1              Poslovni broj: 7 UsImio-492/20-4

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Abaza, u upravnom sporu tužiteljice M. P. iz K., , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi nepripadne isplate mirovine, bez održavanja glavne rasprave, 6. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 140-03/20-03/03130162482, Urbroj: 341-99-06/2-20-009226 od 2. prosinca 2020.

 

Obrazloženje

 

         1. Osporenim rješenjem tuženika od 2. prosinca 2020. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š. Klasa: 140-03/20-03/03130162482, Urbroj: 341-19-06/2-20-009191, broj: 31520 od 14. listopada 2020., kojim je tužiteljici u točki I. izreke rješenja utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 25. lipnja 2005. do 30. studenog 2010. u svoti od ukupno 77.530,48 kn, a u točki II. izreke rješenja tužiteljica je obvezana da uplati navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u korist žiro računa Državnog proračuna, navedenog u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja.

           2. Tužiteljica u tužbi podnesenoj protiv osporenog rješenja u bitnom navodi da je činjenica da je za vrijeme korištenja obiteljske mirovine kod tuženika, u spornom razdoblju u R.S. bila u radnom odnosu. Međutim, smatra da za odluku o nepripadno isplaćivanoj mirovini za navedeno razdoblje, u ponovljenom postupku, tuženik ne navodi valjan pravni temelj, nego se poziva na činjenicu zaposlenja tužiteljice u R. S. i na sadržaj Ugovora o socijalnom osiguranju (R. H. – R.S.). Po tuženiku, zaposlenje u jednoj od država ugovornica u odnosu na umirovljenike ima iste pravne posljedice u drugoj državi ugovornici, a koje tumačenje Ugovora da nema uporišta u odredbama Ugovora. Smatra da nema zapreka u vidu zaposlenja i stjecanje svojstva osiguranika kako je propisano nacionalnim zakonodavstvom, ovdje Zakonom o mirovinskom osiguranju, a tko se smatra osiguranikom, propisano je čl. 9. st. 1. t. 1. – a to su radnici, službenici i zaposlenici na državnom području R. H..

          3. Citiranu odredbu ZOMO-a da može derogirati samo izričita odredba Ugovora o socijalnom osiguranju između R.H. i R. S. (kao pravne slijednice SR J.). Kako Ugovor ne sadrži takvu odredbu, neosnovano tuženik utvrđuje postojanje nepripadne isplate mirovine tužiteljici u osporavanom razdoblju. Tužiteljica je ustvrdila da su iznesenim propustima tuženika počinjene bitne povrede odredbi postupka, jer odluka nema odlučujući razlog, te da su pogrešno primijenjeni materijalni propisi, a koji nedostaci osporavano rješenje čini nezakonitim. Iz navedenog razloga predlaže da Sud poništi rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 140-03/20-03/03130162482, Urbroj: 341-99-06/2-20-009226 od 2. prosinca 2020. i rješenje Područnog ureda HZMO u Šibeniku od 14. listopada 2020. i da utvrdi nepostojanje nepripadne isplate mirovine za sporno razdoblje.

            4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana, te se poziva na  razloge iz obrazloženja osporavanog rješenja. Budući je nedvojbeno utvrđeno da se tužiteljica u razdoblju od 25. lipnja 2005. do 30. studenog 2010. (tiskanica SRB/HR od 12. veljače 2013.) nalazila u obveznom osiguranju u R. S., a istovremeno je bila korisnica obiteljske mirovine priznate u R. H., pravilno je utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine u navedenom razdoblju. Što se tiče tužbenog navoda da HZMO nema pravo primijeniti odredbe ZOMO na korisnike mirovine koji se zaposle u drugoj državi, napominje da činjenice koje utječu na pravo u jednoj državi ugovornici kao što su zaposlenje ili obavljanje samostalne djelatnosti u inozemstvu (R. S.), za koje vrijeme postoji i svojstvo osiguranika, primjenom Ugovora između R. H. i SR J. o socijalnom osiguranju (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 14/01), imaju iste pravne posljedice i u drugoj državi ugovornici (R. H.) u skladu s njezinim zakonodavstvom o mirovinskom osiguranju. To znači da povodom rada u inozemstvu, s uspostavom mirovinskog osiguranja, u hrvatskom mirovinskom osiguranju dolazi do obustave isplate mirovine (nepripadne isplate) i za vrijeme takvoga rada, budući da je Ugovorom između R.H. i SRJ., a koji se primjenjuje u ovom slučaju, uspostavljena pravna veza između mirovinskih sustava obiju država ugovornica, kao i jedinstveno pravno područje u obje države ugovornice. Slijedom navedenog, osporavano rješenje na zakonu je utemeljeno. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

5. U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a) i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 14. listopada 2020., kojim je tužiteljici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 25. lipnja 2005. do 30. studenog 2010. u svoti od ukupno 77.530,48 kn.

7. Odredbom članka 90. stavak 3. („Narodne novine“ broj: 102/1998, 71/1999, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007, 79/2007, 35/2008, 94/2009, 40/2010, 121/2010, 139/2010, 61/2011, 114/2011, 76/2012, 112/2013, 133/2013; dalje: ZOMO), propisano je da se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza osiguranja, osim u slučaju iz članka 10. stavka 1. točke 8. i članka 16.a ovoga Zakona (to su sezonski radnici u poljoprivredi, prema odredbama Zakona o poticanju zapošljavanja te  osobe koje ostvaruju drugi dohodak prema propisima o porezu na dohodak na koji se plaća doprinos), isplata mirovine obustavlja.

8.  Odredbom članka 92. ZOMO-a propisano je da je korisnik prava dužan u roku od 15 dana prijaviti Zavodu svaku promjenu nastalu u osobnim ili stvarnim okolnostima koja utječe na pravo ili opseg korištenja toga prava.

9. Odredba članka 164. stavak 1. ZOMO-a određuje da osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji: 1) kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom Zakonu, 2) kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće, dok je stavkom 3. istog članka propisano da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava prema ovome članku i članku 165. ovoga Zakona.

10. Iz sadržaja spisa upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je kako slijedi: da je rješenjem Područne službe u Š.od 13. srpnja 2005. tužiteljici priznato pravo na obiteljsku mirovinu, počevši od 24. lipnja 2005., da je tužiteljici utvrđeno svojstvo osiguranika po osnovi radnog odnosa u R. S. u razdoblju od 29. siječnja 1996. do 31. kolovoza 2012., na temelju tiskanice SRB/HR 205, iz koje proizlazi da se tužiteljica u R. S.nalazila u obveznom mirovinskom osiguranju i da je rješenjem Područnog ureda u Š., broj: 31520 od 7. ožujka 2013. tužiteljici obustavljena isplata obiteljske mirovine s danom 24. lipnja 2005., te je istim ujedno poništeno rješenje od 9. lipnja 2011., a protiv kojeg je tužiteljica izjavila žalbu, koja je odbijena rješenjem tuženika od 20. prosinca 2017. Protiv potonjeg rješenja tuženika tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu, a koja je odbijena pravomoćnom presudom ovog suda, poslovni broj UsImio-25/18-6 od 24. rujna 2018.

           11. Osporenim rješenjem tuženika od 2. prosinca 2020. odbijena je žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 14. listopada 2020. kojim je tužiteljici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 25. lipnja 2005. do 30. studenog 2010. u svoti od ukupno 77.530,48 kn.

12. Naime, iz podataka spisa predmeta nedvojbenim proizlazi da je tužiteljici obustava isplate starosne mirovine s danom 24. lipnja 2005. određena pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Š., broj spisa: 31520 od 7. ožujka 2013., a kako se to navodi i u osporenom rješenju tuženika, jer je tužiteljica prema podacima spisa predmeta i to spisu priležećoj tiskanici SRB/HR 205 nositelja nadležnog mirovinskog osiguranja u R. S., u razdoblju od 29. siječnja 1996. do 31. kolovoza 2012. bila u obveznom mirovinskom osiguranju u R. S..

             13. Stoga je, po ocjeni ovog suda, pravilno i zakonito postupilo prvostupanjsko tijelo kada je, po službenoj dužnosti, donijelo rješenje kojim je tužiteljici utvrdilo nepripadnu isplatu obiteljske mirovine za razdoblje od 25. lipnja 2005. do 30. studenog 2010., jer se tužiteljica u navedenom razdoblju prema podacima spisa predmeta nalazila u obveznom osiguranju u R. S., a primala je obiteljsku mirovinu određenu naprijed navedenim rješenjem od 13. srpnja 2005., radi čega je pravilno i zakonito postupio tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

14. Dakle, tužiteljici je utvrđena nepripadna isplata mirovine za razdoblje za koje joj je isplaćivana mirovina, a u kojem nije imala pravo na isplatu mirovine zbog zaposlenja, kako je to određeno pravomoćnim rješenjem broj: 31520 od 7. ožujka 2013., kojim je tužiteljici obustavljena isplata obiteljske mirovine s danom 24. lipnja 2005.

15. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe i utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, stekli su se uvjeti za primjenu citirane odredbe članka 164. ZOMO i donošenja rješenja po službenoj dužnosti o visini nepripadno isplaćenih sredstava, budući je tužiteljica dužna vratiti davanja stečena bez osnove.

            16. Iz svega navedenog slijedi da je osnova nepripadne isplate utvrđena konačnim, pravomoćnim i izvršnim rješenjem Područnog ureda u Š. broj spisa: 31520 od 7. ožujka 2013., dok se u predmetnom upravnom postupku odlučivalo, po službenoj dužnosti, o visini nepripadno isplaćenih sredstava. Stoga je tužiteljica mogla u ovom postupku isticati samo prigovore u odnosu na utvrđenu visinu nepripadno isplaćenih sredstava, dok je prigovor o nezakonitosti obustave isplate mirovine temeljem radnog odnosa u R. S. tužiteljica mogla isticati u tom postupku.

17. Radi iznesenog, sud smatra da tužbeni navodi ne utječu na drugačije rješavanje ove upravne stvari, time da tužiteljica niti tijekom upravnog postupka niti tijekom ovog spora nije osporavala utvrđenu visinu nepripadne isplate obiteljske mirovine u svoti od 77.530,48 kn sukladno odredbi članka 164. stavka 3. ZOMO-a, niti je tijekom upravnog postupka kao niti u tužbi priložila dokaze koji bi eventualno doveli u sumnju pravilnost i zakonitost osporenog rješenja tuženika.

18. U izloženom, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, a suprotno tužbenim prigovorima, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

19. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

 

U Splitu, 6. svibnja 2021.

                      S U T K I N J A

 

                     Mirela Valjan-Harambašić, v. r. 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. ZUS-a).

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Zrinka Abaza