REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 25-P-7187/19-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun
kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. R. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku u O. d. G. & G. iz Z., radi
utvrđenja i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 24.
ožujka 2021. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Damira Vidriha,
odvjetnika, te zamjenice punomoćnika tuženika Izabele Glamuzina, odvjetničke
vježbenice, dana 06. svibnja 2021. godine

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba točke 1./prvo/ IZNOS KREDITA
Ugovora o kreditu broj …, i tuženika R. A. d.d.,
OIB: …, potpisan pred javnim bilježnikom Vladimirom Šarčević iz
Zagreba, Tratinska 79, pod poslovnim brojem OU-130/06, koja glasi "kunska
protuvrijednost CHF 18.300.- (osamnaesttisućatristo švicarskih franaka) po
srednjem tečaju Kerditora na dan korištenja" te dio odredbe točke 7./sedmo/
NAČIN OTPLATE, koja glasi "… kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju
Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća,…", kao i odredba točke 2./drugo/
KAMATNA STOPA navedenog ugovora o kreditu koja glasi "… godišnja,
promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.".

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB: …, isplatiti tužitelju N. R. iz Z., OIB: …, iznos od 14.835,79 kn, sa zakonskom
zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do

31.12.2007. godine po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate,
a od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan
polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od

01.08.2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima,

2 Posl.br. 25-P-7187/19-26

izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu,
uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu određuje HNB prema čl. 29.
st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, kako slijedi:

- iznos od 0,07 kn, tekućom od dana 16.09.2006. godine pa do isplate,
- iznos od 0,96 kn, tekućom od dana 16.09.2006. godine pa do isplate
- iznos od 53,16 kn, tekućom od dana 28.11.2008. godine pa do isplate,
- iznos od 70,41 kn, tekućom od dana 24.01.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 82,83 kn, tekućom od dana 25.02.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 88,45 kn, tekućom od dana 25.03.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 72,98 kn, tekućom od dana 23.04.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 75,93 kn, tekućom od dana 26.05.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 52,26 kn, tekućom od dana 16.06.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 34,83 kn, tekućom od dana 28.07.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 39,47 kn, tekućom od dana 29.08.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 48,65 kn, tekućom od dana 29.09.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 47,85 kn, tekućom od dana 01.11.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 38,57 kn, tekućom od dana 21.11.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 55,99 kn, tekućom od dana 27.11.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 69,97 kn, tekućom od dana 26.01.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 89,84 kn, tekućom od dana 25.02.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 85,29 kn, tekućom od dana 23.03.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 112,26 kn, tekućom od dana 21.04.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 107,14 kn, tekućom od dana 22.05.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 117,11 kn, tekućom od dana 17.06.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 203,45 kn, tekućom od dana 20.07.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 185,67 kn, tekućom od dana 18.08.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 239,97 kn, tekućom od dana 21.09.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 221,21 kn, tekućom od dana 26.10.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 191,03 kn, tekućom od dana 25.11.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 254,70 kn, tekućom od dana 24.12.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 335,69 kn, tekućom od dana 28.01.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 278,34 kn, tekućom od dana 22.02.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 298,45 kn, tekućom od dana 24.03.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 272,87 kn, tekućom od dana 29.04.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 277,47 kn, tekućom od dana 27.05.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 386,04 kn, tekućom od dana 30.06.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 396,61 kn, tekućom od dana 30.07.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 487,32 kn, tekućom od dana 24.08.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 440,73 kn, tekućom od dana 24.09.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 389,72 kn, tekućom od dana 20.10.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 384,25 kn, tekućom od dana 29.11.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 380,32 kn, tekućom od dana 23.12.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 404,65 kn, tekućom od dana 24.01.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 425,86 kn, tekućom od dana 23.02.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 428,70 kn, tekućom od dana 27.03.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 414,03 kn, tekućom od dana 25.04.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 423,93 kn, tekućom od dana 31.05.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 430,71 kn, tekućom od dana 28.06.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 419,31 kn, tekućom od dana 21.07.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 422,31 kn, tekućom od dana 31.08.2012. godine pa do isplate,

3 Posl.br. 25-P-7187/19-26

- iznos od 413,76 kn, tekućom od dana 25.09.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 431,21 kn, tekućom od dana 27.02.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 418,36 kn, tekućom od dana 30.05.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 377,50 kn, tekućom od dana 18.06.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 377,36 kn, tekućom od dana 20.07.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 387,18 kn, tekućom od dana 23.08.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 402,92 kn, tekućom od dana 11.09.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 424,73 kn, tekućom od dana 23.10.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 413,48 kn, tekućom od dana 14.11.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 421,45 kn, tekućom od dana 03.12.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 430,48 kn, tekućom od dana 28.01.2014. godine pa do isplate, sve u
roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB: …, isplatiti tužitelju N. R. iz Z. OIB: …, iznos od 5.284,52 kn, sa zakonskom
zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do

31.12.2007. godine po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate,
a od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan
polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od

01.08.2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima,
izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu,
uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu određuje HNB prema čl. 29.
st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, kako slijedi:

- iznos od 31,76 kn, tekućom od dana 28.12.2007. godine pa do isplate,
- iznos od 31,59 kn, tekućom od dana 22.01.2008. godine pa do isplate,
- iznos od 32,17 kn, tekućom od dana 26.02.2008. godine pa do isplate,
- iznos od 32,48 kn, tekućom od dana 27.03.2008. godine pa do isplate,
- iznos od 33,02 kn, tekućom od dana 26.04.2008. godine pa do isplate,
- iznos od 32,21 kn, tekućom od dana 17.05.2008. godine pa do isplate,
- iznos od 48,19 kn, tekućom od dana 21.06.2008. godine pa do isplate,
- iznos od 48,79 kn, tekućom od dana 29.07.2008. godine pa do isplate,
- iznos od 47,91 kn, tekućom od dana 02.09.2008. godine pa do isplate,
- iznos od 47,95 kn, tekućom od dana 02.09.2008. godine pa do isplate,
- iznos od 48,48 kn, tekućom od dana 25.10.2008. godine pa do isplate,
- iznos od 52,42 kn, tekućom od dana 27.11.2008. godine pa do isplate,
- iznos od 49,78 kn, tekućom od dana 24.12.2008. godine pa do isplate,
- iznos od 53,14 kn, tekućom od dana 24.01.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 53,65 kn, tekućom od dana 25.02.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 53,89 kn, tekućom od dana 25.03.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 81,29 kn, tekućom od dana 23.04.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 81,48 kn, tekućom od dana 25.05.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 79,98 kn, tekućom od dana 16.06.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 78,87 kn, tekućom od dana 28.07.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 79,17 kn, tekućom od dana 29.08.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 79,75 kn, tekućom od dana 29.09.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 79,70 kn, tekućom od dana 01.11.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 79,11 kn, tekućom od dana 21.11.2009. godine pa do isplate,

4 Posl.br. 25-P-7187/19-26

- iznos od 80,22 kn, tekućom od dana 27.11.2009. godine pa do isplate,
- iznos od 81,10 kn, tekućom od dana 26.01.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 82,36 kn, tekućom od dana 25.02.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 82,08 kn, tekućom od dana 23.03.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 83,79 kn, tekućom od dana 21.04.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 83,46 kn, tekućom od dana 22.05.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 84,09 kn, tekućom od dana 17.06.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 89,57 kn, tekućom od dana 20.07.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 88,44 kn, tekućom od dana 18.08.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 91,89 kn, tekućom od dana 21.09.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 90,70 kn, tekućom od dana 26.10.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 88,78 kn, tekućom od dana 25.11.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 92,82 kn, tekućom od dana 24.12.2010. godine pa do isplate,
- iznos od 97,96 kn, tekućom od dana 28.01.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 94,32 kn, tekućom od dana 22.02.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 95,60 kn, tekućom od dana 24.03.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 93,98 kn, tekućom od dana 29.04.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 94,27 kn, tekućom od dana 27.05.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 101,16 kn, tekućom od dana 30.06.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 101,83 kn, tekućom od dana 30.07.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 103,03 kn, tekućom od dana 24.08.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 100,19 kn, tekućom od dana 24.09.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 97,09 kn, tekućom od dana 20.10.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 85,51 kn, tekućom od dana 29.11.2011. godine pa do isplate,
- iznos od 85,30 kn, tekućom od dana 23.12.2011. godine pa do isplate
- iznos od 86,60 kn, tekućom od dana 24.01.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 87,74 kn, tekućom od dana 23.02.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 87,89 kn, tekućom od dana 27.03.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 87,11 kn, tekućom od dana 25.04.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 87,64 kn, tekućom od dana 31.05.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 88,00 kn, tekućom od dana 28.06.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 87,39 kn, tekućom od dana 21.07.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 87,55 kn, tekućom od dana 31.08.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 87,09 kn, tekućom od dana 25.09.2012. godine pa do isplate,
- iznos od 90,34 kn, tekućom od dana 27.02.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 89,65 kn, tekućom od dana 30.05.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 87,46 kn, tekućom od dana 18.06.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 87,45 kn, tekućom od dana 20.07.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 87,98 kn, tekućom od dana 23,08.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 88,82 kn, tekućom od dana 11.09.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 88,99 kn, tekućom od dana 23.10.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 89,39 kn, tekućom od dana 14.11.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 89,81 kn, tekućom od dana 03.12.2013. godine pa do isplate,
- iznos od 90,30 kn, tekućom od dana 28.01.2014. godine pa do isplate, sve u
roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu
od 13.225,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. svibnja 2021.
godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za

5 Posl.br. 25-P-7187/19-26

referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna
poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i

8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 26. lipnja 2006.
godine sklopio Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio i
stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 18.300,00 CHF
obračunato po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita s
ugovorenim rokom otplate od 84 mjeseca. Navodi da je pored iznosa glavnice
tužitelj prema Ugovoru bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom
postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o
kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 5,20%. Za
vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa tužitelju je povećavana
nekoliko puta, zbog čega je tužitelj tuženiku platio više iznose anuiteta od onih
utvrđenih prvotnim otplatnim planom. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa
kamatna stopa tužitelju je povećavana nekoliko puta, ali mu nikada nisu
dostavljene obavijesti ili bilo kakvi podaci o promjeni i o visini kamatne stope.
Tužitelj se poziva na Zakon o zaštiti potrošača kojim se određuje da se odredba o
kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, te na odredbe čl. 270. i

272. Zakona o obveznim odnosima. Također upućuje na presudu Visokog
trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 u kolektivnom postupku, koji je S. u.
z. z. p. P. kao ovlašteni tužitelj vodio protiv osam banaka,
između ostalih i ovdje tuženika. Tužitelj ističe kako je tuženik kamatnu stopu
određivao na temelju ugovorne odredbe koja je ocijenjena ništetnom te da je
svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzročilo stjecanje
bez osnove na strani tuženika, te tužitelj potražuje od tuženika povrat svih iznosa
koje je preplatila temeljem povećane kamatne stope.

2. Tužitelj nadalje ističe da je u pokrenutom kolektivnom sporu
utvrđeno također i da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca

2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je
u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na
način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da
prije zaključenje i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u
cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane
odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se naloži
tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.835,79 kn sa pripadajućim zakonskim
zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do
isplate, te iznos od 5.284,52 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća
svakog pojedinog mjesečnog iznosa, te uz naknadu troškova postupka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je netočno da se u
pogledu kamatne stope iz Ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i
metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni
kamatne stope, jer su kriteriji bili jasno definirani. Nadalje, da se presuda Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 ne može automatski i
izravno primijeniti na predmetni Ugovor o kreditu. Ističe kako je tuženik kamatnu

6 Posl.br. 25-P-7187/19-26

stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i
zakonito dostupnim općim aktima. Ujedno ističe prigovor zastare predmetnog
potraživanja. Nadalje, tuženik navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli u
CHF tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o njoj pojedinačno
pregovaralo te nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

5. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe koju je izvršio tužitelj konačno
postavljenim tužbenim zahtjevom.

6. Sud je rješenjem od 24. ožujka 2021. godine prihvatio takvu
preinaku tužbe na način kako je to tužitelj izvršio podneskom od 20. listopada

2020. godine, obzirom je isto bilo svrsishodno za konačno rješenje spora između
stranaka te se stoga radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku
(Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

7. U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, Dodatak I.
ugovoru o kreditu, otplatnu tablicu, otplatni plan, dopise tuženika, prijepise
knjigovodstvene kartice, Zahtjev za kredit, Promotivne uvjete za odobravanje
kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila, Opće uvjete poslovanja
sa stanovništvom, Pravilnik o obračunu kamata i naknada, provedeno je
financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku N. j.d.o.o. vještak
S. H.

8. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te
na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud
je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Među strankama nije sporno da je dana 26. lipnja 2006. godine
sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da se
radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s
Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna
stopa ugovorena u visini od 5,20% godišnje. Isto tako, nije sporno da je tijekom
otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o
kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja, kao i to da je za vrijeme
otplate kredita tečaj CHF rastao.

10. Sporno je da li su ove promjene bile u skladu sa odredbama zakona
koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te da li
su kao takve bile u skladu sa općim uredbama i načelima obveznog prava koje se
tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome, da li se radi o
ništavim odredbama.

11. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više
naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim Ugovorom i
otplatnim planom, kao i razlike između tečaja CHF na dan isplate Ugovora u
odnosu na tečaj na dan pojedinog plaćanja.

12. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbu o promjenjivoj stopi
redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih
interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013.
donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao
jedna od banaka) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o
kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena
valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10.
rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača,

7 Posl.br. 25-P-7187/19-26

korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i
nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima
o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom
postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom
odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme
zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao
potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i
metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope
ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih
stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama
tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju
do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje
protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine
broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o
zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih
interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom
postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom
Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja

2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni
broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv
presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

14. Nadalje, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača
vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna
klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-
7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio
tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj
Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-
2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i
U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike
Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni
kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5
od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede
kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu
poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje
tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.
srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-
11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa
i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

8 Posl.br. 25-P-7187/19-26

15. Prema odredbi čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i
pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na
pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a.
st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem
tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava
osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta
utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom
slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti
presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to
samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

16. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka
suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.

1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz
čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač
osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
Kako se u konkretnom slučaju tužitelj dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz
rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao
potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene
ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da
nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke
o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je
nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne
stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz
okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe
ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio
ništetnim.

17. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz
gore navedene parnice, to se ukazalo izlišnim izvođenje dokaza na okolnost
utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba i stoga nije prihvaćen
prijedlog za izvođenje personalnih dokaza, jer bi u suprotnom, a s obzirom na
iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije
postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača,
kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. U tom
smislu sud je sukladno čl. 10. i 220. u svezi sa čl. 311. st. 2. ZPP-a odbio
predložene personalne dokazne prijedloge saslušanja.

18. Na tvrdnju tuženika da stranke nisu sklopile ugovor o kreditu s
fiksnom kamatnom stopom valja reći kako je već u odluci Vrhovnog suda
Republike Hrvatske kojom je utvrđeno da su ugovorne odredbe koje je tuženik
sklapao s korisnicima kredita (potrošačima), uključujući i tužitelja, a u kojima je
ugovorena promjenjiva kamatna stopa, bile uočljive (jer su bile jasno istaknute u
ugovoru) i jasne (jer je u njima jasno naznačeno da se radi o promjenjivoj
kamatnoj stopi) ali nisu bile razumljive potrošačima jer je terminologija koja je
korištena visoko stručna što je dovelo do ništetnosti tih odredbi.

19. Pozivanje tuženika na odredbe svojih Općih akata nije osnovano, jer
takvi akti tužene kao kreditora kojima ona definira povećanje kamatne tope i način
obračuna kamate, kao stručni akti možda i jesu razumljivi osobama s ekonomskim
obrazovanjem i znanjima ali nedvojbeno nisu razumljivi prosječnom potrošaču pa
tako ni tužitelju. Stoga je tužena kao kreditor, u skladu s osnovnim načelima
obveznog prava, bila dužna prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, informirati
tužitelja na način koji je jasan i razumljiv prosječnom potrošaču koji nema

9 Posl.br. 25-P-7187/19-26

ekonomsku naobrazbu, o smislu i sadržaju odredbi o primjenjivoj kamatnoj stopi
te parametrima o kojima ovisi njezina visina u budućem razdoblju vraćanja
kredita, što tužena u konkretnom slučaju kako je to nedvojbeno utvrdio sud prvog
stupnja, nije učinila.

20. Prema pravnom stavu koji je izražen u presudi Europskog suda od

30. travnja 2014. u predmetu C-26/13 nije dovoljno da je ugovorna odredba o
promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate ugovora o kreditu potrošaču samo
gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način
objašnjeni razlozi i pojedinosti načina njene promjene tako da on na temelju
razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju
financijsku situaciju.

21. Dok u odnosu na stajalište tuženika da je potrebno utvrditi i
savjesnost postupanja tužitelja u smislu prava zahtijevati pravnu zaštitu propisanu
za potrošače, valja napomenuti da je tužitelj kao korisnik kredita, u svakom
slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika kao kreditora, pa je teret dokaza
da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač upravo na tuženiku, a tuženik to
nije dokazao.

22. U odnosu pak na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina
tužitelja dospijeva u rujnu 2006. godine, a da je podnošenjem tužbe za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača 04. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl. 241.
ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13.
lipnja 2014., pa kako je tužitelj podnio tužbu 28. prosinca 2018. godine, to se
prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl. 225. ZOO-a. Kod toga
posebno valja napomenuti da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći
od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način
ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog
odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

23. Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju
odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije
obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u
činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to
nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje
potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u
suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo utvrditi ništetnim
način promjene kamatne stope odnosno obvezu da se ova promjena vrši ovisno o
Odluci banke, kao i one odredbe koje se odnose, na ugovorenu valutnu klauzulu u
CHF i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

24. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj
novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate
kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom
razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim
načelima obveznog prava u zasnivanju obveza. Nadalje, tužitelj ima pravo i na
povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni
na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na
dan isplate ugovora.

25. Radi utvrđivanja visine potraživanja provedeno je financijsko
vještačenje po stalnom sudskom vještaku N. j.d.o.o. vještak S. H.,
koja je u svom nalazu i mišljenju navela da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz
nalaza, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prvog anuiteta do dana

10 Posl.br. 25-P-7187/19-26

dospijeća posljednjeg anuiteta koja proizlazi iz promjene kamatne stope u
razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 959,86 CHF, odnosno 5.284,52 kn
(primjenom srednjeg tečaja banke za valutu CHF na dan dospijeća pojedine
obveze), a razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prvog anuiteta do dana
dospijeća posljednjeg anuiteta, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu
CHF primijenjenog kod otplate kredita i tečaja za valutu CHF važećeg na dan
isplate kredita, uz umanjenje/korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze
koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 14.835,79 kn.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka,
obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne
dokumentacije tim više što stranke nisu imale primjedbe ni prigovore na isti.

27. Slijedom navedenog, visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na
temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka S. H., pa kako je
tužbeni zahtjev za isplatu postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, to
je isti valjalo prihvatiti i temeljem odredbi čl. 323. st. 1, čl. 1111. st. 1, čl. 1115. i čl.

29. ZOO-a odlučiti kao u izreci pod točkom II. i III.

28. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114. ZOO-a
i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje
više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao
ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se
načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan,
pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od
ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u
svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku
odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (Narodne novine broj 142/12) i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1.
- 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 09.09.2019.g., 10.02.2020.g.,

20.10.2020.g. i 23.02.2021.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 1.000,00 kn, za sastav
podnesaka od 18.06.2019.g., 23.09.2019.g., 11.11.2019.g., 21.02.2020.g.,

13.07.2020.g. i 04.11.2020.g. prema Tbr. 8. toč. 3. po 250,00 kn, te za zastupanje
na ročištima 19.02.2020.g. i 24.03.2021.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 1.000,00 kn,
što ukupno iznosi 8.500,00 kn, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 42. u
iznosu od 2.125,00 kn ukupno iznosi 10.625,00 kn. Navedenom iznosu pribrojen
je trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn te trošak sudske pristojbe na tužbu
u iznosu od 550,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 550,00 kn, tako
da ukupno trošak tužitelja iznosi 13.225,00 kn.

30. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

U Zagrebu, 06. svibnja 2021. godine

Sudac: Vanesa Brizić Bahun

11 Posl.br. 25-P-7187/19-26

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je
stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto
pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda
Županijskom sudu.

Rj.

1. Presuda nepravomoćna

2. Tužitelju rješenje za pristojbu na presudu 550,00 kn 3. Vidi upisnik P 4. Kal. 30 dana

U Zagrebu, 06. svibnja 2021.g.
Sudac:

Vanesa Brizić Bahun