Broj: Usoz-51/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner, Marine Kosović Marković, Mirjane Čačić i Senke Orlić-Zaninović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ljerke Morović Pavić, zapisničarke, u postupku ocjene zakonitosti općeg akta pokrenutog po zahtjevu A. D. iz Z., na sjednici vijeća održanoj dana 26. rujna 2017.
r i j e š i o j e
Zahtjev se odbacuje.
Obrazloženje
Podnositelj zahtjeva je dana 19. travnja 2017. podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti točke 5. Uvjeta korištenja usluge omogućavanja korištenja uređaja zaključanih na V. mrežu u ostalim mrežama (dalje: Uvjeti korištenja) od 9. srpnja 2015. operatora V. d.o.o. Z..
Podnositelj smatra da je osporena točka Uvjeta korištenja protivna članku 8. stavak 14. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga te zbog činjenice da se uređaji koji se koriste u okviru usluge Homebox u Officebox ne koriste u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži.
Donositelj akta u očitovanju na zahtjev ističe prije svega da se u konkretnom slučaju ne radi o općem aktu već o općim uvjetima ugovora sukladno članku 295. Zakona o obveznim odnosima koje donosi operator i njima dopunjuje odredbe pretplatničkog ugovora na način da istima utvrđuje jasan opis usluge, ograničenja ako ih ima te druge uvjete pružanja usluge. Uvjeti korištenja ugovornih usluga sastavni su dio pretplatničkog ugovora što je utvrđeno točkom 1. Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa (pretplatnički ugovor). Stoga sukladno članku 12. Zakona o upravnim sporovima isti ne spadaju u stvarnu nadležnost Visokog upravnog suda Republike Hrvatske već su predmet rješavanja redovnih sudova, a što proizlazi iz presuda županijskih sudova koje dostavlja u prilogu. Predlaže zahtjev podnositelja odbaciti.
Prema ocjeni ovog Suda osporeni Uvjeti korištenja nemaju karakter općeg akta čija zakonitost bi se mogla ocijeniti u upravnom sporu u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.). Naime, opći akt čija ocjena zakonitosti može biti predmet upravnog spora je u smislu navedene zakonske odredbe određen sadržajem (regulacija odnosa na općenit način normama upućenim neodređenom broju adresata, odnosno svima koji se nađu u situaciji da se te norme trebaju na njih primijeniti), donositeljem (jedinica lokalne i područne (regionalne samouprave), pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu) te javnom objavom prije stupanja na snagu u skladu sa zakonom.
Nadalje, prema odredbi članka 295. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“35/05., 41/08., 125/11., 78/15.) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva (stavak 1.). Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove (stavak 2.), te se opći uvjeti ugovora moraju objaviti na uobičajeni način (stavak 3.).
Iz citiranih odredbi zakona slijedi kako navedeni Uvjeti korištenja usluge po svom sadržaju nemaju značenje općeg akta, nego se radi o ugovornim odredbama koje su sastavni dio pretplatničkog ugovora sklopljenog između operatora (konkretno V. d.o.o.) i korisnika usluga kao ugovornih strana kojima se dopunjuju odredbe tog ugovora.
Iz navedenih razloga Sud je temeljem odredbe članka 85. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima, koja propisuje da će sud rješenjem odbaciti zahtjev za ocjenu zakonitosti i o tome obavijestiti podnositelja ako utvrdi da akt koji se zahtjevom osporava nije opći akt, riješio kao u izreci.
U Zagrebu 26. rujna 2017.
