Poslovni broj: II Kž-146/2021-9

Poslovni broj: II Kž-146/2021-9

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te Marije Balenović i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Š. i prema maloljetnom R. Š., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog A. Š. i maloljetnog R. Š., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj K-8/2021-20 od 7. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog A. Š. i maloljetnog R. Š. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj K-8/2021-20 od 7. travnja 2021., nakon donesene nepravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj K-8/2021-22 od 7. travnja 2021., kojom su optuženi A. Š. i maloljetni R. Š. proglašeni krivim zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. i drugih KZ/11. i optuženi A. Š. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci, a maloljetni R. Š. osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci, na temelju članka 131. stavak 2. u svezi sa člankom 127. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog A. Š. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. a prema maloljetnom R. Š. i u svezi sa člankom 66. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) produljen istražni zatvor smještajem u zatvorenu zavodsku ustanovu po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi A. Š. po branitelju odvjetniku Ž. O. te maloljetni R. Š. po branitelju odvjetniku D. P.

 

3. U žalbi optuženi A. Š. predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje i ukinuti istražni zatvor, a podredno "žalbu uvažiti i predmet vratiti sucu istrage na ponovno postupanje i odlučivanje".

Maloljetni R. Š. u žalbi predlaže da se ukine pobijano rješenje "i istražni zatvor nad žaliteljem."

 

4. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Protivno žalbenom prigovoru maloljetnog R. Š., pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama, upirući time na povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je i zakonito prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. Š. te prema maloljetnom R. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i maloljetnika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i prema maloljetniku i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

7. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i optuženi A. Š. i maloljetni R. Š. zapravo tvrde da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

 

7.1. Protivno žalbenim prigovorima optuženog A. Š. opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prije svega, ogleda se u činjenici prijašnje osuđivanosti optuženika. Naime, optuženik je prema izvodu iz kaznene evidencije pravomoćno osuđen u dva navrata zbog drugih kaznenih djela (detaljno opisanih u drugom odlomku na četvrtoj stranici pobijanog rješenja). Optuženik je sada nepravomoćnom presudom proglašen krivim za inkriminirano kazneno djelo, počinjeno za vrijeme provjeravanja iz obje pravomoćne presude kojima je osuđen. To ukazuje ne samo da ni njegov prijašnji život nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi nego i da prethodne osude očito nisu ostvarile očekivani preventivni učinak na optuženika u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela. Osnovano je prvostupanjski sud te okolnosti povezao sa zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je kod optuženika prisutan poremećaj ličnosti miješanog tipa dominantno disocijalnih karakteristika koje uključuju impulzivno ponašanje, sklonost kršenju prihvaćenih društvenih normi, nisku toleranciju na frustracije i nizak prag očitovanja agresije, uključujući i nasilje.

 

7.2. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženog A. Š. opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda, nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza, kako to predlaže žalitelj.

 

7.3. Pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje ni stavom optuženog A. Š. da ranija osuđivanost "nije u nikakvoj vezi s djelom za koje se tereti u ovom postupku" i da djelo za koje se tereti "nije povezano s konzumacijom marihuane niti s karakteristikama poremećaja ličnosti". Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja iteracijske opasnosti sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u pogledu egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost, kao i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

 

7.4. Nisu prihvatljivi žalbeni navodi optuženog A. Š. da je proturječno navedeno u pobijanom rješenju da je optuženik nezaposlen i bez primanja, a u nepravomoćnoj presudi obvezan naknaditi troškove postupka budući da ti navodi ne dovode u pitanje argumente na kojima se temelji zaključak o postojanju osobitih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na bojazan da će optuženik počiniti kazneno djelo.

 

7.5. Nadalje, neprihvatljivi su i žalbeni navodi optuženog A. Š. koji se pozivaju na opasnost od zaraze virusom COVID-19 zbog boravka u istražnom zatvoru budući da ta okolnost ne može biti odlučna za pitanje nužnosti mjere istražnog zatvora, a osim toga, rizik od zaraze u istražnozatvorskim uvjetima nije veći nego bilo gdje drugdje.

 

7.6. Sukladno svemu navedenom neosnovano optuženi A. Š. u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao opravdanost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

 

8. Suprotno žalbenom navodima maloljetnog R. Š., pravilno je prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na strani maloljetnika, uzeo u obzir da su do sada maloljetniku u dva navrata izrečene odgojne mjere (detaljno opisano u prvom odlomku na petoj stranici pobijanog rješenja). Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao sa zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da su kod maloljetnika dijagnosticirane crte ličnosti koje ukazuju na poremećaj ponašanja (emocionalna nestabilnost i nezrelost, impulzivnost, smanjene mogućnosti kontrole impulsa, smanjena empatija) uz ovisnost o marihuani i sklonost zlouporabi psihostimulansa. Sve navedeno upućuje na zaključak da je riječ o maloljetniku na kojeg obitelj ni institucije nemaju odgovarajući odgojni utjecaj, a do sada izrečene odgojne mjere nisu polučile učinak budući da je maloljetnik nastavio s činjenjem kaznenih djela. Stoga je i dalje, unatoč iznimnosti primjene mjere istražnog zatvora prema maloljetnicima u skladu s člankom 66. stavkom 1. ZSM-a, maloljetnog R. Š. nužno izdvojiti iz sredine u kojoj boravi i smjestiti u strukturirane uvjete da bi se spriječilo njegovo daljnje činjenje istih ili istovrsnih kaznenih djela te je vođeno računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti i sankcije koja je izrečena nepravomoćnom presudom, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora prema maloljetniku.

 

8.1. Dakle, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da daljnja primjena mjere istražnog zatvora nije nužna i nije razmjerna i osnovano je prvostupanjski sud prema maloljetniku produljio istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao i pravilno isključio primjenu blažih mjera kao neodgovarajućih za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti.

 

9. Ponovno se ističe da se ne može udovoljiti prijedlogu branitelja maloljetnika za pozivanje na sjednicu drugostupanjskog vijeća na kojoj se odlučuje o njegovoj žalbi, budući da se u skladu s člankom 475. stavkom 2. u vezi s člankom 495. ZKP/08. stranke ne obavještavaju o sjednici vijeća na kojoj se odlučuje o žalbama na rješenje.

 

10. U izreci pobijanog rješenja propušteno je navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08. da se u istražni zatvor optuženom A. Š. uračunava vrijeme lišenja slobode od 14. studenog 2020. pa nadalje, a maloljetnom R. Š. uračunava vrijeme lišenja slobode od 21. listopada 2020. pa nadalje, kao i tijekom postupka propušteno u odnosu na maloljetnog R. Š. postupati sukladno članku 67. stavak 3. ZSM-a, ali to ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja.

 

11. Budući da žalbenim navodima optuženog A. Š. i maloljetnog R. Š. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 7. svibnja 2021.