Poslovni broj: II Kž-151/2021-5

Poslovni broj: II Kž-151/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. J., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 1. i 5. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 65/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kvm-6/2021-10 (Kzd-2/2021.) od 19. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog M. J. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kvm-6/2021-10 (Kzd-2/2021.) od 19. travnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KMP-DO-3/2018. od 25. veljače 2019. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-1/2019-23 od 12. travnja 2019., protiv optuženog M. J. zbog kaznenih djela zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 1. i 5. te drugih KZ/11., produljen istražni zatvor protiv optuženog M. J. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) koji može trajati do pravomoćnosti presude. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 28. rujna 2018. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi M. J. po branitelju odvjetniku H. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor i "okrivljenika pusti na slobodu, te da sukladno čl. 98. st. 2. t. 3., 4. i 5. ZKP/08. odredi predložene mjere opreza".

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Premda žalitelj uvodno navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz sadržaja žalbe proizlazi da je nezadovoljan odlukom o produljenju primijene mjere istražnog zatvora iznoseći svoj stav da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se "iteracijaska opasnost ne bi postigla blažim mjerama". Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem iznoseći razloge za svoju odluku zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da na strani optuženika postoji osnovana sumnja da bi počinio kaznena djela za koje se tereti kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora propisana člankom 123. stavka 1. ZKP/08., kao i posebna pretpostavka za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za takve svoje zaključke prvostupanjski sud dao je jasne, iscrpne i valjane razloge, a jednako tako i valjane razloge zbog kojih je zaključio da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i o neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

6. Nadalje, ponovno se ističe da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio terećena mu kaznena djela, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, ovlast i zadatak raspravnog suda.

 

6.1. Stoga žalbeni navodi kojim žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinog dokaza i pravnu kvalifikaciju kaznenih djela za koja se tereti nisu od značaja.

 

7. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja žalitelj tvrdi se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera. Međutim, istaknutim žalbenim navodima, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Točno je da optuženik kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba, ali žalitelj ispušta iz vida da je zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika prvostupanjski sud utemeljio na okolnostima koje proizlaze iz duljine inkriminiranog razdoblja tijekom kojeg je optuženik protupravno postupao i to na štetu dvije žrtve, njihove životne dobi te broja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv u ovom postupku. Navedeno, unatoč neosuđivanosti optuženika, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu pojačanu optuženikovu kriminalnu volju i upornost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnost od ponavljanja kaznenih djela na slobodi.

 

7.1. Prilikom ocjenjivanja postojanja iteracijske opasnosti na strani optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

 

8. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom pa tako ni mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3., 4. i 5. ZKP/08. kako predlaže žalitelj.

 

9. Ni žalbeni navodi da se supruga (ujedno i majka žrtvi) s djecom iselila iz zajedničke kuće i preselila u drugo mjesto ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

10. Što se tiče žalbenih navoda žalitelja kojima upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni (za najteže djelo najmanje pet godina zatvora), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

10.1. Za naglasiti je da je promašen navod žalitelja o tome da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega djelovao u smislu specijalne prevencije te da se sada već pretvorio u izdržavanje kazne pa da je time na njegovu štetu "povrijeđeno načelo pretpostavke nedužnosti". Naime, svrha istražnog zatvora, pored sprečavanja počinjenja ili dovršenja kaznenog djela, u širem smislu je dovođenje osobe lišene slobode osobe pred nadležni sud (Europski sud za ljudska prava, Lawless v. Ireland (no. 3), §§ 13-14). Mjera istražnog zatvora nikad i ni u kojem slučaju ne može predstavljati kaznu. Dakle, svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija- popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

 

11. Nadalje, bez značaja su žaliteljeve pretpostavke da presuda u ponovljenom postupku neće biti donijeta do rokova iz članka 133. stavka 1. točka 5. ZKP/08.

 

12. U odnosu na žalbene primjedbe kojima se žalitelj poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II Kž-456/18., II Kž-171/20. i II Kž-76/15., smatrajući da je riječ o sličnim situacijama, napominje se da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

13. U izreci pobijanog rješenja nije bilo potrebe određivati rok trajanja istražnog zatvora, što je uostalom i propisano člankom 131. stavak 3. ZKP/08. i prvostupanjski je sud u izreci pogrešno naveo da istražni zatvor ima trajati do pravomoćnosti presude, ali to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja jer istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, odnosno nakon pravomoćnosti do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora.

 

14. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 7. svibnja 2021.