o dopuni Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba prema kojemu je tek mogla nastupiti zabrana raspolaganja navedenim stanom. Što se tiče žalbenih navoda tužitelja da je odluka HRT-Hrvatski radio od 9. prosinca 1991. kojom se II. tuženoj dodjeljuje stan u Z. ništetna temeljem članka 103. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91,
111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91) budući je protivna izričitoj
odredbi članka 60. stavak 1. i 2. Zakona o stambenim odnosima ( dalje ZSO,) stav je
ovog suda da postupanje korisnika stana protivno članku 60. stavak 1. i 2. ZSO ne znači ništetnost odluke o davanju stana na korištenje, već predstavlja razlog za otkaz stanarskog prava. Osim toga suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je uvidom u Zapisnik Komisije za stambene odnose od 10. travnja 1992. utvrdio da je II. tužena stan na adresi u Z., predala u posjed davatelju stana.

9. Kako je u postupku utvrđeno da je II. tužena bila nositeljica stanarskog prava na prijepornom stanu u vrijeme zaključenja Ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom od 7. lipnja 2002. zaključenog sa I-tuženikom temeljem odredbi Zakona o najmu stanova (Narodne novine 91/96,48/98,66/98) suprotno navodima žalbe isti nije ništetan.

10. Ovaj sud smatra da žalbeni navodi kojim se ukazuje kako I-tužena prijeporni stan ne koristi za stanovanje već za obavljanje djelatnosti, te da zajedno sa suprugom u vlasništvu ima druge nekretnine za stanovanje, nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, već to u smislu odredbi Zakona o najmu stanova može biti predmetom odluke o daljnjem statusu zaštićenog najmoprimca.

11. Stoga ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno
pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te ga obvezao da tuženima naknadi
troškove parničnog postupka temeljem članka 154. stavak 1 ZPP-a.

12. Zbog svega iznesenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi
pobijanu presudu u cijelosti temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Požega, 10. svibnja 2021.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević