1              Poslovni broj: Gž-259/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-259/2020-2

 

 

U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr. sc. Senije Ledić kao predsjednice vijeća, Marka Pribisalića kao člana vijeća i Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja M. N. iz B., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima Z. K. i D. D., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u B., protiv tuženika E. O. d.d. Z., P. B., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima D. G. i dr. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-132/2013-156 od 21. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u pobijanim točkama I, III i V izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-132/2013-156 od 21. studenoga 2019.             

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom je suđeno:

 

"I. Tuženik E. O. d.d. Z., P. B., OIB …, dužan je na ime naknade štete zbog izgubljene zarade isplatiti tužitelju M. N. iz B., OIB …, neto iznos od 182.645,36 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje tekućom od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje tekućom od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje tekućom od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje tekućom od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje tekućom od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje tekućom od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., te po stopi od 6,82% godišnje tekućom od 1. srpnja 2018. do konačne isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i koje teku na iznos od:

- 1.181,84 kn od 6. ožujka 2013. do isplate,

- 2.885,50 kn od 6. travnja 2013. do isplate,

- 2.883,95 kn od 6. svibnja 2013. do isplate,

- 2.538,47 kn od 6. lipnja 2013. do isplate,

- 2.995,25 kn od 6. srpnja 2013. do isplate,

- 2.945,28 kn od 6. kolovoza 2013. do isplate,

- 2.931,52 kn od 6. rujna 2013. do isplate,

- 2.778,31 kn od 6. listopada 2013. do isplate,

- 2.828,65 kn od 6. studenog 2013. do isplate,

- 3.495,51 kn od 6. prosinca 2013. do isplate,

- 3.010,96 kn od 6. siječnja 2014. do isplate,

- 2.909,14 kn od 6. veljače 2014. do isplate,

- 2.747,45 kn od 6. ožujka 2014. do isplate,

- 2.664,39 kn od 6. travnja 2014. do isplate,

- 3.031,59 kn od 6. svibnja 2014. do isplate,

- 2.712,46 kn od 6. lipnja 2014. do isplate,

- 3.200,41 kn od 6. srpnja 2014. do isplate,

- 2.506,81 kn od 6. kolovoza 2014. do isplate,

- 2.942,03 kn od 6. rujna 2014. do isplate,

- 2.592,19 kn od 6. listopada 2014. do isplate,

- 2.710,44 kn od 6. studenog 2014. do isplate,

- 2.921,05 kn od 6. prosinca 2014. do isplate,

- 2.822,87 kn od 6. siječnja 2015. do isplate,

- 3.042,29 kn od 6. veljače 2015. do isplate,

- 2.912,88 kn od 6. ožujka 2015. do isplate,

- 2.703,46 kn od 6. travnja 2015. do isplate,

- 2.908,01 kn od 6. svibnja 2015. do isplate,

- 2.660,64 kn od 6. lipnja 2015. do isplate,

- 2.966,35 kn od 6. srpnja 2015. do isplate,

- 3.446,55 kn od 6. kolovoza 2015. do isplate,

- 3.393,04 kn od 6. rujna 2015. do isplate,

- 3.286,95 kn od 6. listopada 2015. do isplate,

- 3.876,01 kn od 6. studenog 2015. do isplate,

- 3.714,26 kn od 6. prosinca 2015. do isplate,

- 3.338,49 kn od 6. siječnja 2016. do isplate,

- 3.721,93 kn od 6. veljače 2016. do isplate,

- 2.830,70 kn od 6. ožujka 2016. do isplate,

- 3.435,19 kn od 6. travnja 2016. do isplate,

- 2.866,30 kn od 6. svibnja 2016. do isplate,

- 3.406,17 kn od 6. lipnja 2016. do isplate,

- 2.810,45 kn od 6. srpnja 2016. do isplate,

- 3.285,02 kn od 6. kolovoza 2016. do isplate,

- 3.500,43 kn od 6. rujna 2016. do isplate,

- 2.980,52 kn od 6. listopada 2016. do isplate,

- 3.271,37 kn od 6. studenog 2016. do isplate,

- 3.305,49 kn od 6. prosinca 2016. do isplate,

- 3.483,01 kn od 6. siječnja 2017. do isplate,

- 3.336,12 kn od 6. veljače 2017. do isplate,

- 3.308,52 kn od 6. ožujka 2017. do isplate,

- 3.213,68 kn od 6. travnja 2017. do isplate,

- 3.378,82 kn od 6. svibnja 2017. do isplate,

- 3.513,11 kn od 6. lipnja 2017. do isplate,

- 3.368,95 kn od 6. srpnja 2017. do isplate,

- 3.230,77 kn od 6. kolovoza 2017. do isplate,

- 3.856,17 kn od 6. rujna 2017. do isplate,

- 3.640,82 kn od 6. listopada 2017. do isplate,

- 3.449,52 kn od 6. studenog 2017. do isplate,

- 3.506,48 kn od 6. prosinca 2017. do isplate,

- 3.460,85 kn od 6. siječnja 2018. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja da mu tuženik isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos iznad iznosa od 3.876,01 kn do iznosa od 3.976,01 kn od 6. studenog 2015. do isplate i na iznos iznad iznosa od 2.830,70 kn do iznosa od 3.830,70 kn od 6. ožujka 2016. do isplate.

 

III. Tuženik E. O. d.d. Z., P. B., OIB …, dužan je na ime naknade štete zbog izgubljene zarade plaćati tužitelju M. N. iz B., OIB …, mjesečni iznos rente od 3.460,85 kn mjesečno, počev od 1. siječnja 2018., pa nadalje, tako da dospjele obroke plati odjednom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,09% godišnje tekućom od 1. siječnja 2018., do 30. lipnja 2018., te po stopi od 6,82% godišnje tekućom od 1. srpnja 2018. do konačne isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a dospijevajuće obroke najkasnije do svakog 5-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete zbog izgubljene zarade plaća mjesečni iznos rente iznad dosuđenog mjesečnog iznosa od 3.460,85 kn do zatraženog mjesečnog iznosa rente od 3.524,10 kn počev od 1. siječnja 2018., pa nadalje zajedno sa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,09% godišnje tekućom od 1. siječnja 2018., do 30. lipnja 2018., te po stopi od 6,82% godišnje tekućom od 1. srpnja 2018. do konačne isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a dospijevajuće obroke najkasnije do svakog 5-tog dana u mjesecu za tekući mjesec.

 

V. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 90.156,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana 21. studenog 2019. do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

 

2.              Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući istu u točkama I, III i V izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženiku, a podredno da se u tom dijelu presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.              Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Nakon što je prvostupanjska presuda ispitana u granicama ovlaštenja određenih člankom 365. stavkom 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Suprotno paušalnim žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju izrijekom tuženik ukazuje u žalbi.

 

6.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade koju trpi uslijed stradavanja u prometnoj nesreći koja se dogodila 13. studenoga 2009. i koju je skrivio vozač teretnog vozila osiguranog kod tuženika.

 

7.              U ovoj fazi postupka nije sporna pasivna legitimacija tuženika, a u žalbi tuženik ne osporava ni odgovornost svog osiguranika, te utvrđenje prvostupanjskog suda po kojem je tužitelj u trenutku nesreće bio vezan sigurnosnim pojasom.

 

8.              U žalbenoj fazi postupka, nadalje, nije sporno:

 

- da je tužitelj u spomenutoj nesreći zadobio osobito teške tjelesne ozljede uslijed kojih je, nakon provedenog dugotrajnog liječenja i rehabilitacije, zaostala ograničena pokretljivost desnog kuka, posttraumatska ozljeda ishijadičnog živca s posljedičnim ekvinovarusom desnog stopala, kontraktura desnog koljena i gležnja, te defekt muskulature duž cijele natkoljenice u medijalnom dijelu i proksimalnom dijelu potkoljenice,

- da je tužitelj u vrijeme prometne nesreće bio zaposlenik Policijske uprave Zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb i radio na radnom mjestu policijskog službenika za sigurnost cestovnog prometa, te je po zvanju bio policajac,

- da je zbog ozljeda iz prometne nesreće kod tužitelja nastupila profesionalna nesposobnost za rad, te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 4. lipnja 2012., a uslijed toga mu je radni odnos prestao 6. studenoga 2012.,

- da tužitelju od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske nije nuđeno neko drugo radno mjesto u skladu s njegovom preostalom radnom sposobnosti, ni osposobljavanje za poslove drugog radnog mjesta,

- da kod tužitelja postoji preostala radna sposobnost za obavljanje administrativnih poslova, rad uz računalo, rad uz aparat za fotokopiranje, slaganje pošiljki u pretince, poslove portira i to u punom radnom vremenu od 8 sati.

 

9.              U ovoj fazi postupka sporan je istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, osnovanost zahtjeva s obzirom na činjenicu da se tužitelj nije pokušao zaposliti sa preostalom radnom sposobnošću, te visina zahtjeva tužitelja.

 

10.              Suprotno pravnom shvaćanju tuženika, prema stajalištu ovog suda pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare temeljen na tvrdnji da je tužitelj podneskom od 6. prosinca 2016. preinačio tužbu, jer gubitak zarade iz radnog odnosa u tužbi od 19. veljače 2013. obrazlaže razlikom između plaće koju je primao dok je bio zaposlen i mirovine, dok u podnesku od 6. prosinca 2016. traži razliku između plaće "usporednog radnika" i mirovine. Osnova potraživanja tužitelja tijekom cijelog postupka je imovinska šteta nastala zbog gubitka zarade uslijed odlaska u invalidsku mirovinu, pa tužba u tom pravcu nije preinačena, a time nije osnovan ni istaknuti prigovor zastare u odnosu na precizirane tužbene zahtjeve u podnescima od 6. prosinca 2016. i 19. srpnja 2018., sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka.

 

11.              Prvostupanjski je sud na prihvatljiv način objektivizirao visinu imovinske štete koju trpi tužitelj uslijed odlaska u invalidsku mirovinu kao razliku isplaćene mirovine tužitelju i prosječne plaće u neto iznosu isplaćene D. J., L. M. i S. H. po pojedinim mjesecima, umanjenu za iznos otpremnine koji je isplaćen tužitelju 12. prosinca 2012., a tužitelj je tek po dostavi nalaza i mišljenja vještaka doznao visinu štete i mogao precizirati svoj zahtjev.

 

12.              Nadalje, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda po kojem je odlazak u invalidsku mirovinu zakonsko pravo tužitelja koje je on iskoristio, te je za ovaj postupak odlučna činjenica da je tužitelj umirovljen upravo zbog posljedica iz predmetne prometne nesreće. Stoga tvrdnje tuženika po kojima je tužitelj trebao naći posao s preostalom radnom sposobnošću za ovaj spor nisu relevantne.

 

13.              U pogledu visine štete koju trpi tužitelj, na paušalne žalbene prigovore tuženika treba odgovoriti kako je prvostupanjski sud dao jasne razloge za prihvaćanje prve varijante nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka, po kojoj je utvrđena prosječna plaća trojice policijskih službenika koji su se zaposlili u isto doba kada i tužitelj, a tijekom službe različito napredovali, a potom od te plaće oduzeta mirovina koju prima tužitelj i iznos otpremnine koju je tužitelj primio.

 

14.              Navedene razloge ovaj sud u cijelosti prihvaća.

 

15.              Zbog izloženih razloga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 1088. i 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) kada je presudio kao u pobijanim točkama I i III izreke prvostupanjske presude.

 

16.              Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP, a obračun tog troška tuženik nije osporio.

 

17.              Kako, dakle, nisu ostvareni razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a ne postoje ni oni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, po odredbi članka 368. stavka 1. ZPP, presuđeno je kao u izreci.

 

Split, 6. svibnja 2021.