1              Poslovni broj: Gž-165/2021-2

 

                                                                                    Poslovni broj: Gž-165/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, te suca mr. sc. Alena Goluba kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Marine Parać Garma kao člana vijeća, u  pravnoj stvari tužitelja B. G., iz D. S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz D. S., protiv tuženika R. S.. S.-J. W. eGen, A-8083, S. S. im R., R. A., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici iz O. društva B. & P.,  odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P-973/2019-10 od 16. listopada 2020., koja je ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-973/2019-15 od 5. studenoga 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o     j e 

 

 

1.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P-973/2019-10 od 16. listopada 2020., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-973/2019-15 od 5. studenoga 2020.

 

2.Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka glasi:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, koji glasi:

 

" Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu od 9. rujna 2009. broj 548.149, kao i javnobilježnički akt Javnog bilježnika B. J. iz Z., od 17. rujna 2009, broj OU-722/09.

 

Po pravomoćnosti ove presude svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj strani ono što je primila na temelju ništetnog ugovora.

 

Po pravomoćnosti te presude ukinut će se sve provedene ovršne radnje na nekretnini tužitelja upisanoj z.k. ul. br. 1034, k.č.br. 2094/2 k.o. S…, temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-4345/10, sada Ovr-27/15.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prethodno naznačene prvostupanjske presude pravovremeno je podnio žalbu tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava kojom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti te predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev te naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka i troškove podnošenja žalbe, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova podnošenja žalbe tužitelju.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna od prethodno naznačenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim razlozima iz žalbe tužitelja prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana prvostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama odnosno o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, time da tužitelj u žalbi određeno niti ne navodi o kojim to odlučnim činjenicama pobijana prvostupanjska presuda ne bi sadržavala razloge odnosno o kojim bi to odlučnim činjenicama postojala proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

6. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg tužitelj ističe u podnesenoj žalbi, također nije osnovan jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice u ovom parničnom postupku, pa je tako pravilno utvrdio da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao vjerovnika sklopljen Ugovor o jednokratnom kreditu broj računa 548.149 od 9. rujna 2009. prema kojem je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 52.000,00 Eura za jednokratno korištenje uz ugovorene kamate po stopi od 7,5% godišnje s rokom otplate kredita do 30. lipnja 2011. Osim toga, tijekom prvostupanjskog postupka pravilno je utvrđeno da su tužitelj kao korisnik kredita te B. G. kao založni dužnik i jamac potpisali očitovanje kod javnog bilježnika B. J. u Z. u formi javnobilježničkog akta pod brojem OU-722/09 od 16. rujna 2009., prema kojemu očitovanju je založni dužnik B. G. dozvolila uknjižbu založnog prava na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 1034 k.o. S.., radi osiguranja novčane tražbine ovdje tuženika kao vjerovnika prema tužitelju kao dužniku s osnova naznačenog ugovora o jednokratnom kreditu te je navedenim očitovanjem dopustila da tuženik kao vjerovnik može na temelju naznačenog očitovanja zahtijevati ovrhu na prethodno naznačenim nekretninama radi naplate osiguranog potraživanja prema Ugovoru o jednokratnom kreditu od 9. rujna 2009. Tijekom prvostupanjskog postupka, također je pravilno utvrđeno da tuženik nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad i za pružanje bankarskih usluga u Republici Hrvatskoj s obzirom da je tuženik austrijska kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

 

7.Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da prema mišljenju Hrvatske narodne banke od 21. lipnja 2013. koje je dostavljeno u spis predmeta nije postojala obveza prema tada važećim Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama, za izdavanje odobrenja Hrvatske narodne banke da strana banka koja ima sjedište i posluje na području Republike Austrije daje kredite hrvatskim državljanima, a niti odobrenje da bi se na temelju takvog ugovora o kreditu moglo zasnovati založno pravo na nekretninama korisnika kredita koji su hrvatski državljani, a što je ujedno u skladu s odredbom članak 56. Ugovora o funkcioniranju europske unije.  Osim toga, prema mišljenju Hrvatske narodne banke od 25. studenoga 2014. proizlazi da hrvatskim državljanima u razdoblju od 2000. do 2013. nije bilo zabranjeno zaduživanje u inozemstvu. Prvostupanjski sud je pravilno interpretirao iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da je potpisao i ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika na Ugovoru o kreditu time da je Ugovor o kreditu već bio potpisan od strane dvije osobe predstavnika tuženika te je novac s osnove kredita primio u gotovini i prenio u Republiku Hrvatsku.

 

8. Prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 292. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje: ZOO), prema kojoj odredbi je propisano da kada je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kada ispravu potpišu ugovorne strane, pa s obzirom da je predmetni Ugovor o kreditu prethodno bio potpisan od strane tuženika, a nakon toga tužitelj je ugovor potpisao i svoj potpis ovjerio kod javnog bilježnika, proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u trenutku kada je tužitelj potpisao naznačeni ugovor, ali s obzirom da je ugovor pripremio i sastavio tuženik, u smislu čl. 252. st. 2. ZOO-a smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem tuženik ima svoje sjedište u trenutku sastavljanja ugovora, a to je na području Republike Austrije. Međutim, s obzirom da okolnost da tuženiku nije bilo potrebno odobrenje Hrvatske narodne banke za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu, a niti je postojala zbrana za tužitelja kao hrvatskog državljanina za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu, okolnost da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen na području Republike Austrije nije pretpostavka ništetnosti takvog pravnog posla odnosno naznačenog Ugovora o kreditu, u smislu čl. 322. st. 1. ZOO-a, jer predmetni ugovor o kreditu nije suprotan niti Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima, ni moralu društva, pri čemu valja imati u vidu da je zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-155/16 od 11. i 12. travnja 2016., na koji se poziva i prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude, zauzet stav da iako je sklapanje ugovora zabranjeno stranim bankarskim institucijama te iste nisu imale odobrenje za pružanje takvih usluga u RH, takvi ugovori nisu ništetni jer takva posljedica nije propisana niti Zakonom o bankama, ni Zakonom o kreditnim institucijama, sve do 30. rujna 2015. kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

 

 

9. Također prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se na sporni pravni odnos između stranaka ne može primijeniti Zakon o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09, 12/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15 i 102/15) s obzirom da je odredba čl. 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju  stupila na snagu 30. rujna 2015., pa se naznačena odredba primjenjuje samo na ugovore zaključene nakon stupanja na snagu te odredbe, dok je predmetni ugovor između stranaka sklopljen 9. rujna 2009., pri čemu valja imati u vidu i stajalište suda Europske unije u presudi od 14. veljače 2019. u predmetu C-630/17 prema kojem stajalištu nacionalni zakon ne može retroaktivnim općim i automatskim pravilom propisati ništetnost ugovora o kreditu sklopljenih sa stranim vjerovnicima koji nisu imali odobrenje za pružanje usluga kreditiranja u državi članici. Osim toga, na ovaj parnični postupak ne može se primijeniti niti Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj 72/17.), s obzirom na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-I-3678/2017,               U-I-3699/2017, U-I-4364/2017,               U-I-4602/2017, U-I-297/2018, U-I-682/2018, U-I-729/2018,               U-I-2092/2018, U-I-2706/2018 od 3. studenoga 2020.  kojom je pokrenut postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te je ukinut navedeni Zakon, ali i s obzirom na stajalište Sud Europske unije u predmetu C-630/17, (Anica Milivojević protiv Raiffeisenbank St. Stefan - Jagerberg - Wolfsberg eGen), u kojem je donijeta presuda od 14. veljače 2019.

 

10. Prema razlozima pobijane presude, tužitelj primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a ničime nije dokazao da bi predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu od 9. rujna 2009. bio ništetan, odnosno zelenaški (lihvarski) ugovor u smislu članka 329. ZOO-a, odnosno da bi tuženik iskoristio tužiteljevo stanje nužde ili teško materijalno stanje, odnosno nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost, a takvo činjenično utvrđenje, kao i primjenu materijalnog prava iz članka 329. ZOO-a, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tim više što tužitelj niti u tužbi, a niti tijekom postupka, uopće ne navodi u čemu bi se sastojalo navodno stanje nužde ili teško materijalno stanje uslijed kojeg je sklopljen sporni Ugovor o jednokratnom kreditu, a niti je izložio tvrdnje koje bi upućivale na nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost uslijed kojeg bi tužitelj sklopio sporni Ugovor o jednokratnom kreditu.

 

11. Prema tome, kako ne postoje pretpostavke uslijed kojih bi predmetni Ugovor o kreditu bio ništetan prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu kao i javnobilježničkog akta javnog bilježnika B. J. broj OU-722/09 od 17. rujna 2009., a također je pravilno odbijen zahtjev da je svaka stranka dužna vratiti drugoj strani ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, kao i da će se nakon pravomoćnosti predložene presude ukinuti sve provedene ovršne radnje na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru broj Ovr-4345/2010, sada broj Ovr-27/2015, budući predmetni Ugovor o kreditu kao i Očitovanje od 17. rujna 2009., zbog izloženih razloga proizvode pravne učinke.

 

12. Ispitujući pobijanu odluku o troškovima parničnog postupka koja je ispravljena rješenjem prvostupanjskog suda broj P-973/2019-15 od 5. studenoga 2020., i određeno naznačen ukupan iznos troškova parničnog postupka od 22.500,00 kuna, ovaj prvostupanjski sud smatra da je odluka o troškovima pravilna i zakonita te da su prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka pravilno primijenjene zakonske odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. i 2. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi koji su doista nastali za tuženika u ovom parničnom postupku (sastav odgovora na tužbu po odvjetniku te zastupanje po odvjetniku na ročištima 7. studenoga 2019. i 16. lipnja 2020.) u iznosu od 7.500,00 kn za pojedinu radnju, čija je visina pravilno određena prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 383.240,00 kn, kako je naznačen u tužbi.

 

13. S obzirom da žalba tužitelja nije osnovana te je žalba odbijena kao neosnovana, na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

 

14. Budući ne postoje žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti su osnovani žalbeni razlozi koje tužitelj ističe u žalbi, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

13. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 7. svibnja 2021. 

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                              Antun Dominko, v.r.