1            Poslovni broj: 2 UsI-183/2021-7

 

              

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5             

Poslovni broj: 2 UsI-183/2021-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj S. N., iz V., M., B. 2, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi svojstva osiguranika, 6. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-10/21-03/03427209924, URBROJ: 341-99-11/2-21-106 od 27. siječnja 2021., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-10/20-03/03427209924, URBROJ: 341-14-11/2-20-20656 od 18. prosinca 2020.  odbijen je zahtjev tužitelja za prestanak svojstva osiguranika u svojstvu umjetnika.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: 140-10/21-03/03427209924, URBROJ: 341-99-11/2-21-106 od 27. siječnja 2021., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje svoj umjetnički angažman, i tvrdi, u bitnome, da ga je Porezna uprava s danom 30. studenog 2019. ispisala iz Registra poreznih obveznika, od kada umjetničku djelatnost ne obavlja naplatno, pri čemu članstvo u strukovnoj udruzi (Hrvatskom društvu likovnih umjetnika –HDLU) ne može biti osnova za obvezu plaćanja doprinosa na mirovinsko osiguranje. Dodaje da se navedeni doprinos uredno uplaćuje na temelju ugovora o djelu prema kojem je angažiran, po kojoj osnovi je ujedno osiguran. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da sam riješi stvar utvrđivanjem zatraženog prestanka svojstva osiguranika. Traži i naknadu troškova spora, u nespecificiranom iznosu.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u bitnome, kod navoda osporenog rješenja, ustraje pri stajalištu da je tužitelj obvezno osiguran na temelju odredbe članka 10. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (koja je supsidijarna u odnosu na točku 2. toga članka), a iz članstva u HDLU-u proizlazi da tužitelj i dalje obavlja samostanu profesionalnu djelatnost. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Prema članku 10. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18), obvezno su osigurani, između ostalih, osobe koje u skladu s posebnim propisima samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, kao što su odvjetnici, privatni zdravstveni radnici, umjetnici, novinari, odgajatelji, lektori i prevoditelji, primalje, predstavnici obiteljskog doma, fizička osoba koja samostalno kao profesionalnu djelatnost obavlja poslove savjetovališta i usluga pomoći i njege u kući i drugi (t. 2.), te osobe koje obavljaju djelatnost za čije obavljanje nije propisano izdavanje odobrenja ili registracije, ali imaju obilježje samostalnosti, trajnosti i s namjerom stvaranja izvora dohotka ili dobiti i po osnovi obavljanja tih djelatnosti su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit, ako nisu obvezno osigurane po drugoj osnovi (t. 5.).
7. Osiguraniku iz članka 10. ZOMO-a svojstvo osiguranika prestaje prestankom okolnosti na temelju kojih je stekao svojstvo osiguranika (čl. 121. ZOMO-a).
8. Udruga je svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih osoba koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zaštitu okoliša i prirode i održivi razvoj, te za humanitarna, socijalna, kulturna, odgojno-obrazovna, znanstvena, sportska, zdravstvena, tehnička, informacijska, strukovna ili druga uvjerenja i ciljeve koji nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom, a bez namjere stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja (čl. 4. Zakona o udrugama, „Narodne novine“, broj 74/14, 70/17 i 98/19).
9. Sud je suglasan s tužiteljevim stajalištem prema kojem članstvo u HDLU sâmo po sebi nije dovoljna podloga zaključak da dotična osoba obavlja djelatnost iz članka 10. točke 5. ZOMO-a, naročito u pogledu dijela te odredbe što se odnosi na namjeru stvaranja izvora dohotka ili dobiti.
10. Međutim, tužitelj i sâm navodi da radi kao vanjski suradnik na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, po ugovoru o djelu. Kada se ova činjenica, koja podrazumijeva naplatnost angažmana uz obvezu plaćanja poreza na dohodak, pridruži činjenici članstva tužitelja u HDLU-u, očito je da je posrijedi djelatnost iz članka 10. točke 5. ZOMO-a. Tužitelj, pritom, pogrešno smatra da je osiguran po osnovi izvršavanja ugovora o djelu, neovisno o tome što (i) kod te vrste ugovora postoji obveza podmirenja doprinosa za mirovinsko osiguranje. Usporedbe radi, osoba u radnom odnosu koja ostvaruje autorske honorare osigurana je po osnovi radnog odnosa, iako joj se i na autorske honorare obračunavaju i uplaćuju doprinosi. Ovdje, tužitelj je obvezno osiguran po osnovi iz članka 10. točke 5. ZOMO-a, na što ne utječe obveza uplate doprinosa po osnovi ugovora o djelu. Pri takvom stanju stvari, brisanje tužitelja iz Registra poreznih obveznika, u koji je bio upisan vezano uz djelatnost iz članka 10. točke 2. ZOMO-a, ne dovodi do zaključka da ne postoji ni osnova za utvrđivanje tužitelju svojstva osiguranika iz točke 5. toga članka, za koju tuženik osnovano navodi da je supsidijarnog karaktera.
11. U predmetnom slučaju, dakle, nije bilo valjanje činjenične osnove za primjenu odredbe članka 121. ZOMO-a. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS), vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
12. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

U Rijeci 6. svibnja 2021.

 

S u d a c

 

              dr. sc. Alen Rajko, v.r.    

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.