Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -

 

Broj:Jž-1479/2020

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Jž-1479/2020

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

 

Zagreb

 

 

 

 

U  IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P  R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D.V. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj: 70/17, 126/19), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s ispostavom Primošten, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 16. lipnja 2020., broj: 2. Pp J-240/2020-9, na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2020. i 6. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

             

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s ispostavom Primošten i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog suda u Šibeniku od 16. lipnja 2020., broj: 2. Pp J-240/2020-9 okrivljeni  D.V. je na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) oslobođen je optužbe zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci.

 

Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava šibensko-kninska, Policijska postaja Šibenik s ispostavom Primošten je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te da se okrivljenika proglasi krivim za navedeni prekršaj.

 

Žalba nije osnovana.

 

Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6.,7.,9.,i 10. tog Zakona, niti su povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

              Žalitelj ističe da je okrivljenik na vrlo vulgaran i agresivan način izvrijeđao svog oca u nazočnosti policijskih službenika što je po mišljenju žalitelja dovoljno da povrijedi dostojanstvo svog oca te na taj način počini prekršaj.

 

              Okrivljenik je u svojoj obrani u cijelosti priznao navode optužnog prijedloga navodeći okolnosti u kojima je prekršaj počinio.

 

              Međutim, njegov otac M.V., propisno upozoren kao privilegirani svjedok odbio je blagodat nesvjedočenja, te je izjavio između ostalog da je bio u takvom psihičkom stanju da nije čuo da bi mu se sin obraćao navedenim riječima niti je osjetio bilo kakvu uznemirenost niti strah od sina te prigode.

 

              Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda kako okrivljenika na temelju provedenog dokaznog postupka valja osloboditi optužbe, ali se pri tom u izreci i obrazloženju prvostupanjski sud pozvao na pogrešnu odredbu, onu iz članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona iako je pravilno obrazložio da okrivljenika oslobađa optužbe na temelju iskaza oca okrivljenika ispitanog kao svjedoka

 

              Pogrešno bi bilo osloboditi optužbe okrivljenika na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona jer je u konkretnom slučaju tužitelj  u svemu pravilno i zakonito postupio, optuživši okrivljenika za djelo koje je po zakonu prekršaj i valjano je to djelo činjenično opisano, međutim tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da je kod žrtve nastupila posljedica u vidu uznemirenosti ili povrede dostojanstva koja je posljedica propisana kao konstitutivan element prekršaja psihičkog nasilja kako to proizlazi iz odredbe članka 10.stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

              Neosnovani su stoga žalbeni navodi žalitelja kako je dokazano da je okrivljenik počinio inkriminirani prekršaj i da je njegovim ponašanjem ostvareno biće djela tog prekršaja jer po žalitelju takvo ponašanje u svakom slučaju predstavlja povredu dostojanstva njegovog oca, budući da se  oštećeni jedini mogao mjerodavno  očitovati kako se osjećao i je li bio uznemiren sinovim riječima odnosno da li mu je bilo povrijeđeno dostojanstvo, a što je on decidirano opovrgnuo.

 

              Slijedom navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenika trebalo osloboditi od optužbe za prekršaj koji mu je stavljen na teret i to stoga jer okrivljeniku nije dokazano da je kod žrtve psihičkim nasiljem prouzročio posljedicu u vidu uznemirenosti ili povrede dostojanstva.

 

              Na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

                                  U Zagrebu, 6. svibnja 2021.

 

ZAPISNIČAR :                                                                                   PREDSJEDNIK VIJEĆA:

                                                                                                            

Koraljka Polak Medaković, v. r.                                                      Siniša Senjanović,v.r.             

 

 

              Presuda se dostavlja  Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu