Poslovni broj: 6 Gž-74/2021-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja B. A. F. sa prebivalištem u G. C., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. Đ. iz V., (sada V., Ulica....), OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici - odvjetnici u O. društvu B. & p. j.t.d., V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-197/17-26 od 17. prosinca 2020., 7. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja B. A. F. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-197/17-26 od 17. prosinca 2020.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

"I/ Nalaže se tužitelju B. A. F. sa prebivalištem u G. C., OIB: ..., položiti (uplatiti) iznos od 8.750,00 kn kao osiguranje parničnih troškova u ovom predmetu u roku od 30 dana, na žiro-račun ovoga suda broj HR1223900011300000154, poziv na broj 05 19-03-19717.

II/ Ako tužitelj u određenom roku ne dokaže da je dao osiguranje za parnične troškove smatrat će se da je tužba povučena."

              2. Protiv citiranog rješenja tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Tvrdi da mu je sud neosnovano naložio plaćanje osiguranja naplate parničnih troškova imajući u vidu da i sam navodi da je iz G. Ističe da kao državljanin R. G. te rezident S. A. D. nije dužan položiti aktorsku kauciju jer državljani R. H. nisu dužni davati osiguranje u S. A. D. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud zatražio mišljenje od Ministarstva pravosuđa o uzajamnosti polaganja aktorske kaucije te da je donio pobijano rješenje iako nadležno ministarstvo nije dostavilo očitovanje na upit suda, pa se pobijana odluka smatra preuranjenom. Smatra da i visina troškova nije primjerena. Predlaže uvažiti žalbu i pobijano rješenje preinačiti ili ga ukinuti te prema potrebi vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

              4. Žalba nije osnovana.

              5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je naložio tužitelju polaganje aktorske kaucije u iznosu od 8.750,00 kn, s  tim da će smatrati da je tužba povučena ako tužitelj ne dokaže da je dao osiguranje za parnične troškove u roku od 30 dana, s obrazloženjem da je od Ministarstva pravosuđa zatraženo mišljenje trebaju li državljani R.H. u G. polagati aktorsku kauciju, s obzirom da je prema adresi iz tužbe tužitelj državljanin te zemlje, da je do donošenja rješenja stigla obavijest da je Ministarstvo navedeno zatražilo od nadležnih institucija ali da tu informaciju nisu dobili, pa u situaciji kada V. G.. nije potvrdilo postojanje uzajamnosti niti se unatoč višekratnim notama hrvatskog veleposlanstva uopće očitovalo na tu okolnost, a imajući pritom u vidu da prema podacima objavljenim u Službenom listu RH između dviju država nije sklopljen ugovor koji bi regulirao postojanje uzajamnosti glede osiguranja parničnih troškova te da R. G. za razliku od R. H. nije ni potpisnica Haške konvencije o građanskom postupku od 1. ožujka 1954. ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 4/94.; dalje Haška konvencija) koja u čl. 17. regulira postojanje uzajamnosti u pogledu oslobođenja od obveze polaganja aktorske kaucije za državljane zemalja ugovornica, u ovom predmetu dolazi do primjene čl. 82. i 83. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91. i 88/01; dalje ZRSZ).

6.1. U situaciji kada nije sporno da je tužitelj državljanin R. G. neodlučna je njegova žalbena tvrdnja kako on kao rezident S. A. D. nije dužan položiti aktorsku kauciju u ovom postupku zato što ni hrvatski državljani nisu dužni davati osiguranje u S. A. D.

6.2. Naime, odredbom čl. 82. st. 1. ZRSZ je propisano da se obveza osiguranja parničnih troškova odnosi na stranog državljanina koji nema prebivalište u R. H. kad on pokreće parnicu pred sudom u R. H.. U tom je kontekstu za ocjenu je li tužitelj kao državljanin G., koji nema prebivalište u R. H., dužan položiti aktorsku kauciju, odlučno postoji li između R. H. i R. G. čiji je tužitelj državljanin uzajamnost u pogledu oslobođenja od osiguranja parničnih troškova, to jest jesu li hrvatski državljani kao tužitelji pred sudovima u R. G. oslobođeni dužnosti osiguranja parničnih troškova kada to tuženik zatraži.

7.1. Nije u pravu žalitelj ni kada osporava pravilnost i potpunost utvrđenja o nepostojanju uzajamnosti između R. H. i R. G. te kada navodi da u tu svrhu nije u skladu s odredbom čl. 83. st. 2. ZSRZ pribavljeno očitovanje Ministarstva pravosuđa.

7.2. To iz razloga što iz spisa jasno proizlazi kako je takvo objašnjenje zatraženo od Ministarstva pravosuđa, koje se pak u tu svrhu obratilo Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, a iz očitovanja tog ministarstva i V. R.. H. u W. proizlazi da je od V. G. zatraženo očitovanje o postojanju uzajamnosti, no da se Veleposlanstvo Gvatemale unatoč višekratnim požurnicama (pet navrata) kroz razdoblje od 2017. do 2019. nije očitovalo, a očito niti nema namjeru očitovati u pogledu zatražene informacije.

7.3. U situaciji kada V. G. nije potvrdilo postojanje uzajamnosti, niti se unatoč višekratnim notama hrvatskog veleposlanstva uopće očitovalo na tu okolnost, a imajući pritom u vidu da prema podacima objavljenim u službenom listu Republike Hrvatske između dviju država nije sklopljen ugovor koji bi regulirao postojanje uzajamnosti glede osiguranja parničnih troškova te da R. G. za razliku od R. H. nije ni potpisnica Haške konvencije, koja u čl. 17. regulira postojanje uzajamnosti u pogledu oslobođenja od obveze polaganja aktorske kaucije za državljane zemalja ugovornica, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 82. i 83. ZSRZ kada je prihvatio zahtjev tuženika za osiguranjem parničnih troškova.

8. S obzirom na u tužbi označenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 26.967,83 kn, koja određuje i visinu troškova zastupanja tuženika po odvjetniku te visinu sudskih pristojbi koje terete tuženika, pravilno je određena i visina aktorske kaucije koju je tužitelj dužan položiti, čiju pravilnost ni žalitelj ne dovodi u sumnju.

9. Kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na koje se po čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, dakle odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zadru 7. svibnja 2021.

Sudac

Igor Delin