Poslovni broj: 15 UsIgr-485/20-6

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. P. iz K., zastupane po opunomoćeniku Š. M., odvjetniku u Š., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 28. travnja 2021. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 6.svibnja 2021. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u S., Ispostave u K., KLASA: UP/I-362-02/20-02/…, URBROJ: 443-02-03-18/1-… od 24. studenog 2020. godine, te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 28. prosinca 2020. godine protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u S., Ispostave u K., KLASA: UP/I-362-02/20-02/…, URBROJ: 443-02-03-18/1-… od 24. studenog 2020. godine, te na raspravi održanoj pred ovim sudom 28. travnja 2021. godine, tužiteljica najprije citira izreku osporenog rješenja tuženika, zatim i njegovo obrazloženje, nakon čega ističe kako je prilikom donošenje osporenog akta tuženik prvenstveno povrijedio postupovne odredbe, zbog čega da je akt nezakonit. Naime, inspekcijski nadzor da je obavljen 13. studenog 2020., a rješenje da je donijeto 24. studenog 2020. što da je protivno odredbi čl. 27. st. 1. Pravilnika o načinu obavljanja inspekcijskog nadzora građevne inspekcije kojom odredbom da je propisan rok od osam dana za donošenje i otpremu rješenja od dana obavljanja pregleda, pa kako na takav način nije postupljeno, da je rješenje tuženika nezakonito. Nadalje, tužiteljica da ne spori zakonsku odredbu čl. 106. Zakona o gradnji, no navodi kako je u provedenom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno s obzirom da se u predmetnoj upravnoj stvari radi o dopuštenoj gradnji, to stoga što je riječ o dogradnji stambene zgrade, odnosno posebnog dijela zgrade, stana u vlasništvu tužiteljice, u prizemlju tlocrta cca 6,00 x 5,00 m u odnosu na koju da ostali suvlasnici posebnih dijelova zgrade nikada nisu isticali prigovore, štoviše dogradnja da je izvršena uz suglasnost i pristanak ostalih suvlasnika, koja dogradnja da je izvršena prije više od dvadeset godina. Osim toga, tužiteljica da je pokrenula i postupak ozakonjenja predmetne dogradnje, o čemu da će u spis dostaviti dokaze, a radi čega da je potrebno poništiti osporeno rješenje i tuženiku vratiti predmet na ponovno odlučivanje s uputom da prekine inspekcijski postupak do okončanja postupka ozakonjenja. Također, u odnosu na rekonstrukciju-dogradnju terase tlocrta cca 10,00 x 2,44 + 5,00 x 1,00 m, tužiteljica napominje da ista predstavlja zahvat u prostoru kakav u vidu da ima odredba čl. 2. st. 1. toč. d. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, koju odredbu tužiteljica citira, zbog čega da se takva građevina može graditi bez glavnog projekta i građevinske dozvole, osim toga sporna gradnja da je izvršena na građevnoj čestici na kojoj je izgrađena osnovna zgrada pa da se u smislu odredbe čl. 4. st. 1. istog Pravilnika može graditi pomoćna građevina koja ima jednu etažu do 50 m2 tlocrtne površine na građevnoj čestici postojeće zgrade, uslijed čega da se radi o zakonitoj gradnji takve pomoćne građevine i bez građevinske dozvole jer s obzirom da je osnovna zgrada zakonito izgrađena, da je u konkretnom slučaju riječ o jednostavnoj građevini kakvu u vidu ima odredba čl. 4. st. 1. Pravilnika, a koje činjenice da je tuženik pogrešno utvrdio, što da je za posljedicu imalo pogrešnu primjenu materijalnog prava.  

Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naglasio kako osporava sve tužbene navode tužiteljice s obzirom da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik u cijelosti ostaje kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

U sporu je održana rasprava 28. travnja 2021. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužiteljice, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužiteljice istaknuo kako u cijelosti ostaje kod svih navoda tužbe i pri tužbenom zahtjevu, pa kako u ovom sporu tužiteljica nije imala nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice, a konačno pozvan na popis troška izjavio je kako isti neće popisivati.

              U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je uklanjanje rekonstrukcije-dogradnje dijela prizemlja tlocrta cca 6,00 x 5,00 m izvedenog od blok opeke, pokrivenog krovom na jednu vodu s pokrovom od salonit ploča koji je spojen s postojećim dijelom prizemlja postojeće stambene zgrade visine prizemlje i kat koji sada čine jednu cjelinu, na kojem je postavljen prozor i koja je ožbukana, te rekonstrukcije-dogradnje terase tlocrta cca 10,00 x 2,44 + 5,00 x 1,00 m podignute iznad terena za cca 0,88 m s postavljenim stupovima od drva koji nose jednostrešni krov s pokrovom od crijepa, što je sve skupa rekonstruirano uz postojeće stambene građevine visine prizemlje i kat na k.č. … k.o. K. (koja odgovara čest. zgr. … k.o. K.) u K., bez građevinske dozvole, a što je naloženo tužiteljici osporenim rješenjem u roku od 100 dana od dana zaprimanja tog rješenja. 

Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u S., Ispostave u K., KLASA: UP/I-362-02/20-02/…, URBROJ: 443-02-03-18/1-… od 24. studenog 2020. godine točkom 1. naređeno je tužiteljici kao vlasnici da u roku od 100 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni rekonstrukciju-dogradnju dijela prizemlja tlocrta cca 6,00 x 5,00 m izvedenu od blok opeke, pokrivenu krovom na jednu vodu s pokrovom od salonit ploča koji je spojen s postojećim dijelom prizemlja postojeće stambene zgrade visine prizemlje i kat koji sada čine jednu cjelinu, na kojem je postavljen prozor i koja je ožbukana, te rekonstrukciju-dogradnju terase tlocrta cca 10,00 x 2,44 + 5,00 x 1,00 m podignute iznad terena za cca 0,88 m s postavljenim stupovima od drva koji nose jednostrešni krov s pokrovom od crijepa, što je sve skupa rekonstruirano uz postojeće stambene građevine visine prizemlje i kat na k.č. … k.o. K. (koja odgovara čest.zgr. … k.o. K.) u K., bez građevinske dozvole, dok je točkama od 2. do 6. tužiteljica upozorena o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

Iz podataka u spisu upravnog tijela, između ostalog razvidno je kako je od strane građevinskog inspektora dana 13. studenog 2020. godine obavljen inspekcijski pregled na k.č. … k.o. K. (koja odgovara čest.zgr. … k.o. K.) u K., koji je obavljen u odsutnosti tužiteljice kao vlasnice, o čemu je sastavljen zapisnik o inspekcijskim pregledu koji prileže spisu, kada je utvrđeno da su na predmetnoj lokaciji izvedene rekonstrukcije-dogradnje pobliže opisane u točki 1. izreke osporenog rješenja, te je ove prigode predmetna gradnja skicirana i fotografirana, a skica i fotografije priložene su zapisniku koje predstavljaju njegov sastavni dio, te je iste prigode ostavljen poziv za vlasnicu da pristupi u ured građevinske inspekcije 16. studenog 2020., koji je zalijepljen na vratima i fotografiran. Spisu nadalje prileže i zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 16. studenog 2020., kada je u Ured građevinske inspekcije na saslušanje pristupila tužiteljica, koja je ove prigode izjavila kako je ona naslijedila stan u prizemlju s predmetnim dograđenim dijelom i terasom iza pok. majke S. D., da ona osobno ništa nije gradila niti rekonstruirala, njezina pok. majka da je dio prizemlja rekonstruirala 1995. i da nije ishodila akt o građenju, već da je predan zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, koji da će naknadno dostaviti, te je u spis priložila dokumentaciju koja je taksativno navedena u ovom zapisniku, a koja čini njegov sastavni dio, nakon čega je tužiteljica predmetni zapisnik vlastoručno bez primjedbi potpisala. Prema obrazloženju osporenog rješenja proizlazi da je građevinski inspektor na temelju naprijed izloženih utvrđenja, smatrajući da je tužiteljica iz razloga što je vlasnica predmetnih rekonstrukcija-dogradnji koje su izgrađene bez pravomoćne građevinske dozvole, koju je bilo potrebno ishoditi prije početka građenja, povrijedila odredbu čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13, 20/17 i 39/19) donio osporeni akt kojim joj je naložio uklanjanje rekonstrukcija-dogradnji na način kako je to precizirano točkom 1. izreke osporenog rješenja tuženika, a protiv kojeg je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor.

              Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

              Odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade se, odnosno izvode bez građevinske dozvole.

              Stavkom 2. da građenju građevina i izvođenju radova iz stavka 1. ovoga članka može se pristupiti na temelju glavnog projekta, tipskog projekta za koji je Ministarstvo donijelo rješenje o tipskom projektu, drugog akta, odnosno bez akta ako je to propisano pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka.

              Stavkom 3. da potreba provedbe stručnog nadzora građenja građevina i izvođenja radova određenih pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka te obveza prijave početka građenja, odnosno izvođenja istih propisuje se tim pravilnikom.

              Stavkom 4. da u projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz stavka 1. ovoga članka investitor, projektant i izvođač dužni su pridržavati se svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu.

              Stavkom 5. da iznimno od stavka 4. ovoga članka, protivno prostornom planu mogu se projektirati, graditi i izvoditi radovi na: 1. završavanju nezavršene zgrade, odnosno nezavršenog dijela zgrade, stambene namjene, poslovne namjene koja nije proizvodna ili nije namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti, za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju u okviru ozakonjenih gabarita te za izvođenje na istoj fasade i ravnog, kosog ili zaobljenog krova bez nadozida, 2. rekonstrukciji zgrade stambene namjene, poslovne namjene koja nije proizvodna ili nije namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti, koja je ozakonjena kao završena s ravnim krovom, a koja se rekonstrukcija sastoji u izvođenju kosog ili zaobljenog krova bez nadozida, 3. građevnoj čestici postojeće zgrade za potrebe te zgrade radi izgradnje cisterne za vodu i septičke jame zapremine do 27 m³ te sustava sunčanih kolektora, odnosno fotonaponskih modula u svrhu proizvodnje toplinske, odnosno električne energije bez mogućnosti predaje u mrežu, osim u nacionalnom parku i parku prirode, 4. postojećoj zgradi ili građevnoj čestici postojeće zgrade kojima se ugrađuje, odnosno gradi dizalo.

              Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (točka 10.), dok je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (točka 11.).

              Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

              Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

              St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe.

              St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor.

              St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

              St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

              St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

              Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

              Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

              Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

              St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana.

              St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

              Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, br.: 112/17, 34/18, 36/19, 98/19 i 31/20) propisano je da bez građevinske dozvole i glavnog projekta može se graditi: pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to: d) terasa uz postojeću zgradu u razini terena tlocrtne površine do 20 m².

              Odredbom čl. 4. st. 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, br.: 112/17, 34/18, 36/19, 98/19 i 31/20) propisano je da bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može se graditi: 1. Pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to: a) pomoćna zgrada koja ima jednu etažu do 50 m2 tlocrtne površine.

              Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužiteljici kao vlasnici da u roku od 100 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetne rekonstrukcije-dogradnje pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužiteljici naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on vlasnica konkretnih rekonstrukcija-dogradnji koje su izgrađene bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

              Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku, tako ni tijekom ovog spora tužiteljica nije osporavala da je ona vlasnica predmetnih rekonstrukcija-dogradnji u odnosu na koje joj je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi joj se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu, a isto tako tužiteljica nije osporavala da za konkretne rekonstrukcije-dogradnje nije ishodila potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, koja činjenica nije ni prijeporna, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužiteljice kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužiteljici naredio uklanjanje predmetnih rekonstrukcija-dogradnji, zbog čega je isto zakonito.

              Glede tužbenih prigovora u kojima tužiteljice ističe kako je osporeno rješenje doneseno izvan roka kakvog u vidu ima odredba čl. 27. st. 1. Pravilnika o načinu obavljanja inspekcijskog nadzora građevne inspekcije („Narodne novine“, br.: 9/00), uslijed čega da je isto nezakonito, za navesti je kako je citiranom odredbom propisano da ako inspektor i nadzornik u inspekcijskom pregledu utvrdi povredu Zakona i propisa dužan je donijeti i otpremiti odgovarajuće inspekcijsko rješenje najkasnije u roku od osam dana od dana kada je obavio pregled, no prije svega je za naglasiti kako se u konkretnom slučaju radi o instruktivnom roku, a ne o prekluzivnom roku, što pak znači da eventualnim donošenjem rješenja i protekom takvog roka, ono samo iz tog razloga ne može biti nezakonito.

              Međutim, kao još važnije, za istaknuti je kako je u konkretnom slučaju osporeno rješenje donijeto sukladno roku iz citirane odredbe, to stoga što je prvi inspekcijski nadzor obavljen 13. studenog 2020., ali potom je inspekcijski nadzor nastavljen u uredu građevinske inspekcije 16. studenog 2020. kada je u svojstvu stranke saslušana tužiteljica, pa kako je osporeno rješenje donijeto 24. studenog 2020., dakle u roku od 8 dana od inspekcijskog pregleda obavljenog 16. studenog 2020., to je potpuno jasno da je akt tuženika donesen u roku kakvog u vidu ima citirana odredba čl. 27. st. 1. Pravilnika o načinu obavljanja inspekcijskog nadzora građevne inspekcije, uslijed čega su predmetni prigovori tužiteljice u cijelosti bespredmetni.  

              Nadalje, potpuno su neutemeljeni i tužbeni prigovori tužiteljice u kojima ona navodi kako se u konkretnom slučaju uopće ne radi o nezakonitoj gradnji jer da je predmetne rekonstrukcije-dogradnje bilo moguće izgraditi u smislu odredbe čl. 4. st. 1. toč. a) Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, odnosno u smislu odredbe čl. 2. st. 1. toč. d) istog Pravilnika, uslijed čega da je riječ o zakonito izgrađenim rekonstrukcijama-dogradnjama, pa da nije milo mjesta donošenju osporenog rješenja kojim joj se naređuje inspekcijska mjera uklanjanja.

              Naime, s prethodnim u vezi, naprijed je za kazati kako je odredbom čl. 2. st. 1. toč. d) Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima propisano da se  bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to terasa uz postojeću zgradu u razini terena tlocrtne površine do 20 m2, no u konkretnom slučaju ne radi se o gradnji takve terase, već o rekonstrukciji-dogradnji terase tlocrta cca 10,00 x 2,44 + 5,00 x 1,00 m podignute iznad terena za cca 0,88 m s postavljenim stupovima od drva koji nose jednostrešni krov s pokrovom od crijepa, dakle o rekonstrukciji-dogradnji terase koja je znatno većih dimenzija od onih kakve u vidu ima citirana odredba i koja je podignuta iznad terena, uslijed čega je nedvojbeno da nema mjesta primjeni ove odredbe u predmetnoj upravnoj stvari.

              Isto tako, odredbom čl. 4. st. 1. toč. a) Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima propisano je da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to pomoćna zgrada koja ima jednu etažu do 50 m2 tlocrtne površine, no u konkretnom slučaju radi se o rekonstrukciji-dogradnji dijela prizemlja tlocrta cca 6,00 x 5,00 m izvedenog od blok opeke, pokrivenog krovom na jednu vodu s pokrovom od salonit ploča koji je spojen s postojećim dijelom prizemlja postojeće stambene zgrade visine prizemlje i kat koji sada čine jednu cjelinu, na kojem je postavljen prozor i koja je ožbukana, s čim u vezi je za nadodati kako je pomoćnu građevinu kakvu u vidu ima ova odredba moguće graditi bez građevinske dozvole, ali u skladu s glavnim projektom, koji pak predstavlja akt za građenje, međutim tužiteljica nije ishodila glavni projekt niti za ovu rekonstrukciju-dogradnju, zbog čega je opet neprijeporno da citirana odredba nikako ne može biti primjenjiva u ovom slučaju.

              U odnosu na navode tužiteljice u kojima ona ističe kako je u odnosu na predmetne rekonstrukcije-dogradnje pokrenut postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju, što po njezinom mišljenju utječe na zakonitost osporenog rješenja, prije svega je za navesti kako i sama okolnost koju tužiteljica navodi, odnosno da je u tijeku postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju za predmetne rekonstrukcije-dogradnje već sama po sebi ukazuje da je i tužiteljica svjesna toga da se ovdje radi o nezakonito izgrađenim rekonstrukcijama-dogradnjama jer da tome nije tako, tada tužiteljica takav postupak zasigurno ne bi ni pokretala.

              Pored toga, za naglasiti je kako postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju nije prethodno pitanje za konkretnu upravnu stvar, već je upravo odgovarajući akt, u konkretnom slučaju pravomoćna, odnosno izvršna građevinska dozvola uvjet na temelju kojeg se može graditi, s tim da se graditi mora u skladu s aktom za građenje. Isto tako, za napomenuti je tužiteljici da je upravo ona ovlaštena u smislu odredbe čl. 42. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) podnijeti zahtjev za prekidom izvršenja osporenog rješenja, ukoliko su ispunjene pretpostavke iz ove odredbe, dok na strani tuženika ne postoji obveza da provjerava je li u tijeku postupak legalizacije u odnosu na građevinu za koju je donijeto rješenje o uklanjanju, međutim to nije ni predmet ovog upravnog spora, pa okolnost da bi tužiteljica podnijela zahtjev za ozakonjenje konkretne građevine ničim ne utječe, niti može utjecati na zakonitost rješenja koje osporava ovom tužbom.

              Isto tako, za ukazati je tužiteljici kako je u smislu odredbe čl. 42. st. 4. istog Zakona propisano da u slučaju da postupak iz stavka 1. ovoga članka završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju građevinski inspektor će po pravomoćnosti tog rješenja obustaviti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade, no osporenim rješenjem tuženika tužiteljici se nalaže uklanjanje opisanih rekonstrukcija-dogradnji građevine, slijedom čega je jasno da se radi o rješenju o uklanjanju, te da nije riječ o rješenju o izvršenju rješenja o uklanjanju, koje prema podacima spisa nije ni donijeto od strane tuženika.

              Također, za nadodati je kako imajući u vidu da je odredbom članka 55. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe, neprijeporno je da postupak na koji se tužiteljica poziva ne predstavlja prethodno pitanje kakvo u vidu ima ova odredba, uslijed čega nije bilo mjesta niti donošenju rješenja o prekidu inspekcijskog postupka, te se ujedno ne radi ni o situaciji kakvu u vidu ima odredba čl. 44. Zakona o upravnim sporovima zbog koje bi trebalo prekidati ovaj upravni spor.

              Konačno, od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja nisu ni okolnosti koje tužiteljica problematizira u tužbi i to da ostali suvlasnici posebnih dijelova zgrade nikada nisu isticali prigovore, štoviše predmetne rekonstrukcije-dogradnje da su izvršene uz suglasnost i pristanak ostalih suvlasnika, ovo stoga što da bi neka rekonstrukcija-dogradnja bila zakonita prethodno je potrebno ishoditi potreban akt za građenje, koji nesumnjivo pravna prednica tužiteljice, kao niti ona sama nisu ishodile, uslijed čega se radi o nezakonitoj gradnji u odnosu na koju je pravilno naređena inspekcijska mjera uklanjanja, u kojim pak okolnostima eventualna suglasnost i pristanak ostalih suvlasnika, takvu gradnju ne mogu učiniti zakonitom.

              Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

              Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 6. svibnja 2021. godine

 

                   S U D A C

 

Ivan Dadić, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ivana Barać