1                         Poslovni broj: II Kž-152/2021-5

Poslovni broj: II Kž-152/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B. zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kv-I-15/2021 od 20. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog J. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, u tijeku postupka nakon potvrđene optužnice protiv optuženog J. B., zbog dva kaznena djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 1. i članka 152. stavka 1., dva teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 7. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11.; kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. u vezi članka 87. stavka 21. KZ/11., kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog J. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. B. po braniteljici, odvjetnici J. M. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje.

3. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalbenim navodom da se „optuženik J. B. neprekidno nalazi u istražnom zatvoru  od 13. lipnja 2020., odnosno u trajanju više od 10 mjeseci, te da će ovim produljenjem boraviti u istražnom zatvoru više od godinu dana, žalitelj sadržajno upire na povredu načela razmjernosti. Međutim, valja istaknuti kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora koji teče od dana uhićenja 13. lipnja 2020. nije dovedeno u pitanje načelo razmjernosti iz članka 122. ZKP/08., imajući u vidu razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku, potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora što u konkretnom slučaju iznosi dvije godine sukladno članku 133. stavku 1. točki 5. ZKP/08. Navedeno posebice kada se ima na umu način počinjenja više kaznenih djela protiv spolne slobode koji nadilazi granice uobičajenog načina počinjenja ovih kaznenih djela, kao i značajnu kriminalnu količinu te duljinu inkriminiranog razdoblja od 2010. do 2020. tijekom kojeg je optuženik iskazao izrazitu kriminalnu volju, upornost, bezobzirnost i okrutnost u inkriminiranom postupanju na štetu iste žrtve, svoje pastorke K. B., kao i oštećenog S. B..

6. Nije u pravu žalitelj niti kada upire na povredu presumpcije nevinosti, navodeći da je sud obrazlažući odluku o produljenju istražnog zatvora unaprijed osudio optuženika i poklonio vjeru oštećenicima prije nego što je dokazni postupak dovršen i prije nego što je prvostupanjskom odlukom odlučeno o krivnji optuženog.

7. Naime, uvidom u pobijano rješenje razvidno je da je prvostupanjski sud jasno i razložno iznio pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno obrazložio da je u konkretnom slučaju, uz posebnu pretpostavku, ostvaren dovoljan i odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi J. B. počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku. Odluka o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i utvrđivanje stupnja njegove krivnje, pa tako i ocjena  o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, je u nadležnosti raspravnog vijeća. Ovime žalitelj ispušta iz vida  da je iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda izričito i jasno razvidno da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne kaznenu odgovornost kako to žalba sugerira, pa stoga povredu presumpcije nedužnosti drugostupanjski sud nije našao.

8. Jednako tako, po ocjeni drugostupanjskog suda žalbeni navod da su se promijenile okolnosti na strani oštećene, sugerirajući time da bi ta promjena bila od izravnog utjecaja na promjenu okolnosti na strani optuženika, jer da bi sada u slučaju optuženikovog izlaska na slobodu optuženik i oštećena bili po adresi stanovanja udaljeni nekoliko kilometara, ne dovodi u pitanje valjanost zaključka prvostupanjskog suda da je opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika izvjesna i predvidiva s visokim stupnjem vjerojatnosti i da ništa ne upućuje da opisana opasnost egzistira samo u odnosu na oštećenicu, a upravo imajući na umu iskazani pojačani stupanj kriminalne volje, upornosti koja se ogleda u dugom periodu inkriminacije i ostvarenu kriminalnu količinu koja se optuženiku stavlja na teret.

9. Slijedom svega navedenog, a suprotno navodu u žalbi, valjana je i ocjena prvostupanjskog suda da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna i jedina prikladna mjera kojom će se ostvariti svrha – uklanjanje opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika, te je prvostupanjski sud u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom iznio jasne dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

10. Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. svibnja 2021.