1                Poslovni broj: 2 UsI-507/2020-22

 

 

             

              

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                       Poslovni broj: 2 UsI-507/2020-22

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice M. Ž., iz K. protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa službena osoba V. N. B., radi invalidske mirovine, 6. svibnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

              I.               Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/19-01/03025089570, URBROJ: 341-99-05/3-19-7462 od 14. siječnja 2020. godine.

              II.               Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: 141-02/19-01/03025089570, URBROJ: 341-07-05/3-19-8268 od 20. rujna 2019. godine.

III.               Utvrđuje se da kod tužiteljice M. Ž. od 16. rujna 2019. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti po osnovi bolesti, te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu.             

              IV.               Nalaže se tuženiku da tužiteljici M. Ž. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 300,00 (tri stotine) kuna, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove spora, tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

              V.              O dijelu troškova spora koji se odnosi na trošak sudsko-medicinskog vještačenja u okviru sustava besplatne pravne pomoći bit će odlučeno posebnim rješenjem.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: 141-02/19-01/03025089570, URBROJ: 341-07-05/3-19-8268 od 20. rujna 2019., u postupku pokrenutom na zahtjev stranke (ovdje: tužiteljice) od 15. svibnja 2019., tužiteljici je – u svojstvu dotadašnje korisnice invalidske mirovine - i nadalje priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad (t. 1. izreke rješenja), te je utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (t. 2.). Invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad tužiteljici je određena počevši od 9. prosinca 2003. godine.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-141-02/19-01/03025089570, URBROJ: 341-99-05/3-19-7462 od 14. siječnja 2020., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Svoju odluku tuženik je, u osnovi, utemeljio na utvrđenju da su oba stupnja stručnoga medicinskog vještačenja suglasna da kod tužiteljice nije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti (tj. stupanj invalidnosti po važećim propisima koji odgovara stupnju invalidnosti opće nesposobnosti za rad po propisima u vrijeme priznavanja tužiteljici invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad), već da i nadalje postoji profesionalna nesposobnost za rad (tj. stupanj invalidnosti koji je niži od stupnja potpunog gubitka radne sposobnosti).
3. Tužiteljica u tužbi i kasnije tijekom spora osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje svoje zdravstvene tegobe, i tvrdi, u bitnome, da je kod nje nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, da se negativne odluke tuženika temelje na pravilno provedenom postupku. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Na prijedlog tužitelja, izveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno dr. sc. J. B. J., dr. med., stalnoj sudskoj vještakinji medicinske struke iz područja medicine rada i sporta u R., na okolnost spornih stručno-medicinskih činjenica. Vještakinja je svoj nalaz i mišljenje iznijela pisano i usmeno na raspravi. Tuženik je dostavio pisano očitovanje na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, a strankama je na raspravi omogućeno postavljati dodatna pitanja vještakinji.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Odredbom članka 39. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18 , u nastavku teksta: ZOMO) propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Prema stavku 4. navedenoga članka, potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.
8. Mjerodavne su i odredbe Uredbe o metodologijama vještačenja, „Narodne novine“, broj 67/17 i 56/18, u nastavku teksta: Uredba).
9. Postojanje smanjenja radne sposobnosti, djelomičnoga ili potpunog gubitka radne sposobnosti (kao normiranih stupnjeva invalidnosti, odnosno rizika koji određenu osobu pogađa u odnosu na njenu radnu sposobnost), utvrđuje se, dakle, prema modelu zdrave osobe istih ili sličnih karakteristika u odnosu na stabilizaciju (definitivnost) zdravstvenog stanja (tj. /ne/mogućnost njegova poboljšanja daljnjim liječenjem), obavljane poslove, naobrazbu, životnu dob, mogućnost provedbe profesionalne rehabilitacije radi osposobljavanja za rad s punim radnim vremenom, te mogućnost rada s najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima.
10. O činjenici postojanja ili nepostojanja smanjenja radne sposobnosti i preostale radne sposobnosti te djelomičnoga i potpunog gubitka radne sposobnosti donosi se zasebno rješenje (čl. 125. st. 3. ZOMO-a), prije donošenja rješenja o pravu koje se temelji na nekom od navedenih stupnjeva invalidnosti.
11. Prema članku 128. stavku 1. ZOMO-a, kada se rješava o pravu osiguranika, odnosno osigurane osobe, kao dan nastanka smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno tjelesnog oštećenja uzima se dan kada je na temelju pregleda ovlaštenog vještaka dano mišljenje u smislu članka 125. stavka 2. navedenog Zakona ili mišljenje ovlaštenog višeg vještaka iz članka 125. stavka 4. toga Zakona. Iznimno, nastanak smanjene radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno tjelesnog oštećenja prije obavljenog pregleda može se utvrditi na temelju medicinske dokumentacije iz prijašnjeg razdoblja. Osigurani slučaj, u smislu odredbe članka 128. stavka 1. ZOMO-a, ovdje je nastupio 16. rujna 2019., pa se stupanj invalidnosti kod tužiteljice utvrđuje u odnosu na zdravstveno stanje tužiteljice u tom razdoblju.
12. Tužiteljica je nekvalificirana radnica, radila je u tekstilnoj industriji, a potom kao spremačica. U vrijeme nastupa osiguranog slučaja bila je u dobi od 60 godina.
13. Po nalazu i mišljenju drugostupanjskog tijela vještačenja od 23. prosinca 2019., na kojem se bazira osporavana odluka tuženika, klinički status tužiteljice je stacionaran, promjene u zdravstvenom stanju u postojećem stupnju izraženosti ne uvjetuju potpuni gubitak radne sposobnosti, te kod tužiteljice i nadalje postoji profesionalna nesposobnost za rad.
14. Sudska vještakinja dr. sc. J. B. J. u pisanom nalazu i mišljenju zaključuje da je kod tužiteljice na dan 16. rujna 2019. nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, zbog sljedećih bolesti: reumatoidni artritis seronegativni, osteoporoza, insufucijencija valvule mitralis, kronični perikardijalni izljev (u sklopu autoimune bolesti), hereditarni angiedem i degenerativne promjene lokomotornog sustava. Kontrolni pregled naznačuje za jednu godinu. Pritom opisuje progresiju degenerativnih promjena na lokomotornom aparatu i s time povezane teškoće, kardiološke bolesti te simptome hereditarnog angioedema. Svoj nalaz i mišljenje sudska vještakinja temelji na analizi općih podataka o osiguraniku, ranijih ocjena radne sposobnosti, medicinske dokumentacije, registriranih simptoma, tijeka liječenja tužiteljice, trendova promjena u njenome zdravstvenom stanju, indicirane terapije i bitnih obilježja spomenutih dijagnoza.
15. Tužiteljica nije iznijela primjedbe na nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Tuženik je dostavio izjašnjenje drugostupanjskog tijela vještačenja od 26. ožujka 2021., kojim viša vještakinja specijalistica osporava nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Institucionalna vještakinja smatra da stanje degenerativnih promjena na lokomotornom aparatu ne uvjetuje potpuni gubitak radne sposobnosti, da bolest srca podliježe daljnjem kardiološkom praćenju, dok je simptomatologija angioneurotskog edema blaga. Dodaje da je dio medicinske dokumentacije obuhvaćen sudskim vještačenjem nastao nakon nastupa osiguranog slučaja.
16. U raspravnom osvrtu na primjedbe tuženika sudska vještakinja iznosi, u bitnome, sljedeće. Tužiteljica je prije 17 godina proglašena profesionalno nesposobnom za rad zbog nesposobnosti za obavljanje poslova koji su vezani uz nošenje tereta, uz duže stajanje i hodanje, te uz nepovoljne mikroklimatske uvjete. U međuvremenu je došlo do promjena u njenome zdravstvenom stanju. Bez obzira na sadašnju stabilnost tog stanja, ne znači da je tužiteljica sposobna za rad, tim više što je nejasno koje bi poslove osoba, koja je bila fizička radnica, tj. radnica u tekstilnoj industriji i spremačica, mogla obavljati, a da nisu povezani za nošenjem tereta, dužim stajanjem i hodanjem, niti s nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima. Točno je da kod tužiteljice nema aktivnih upalnih procesa, ali ih ne može ni biti pri višegodišnjoj jakoj terapiji kortikosteroidima, pri čemu je nesporno da kod nje postoji upala zglobova seronegativna s progresijom, što utječe i na ostale organe, a ne samo na zglobove, pa utječe, između ostalog, na srce. Što se tiče tužiteljičine grube mišićne snage šaka, već prilikom utvrđivanje profesionalne nesposobnosti za rad utvrđeno je da nije u stanju dizati teže terete, a u međuvremenu je dodatno značajno oslabila. Globalna srčana funkcija tužiteljice možda jest očuvana, ali se ne može smatrati urednom, imajući u vidu da joj je oštećena dijastolička funkcija srca, da su joj proširena lijeva klijetka i pretklijetka sa slabim oporavkom, te uz izljeve u prostor oko srca. Medicinska dokumentacija nastala nakon 16. rujna 2019., pri ranijoj opsežnoj medicinskoj dokumentaciji, ne mijenja njezine zaključke, niti je bila odlučna pri njihovu donošenju. Potvrđuje da se njen nalaz i mišljenje, u kojem se navodi pojam opće nesposobnosti za rad, odnosi i na potpuni gubitak radne sposobnosti, prema važećoj regulaciji i zadaći vještačenja. Stranke nisu iznijele primjedbe na raspravno izlaganje sudske vještakinje.
17. Pri kolidirajućim nalazima i mišljenjima institucionalnih vještaka i sudske vještakinje u odnosu na spornu činjenicu stupnja tužiteljičine invalidnosti, Sud se priklanja nalazu i mišljenju sudske vještakinje, koji ocjenjuje koherentnim, razložnim, cjelovitim i preciznim, te sukladnim zadaći vještačenja, utemeljenoj na odredbama mjerodavnoga posebnog zakonodavstva na ovome upravnom području. Uz to, vještakinja je logično i uvjerljivo otklonila primjedbe institucionalne vještakinje iznesene na nalaz i mišljenje sudskog vještačenja.
18. Cjelovito promatrani dokazni materijal daje, stoga, podlogu za zaključak da je kod tužiteljice 16. rujna 2019. nastupila potpuna nesposobnost za rad, zbog bolesti. Povezano s time, Sud utvrđuje da su u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice pogrešno utvrđene, što je utjecalo i na rješavanje predmetne upravne stvari, zbog čega je, na štetu tužiteljice, došlo do povrede odredbi članka 8. i članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), te do nepravilne primjene normi članka 39. ZOMO-a i članka 15. Uredbe.
19. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te je sam riješio stvar na način da je utvrdio da kod tužiteljice od 16. rujna 2019. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti po osnovi bolesti, uz nalog prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude (čl. 58. st. 1., vezano uz čl. 81. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS).
20. Kako je Sud sam riješio ovu upravnu stvar (meritum koje se u ovoj fazi sastoji u primjeni čl. 125. st. 3. ZOMO-a), nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum te stvari, koji se sastoji u utvrđenju nastupa potpunog gubitka radne sposobnosti, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu sa člankom 81. stavkom 1. ZUS-a, polazeći od sudske odluke o utvrđenju iz točke III. izreke presude, dužno donijeti odgovarajuće rješenje s ostalim propisanim pratećim utvrđenjima, pri čemu će po potrebi utvrditi druge činjenice iz članka 125. stavka 3. ZOMO-a, dok će kao osnovu za odlučivanje o kontrolnom pregledu (čl. 126. st. 1. ZOMO-a) uzeti nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Pri tome prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju ove presude, u dijelu koji se odnosi na utvrđenja iz točke III. izreke presude, ne može biti stavljeno izvan snage od strane revizijskog tijela tuženika pozivom na revizijske odredbe ZOMO-a, niti je prvostupanjsko tijelo prije donošenja rješenja u izvršenju ove presude u dijelu kojim je odlučeno sudskim utvrđenjem ovlašteno zatražiti nalaz i mišljenje revizijskog tijela, jer bi prvostupanjsko tijelo na taj način postupilo protivno odluci ovog Suda, koja se sastoji u bezuvjetnim utvrđenjima iz točke III. presude, čime bi se prvostupanjsko tijelo bez pravne osnove upustilo u meritum stvari riješene sudskom presudom. Na umu je, naime, potrebno imati da u pogledu učinaka sudske odluke donesene u upravnom sporu odredbe članka 10. i članka 81. stavka 1. i 2. ZUS-a, vezano uz članak 6. stavak 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16 i 67/18) imaju prvenstvo u odnosu na norme ZOMO-a kojima je uređena upravna revizija. Pored toga, uzevši u obzir hijerarhiju između upravnog sudstva i upravnih tijela, utemeljenu primarno na odredbi čl. 19. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 59/90, 135/97, 8/98 – proč. tekst, 113/00, 124/00 – proč. tekst, 28/01, 41/01 – proč. tekst, 55/01 – ispr., 76/10, 85/10 – proč. tekst i 5/14), protivno tumačenje dovelo bi do pravno neprihvatljivog zaključka da sudska odluka podliježe preispitivanju od strane upravnog tijela.
21. Imajući u vidu da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18).
22. Točkom IV. izreke presude djelomično je odlučeno o troškovima ovoga upravnog spora. Ta je odluka donesena na temelju odredbi članka 79. ZUS-a, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor, a odnosi se na predujam u iznosu od 300,00 kuna koji je tužiteljica uplatila za izvođenje dokaza sudsko-medicinskim vještačenjem, za dio s time povezanih troškova koji nije obuhvaćen odobrenom besplatnom pravnom pomoći. Rok za isplatu naknade troškova (pri čemu je konkretni dio odluke o troškovima spora sadržan u točki IV. ove presude) određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a).
23. Točka V. izreke presude temelji se na odredbi članka 79. stavka 6. ZUS-a.

 

U Rijeci 6. svibnja 2021.

 

S u d a c

 

              dr. sc. Alen Rajko, v.r.   

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.