Broj: Rev-x 565/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Porezna uprava, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, protiv I. tuženika O. d.o.o. za trgovinu, marketing i poslovne usluge iz Đ., i II. tuženika M. B. iz Š., oba zastupana po punomoćniku Ž. L., odvjetniku u Đ., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji I. tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku posl. broj Gž-377/16-2 od 21. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. broj P-1693/12 od 24. ožujka 2016., u sjednici održanoj 19. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku posl. broj Gž-377/16-2 od 21. studenoga 2016. i presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. broj P-1693/12 od 24. ožujka 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Kupoprodajni ugovor zaključen dana 06.ožujka 2006.g. između O. d.o.o. za trgovinu marketing i poslove usluge iz Đ., K. ..., MB ... kao prodavatelja i M. B. iz Š., ..., kao kupca, ovjeren kod Javnog bilježnika I. L., dana 07.ožujka 2006. godine, br. ..., gubi pravni učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tužiteljičinog potraživanja prema prvotuženiku O. d.o.o. iz Đ. u iznosu od 324.978,15 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana 25. ožujka 2014. godine pa do isplate.

2. Drugotuženik M. B. iz Š., ..., dužan je dopustiti tužiteljici da svoje potraživanje prema prvotuženiku O. d.o.o. iz Đ., u iznosu navedenom u točci 1., namiri prodajom nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest.br. 718/42 K.O. Š. površine 300 m2."

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio I. tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju I. tuženika.

Revizija I. tuženika je osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za gubitkom pravnog učinka prema tužiteljici predmetnog kupoprodajnog ugovora u dijelu u kojem je potrebno za namirenje potraživanja tužiteljice prema I. tuženiku u iznosu od 324.978,15 kn zajedno sa zatzenim kamatama tekućim od 25. ožujka 2014., te za dužnost II. tuženika dopustiti tužiteljici da to svoje potraživanje prema I. tuženiku namiri prodajom predmetne nekretnine (sve u smislu odredbe čl. 69. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05 – dalje ZOO).

Člankom 66. st. 1. ZOO propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Prema st. 2. istog zakonskog članka smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

Nižestupanjski sudovi prihvaćaju predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice, a da pritom ne daju razloge o jednoj od ključnih činjenica tj. o činjenici da I. tuženik ne bi imao dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljičine tražbine. Ovo unatoč tome što je i sam I. tuženik tvrdio da je u mogućnosti podmiriti predmetnu tražbinu tužiteljice.

Stoga, obje nižestupanjske presude imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati, a radi čega je u postupku pred prvostupanjskim i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Ista bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena je i u postupku pred prvostupanjskim i u postupku pred drugostupanjskim sudom jer su nejasni razlozi obrazloženja nižestupanjskih presuda o tome da bi II. tuženik znao (da mu je bilo poznato) da se predmetnim kupoprodajnim ugovorom nanosi šteta tužiteljici (jer I. tuženik ne bi imao dovoljno daljnjih sredstava za ispunjenje tužiteljičine tražbine). Navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka posljedica je prije navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka jer dok nije na jasan i siguran način utvrđeno da nakon predmetnog raspolaganja I. tuženik ne bi imao dovoljno sredstava za ispunjenje predmetne tražbine tužiteljice, po logici stvari nije moguće niti dati jasne razloge o tome da bi trećoj osobi (ovdje II. tuženiku) takva činjenica bila poznata (čl. 67. st. 1. ZOO).

Zbog iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužiteljice i o naknadi parničnog troška, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama.

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 19. rujna 2017.