Poslovni broj 29 Gž R-875/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 29 Gž R-875/2021-2

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Slavice Garac, kao predsjednice vijeća, Lidije Jelavić, sutkinje izvjestiteljice i Nike Grospić Ivasović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. /OIB:…/ iz D., kojeg zastupa punomoćnik B. N., odvjetnik u O., protiv tuženika HŽ I. d.o.o. Z. /OIB:…/, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-52/2020-8 od 28. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-52/2020-8 od 28. listopada 2020., u stavku I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 90.000,00 kn sa zateznom kamatom od 23. svibnja 2017. do isplate i u stavku II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u svoti od 19.875,00 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja presude /28. listopada 2020./, do isplate.

 

II. Po djelomično osnovanoj žalbi tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-52/2020-8 od 28. listopada 2020., u stavku I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti i 201.360,00 kn sa zateznom kamatom od 23. svibnja 2017. do isplate i u stavku II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo nadoknaditi troškove parničnog postupka i u svoti od 875,00 kn sa zateznom kamatom od 28. listopada 2020. do isplate i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva isplatu i 201.360,00 kn sa zateznom kamatom od 23. svibnja 2017. do isplatu te naknadu troškova parničnog postupka i u svoti od 875,00 kn sa zateznom kamatom od 28. listopada 2020. do isplate, kao neosnovan.

 

              III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-52/2020-8 od 28. listopada 2010., u stavku II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa /preko 20.750,00 kn/.

 

              IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

 

              V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 291.360,00 kn sa zateznom kamatom od 23. svibnja 2017. do isplate, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa /preko 291.360,00 kn do 292.860 kn ili za 1.500,00 kn, stavak I. izreke/, i naknaditi troškove parničnog postupka u svoti od 20.750,00 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa /preko 20.750,00 kn, stavak II. izreke/.

 

2. Protiv presude žale se tužitelj i tuženik.

 

3. Tuženik se žali protiv presude u dijelu stavka I. izreke, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 291.360,00 kn sa zateznom kamatom od 23. svibnja 2017. do isplate i u dijelu stavka II. izreke, kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u svoti od 20.750,00 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u tom dijelu presudu preinačiti u skladu sa navodima žalbe i zahtijeva naknadu troškova žalbe.

 

4. Iz navoda žalbe tužitelja proizlazi da se žali protiv  presude u stavku II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, dakle preko 20.750,00 kn, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u tom dijelu preinačiti u skladu sa navodima žalbe i zahtijeva naknadu troškova žalbe.

 

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava njene navode i predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.

 

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

7. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

8. Ovaj sud ispitao je presudu u cijelosti jer se u cijelosti pobija žalbama, u granicama razloga navedenih u žalbama pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. - dalje: ZPP).

 

9. Tuženik se neosnovano žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer suprotno sa tim u vezi iznesenim navodima žalbe, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama u pogledu odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju a nema niti bilo kakvih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

10. Navodima žalbe kojima analizira izvedene dokaze /osobito prvi i drugi iskaz tužitelja/, tuženik se neosnovano žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP. Naime, sud je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

11. Predmetom spora jest naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske nenovčane štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom za koju štetu tužitelj tvrdi da je pretrpio na radu kod tuženika obavljajući poslove skretničara u Dardi, stražara 6., tako što se je 12. lipnja 2014., pokliznuo prilikom izlaska iz službene prostorije i petom udario u rub stepenice te zadobio prijelom desne petne kosti.

 

12. Iz stanja spisa i presude razvidno je:

 

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu skretničara, pretrpio ozljedu na radu 12. lipnja 2014., prema Prijavi o ozljedi na radu od 13. lipnja 2014. /list 8-10 spisa/, na stepenicama prilikom izlaska iz službene prostorije u kojoj obavlja radnu obvezu,

 

- da je tužitelj prilikom saslušanja kao stranke u postupku, iskazao da je radio na radnom mjestu skretničara dvadeset godina, da su nekoliko mjeseci prije pada promijenjena ulazna vrata ali da on to nije primijetio, jer da nekad prijeđe preko praga a taj put da je stao lijevom nogom na prag koji "diše" i koji nije fiksiran te je desnom nogom stao na rub stepenice i iskrenuo desni zglob nakon što je izašao žurnim korakom jer je čuo sirenu rampe pa da je žurio spustiti rampu, da se iza praga nalaze dvije oštećene betonske stepenice bez rukohvata, da donja stepenica visi, da stepenice nisu popravljene iako je to traženo, da se je na istoj stepenici ozlijedio kolega N. L., sada u mirovini te da je imao na sebi propisanu odjeću i cipele,

 

- da je prilikom dopunskog saslušanja tužitelj iskazao da se prometna rampa nalazi između mjesta M. i D., gdje postoji i kučica za boravak  čuvara pružnog prijelaza, da se o tome da treba spustiti rampu iz O. obavještava D. o čemu da on obavještava čuvara pružnog prijelaza, da prometnik vlakova obavještava sedam minuta ranije da će vlak krenuti u određeno vrijeme, da vlak kada krene iz O. treba deset minuta da prođe pružni prijelaz na kojem je on radio a od kučice do mehanizma za spuštanje rampe da treba otprilike sedam do osam sekundi, da je odnosnog dana pogrešno mislio da je čuo sirenu vlaka a da se je zapravo radilo o prolasku kamiona, požurio spustiti rampu, da je stao na prag lijevom nogom a da je desnom nogom zakoračio na rub stepenice te mu se "izvrnuo" zglob desnog stopala,

 

- da je stalni sudski vještak za zaštitu na radu G. I. dipl.ing.sig., utvrdio da je pod u prostoriji od drvenih dasaka bez sredstava zaštite, vrata od PVC materijala, da je drveni pod viši za 2 cm od aluminijskog praga vrata, da se na lagani dodir aluminijski prag uvija, da su površina gazišta i podesta izrađeni od betona, da mjesto rada nije smjelo imati opasne izbočine, da je pod morao biti nepomičan, stabilan i protuklizan, da je tuženik bio dužan primijeniti posebna pravila zaštite na radu odnosno na mjestima rada trajno postaviti znakove sigurnosti i znakove opće obavijesti u skladu s Pravilnikom o sigurnosnim znakovima te da tuženik nije održavao građevinu namijenjenu za rad u stanju koje ne ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi.

 

13. Sud prvog stupnja nalazi utvrđenom odgovornost tuženika pozivom na odredbe članka 25. stavka 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu /Narodne novine, broj 71/2014., 118/2014.,154/2014., dalje ZZR/14/, članak 7. stavak 3. Zakona o radu /Narodne novine, broj 149/2009., 61/2011., 73/2013. - dalje ZR/09/ i članak 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., - dalje: ZOO/05/.

 

14. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (12. lipnja 2014.) odgovornost poslodavca za naknadu štete, propisana je odredbom članka 103. ZR/09, prema kojoj odredbi, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

 

15. Objektivnu odgovornost poslodavca za naknadu štete radniku, propisuje odredba članka 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 75/2009.) koja ne sadrži cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od odgovornosti te ne isključuje primjenu Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa obveznog prava (Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr-794/2016-2 od 30. svibnja 2017.).

 

16. A odredba članka 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. - dalje: ZOO/05) propisuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

 

17. Kako je vještačenjem utvrđeno da je mjesto rada imalo opasne izbočine te da pod nije bio nepomičan, stabilan i protuklizan, da na mjestu rada nije bilo znakova sigurnosti i opće obavijesti prema Pravilniku o znakovima sigurnosti /s obzirom da posao promjene vrata nije bio dovršen/ te da tuženik nije održavao građevinu namijenjenu za rad u stanju u kojem ne ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi to se u opisanim okolnostima radi o šteti koja je tužitelju nastala u vezi sa opasnom stvari i smatra se da potječe od te stvari jer tuženik, na kojem je teret dokaza te odlučne činjenice, nije dokazao da ona nije bila uzrok štete.

 

18. Prema članku 1067. stavku 3. ZOO/05, vlasnik opasne stvari se oslobađa odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

 

19. Tuženik u žalbi neosnovano navodi da je tužitelj barem djelomično pridonio nastanku štete time što se je odnosnog dana kretao žurnim korakom radi spuštanja rampe tek kad je čuo sirenu vlaka promašeno se pozivajući na Izvod iz Poslovnog reda kol. D. I. dio toč. 6.3., i odredbe čl. 138. st. 4. i čl. 181. st. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za sigurno odvijanje i upravljanje željezničkim prometom RH-2 Pravilnik /Narodne novine, broj 133/2009/, iz kojih da proizlazi da tužitelj kao čuvar  ŽCP-a rukuje uređajem cestovnog prijelaza na temelju primljene pred najave koju prima 7 minuta prije kretanja vlaka pa da tužitelj nije trebao reagirati na zvučni signal već na pred najavu u kojem slučaju nije trebao ići žurnim korakom, da je tužitelj prema ugovorima o radu čuvara ŽCP-a u stražari broj 6.kol. Darda radio niz godina i to od 1999., da je prema opisu poslova tog radnog mjesta bio dužan održavati čistoću prostorija i okoliša osobito nakon što su ulazna vrata na stražari promijenjena, da je od prije znao da je prag pomičan te da do nezgode ne bi došlo da se tužitelj nije žurio odnosno da je postupao prema Poslovnom  redu kol. D. I. dio točke 6.3. i Pravilniku o načinu i uvjetima za sigurno odvijanje i upravljanje željezničkim prometom RH (Narodne novine, broj: 139/09.).

 

20. U pogledu navoda tuženika da je tužitelj bio zadužen za čistoću prostorije odgovara se da do pada tužitelja nije niti došlo zbog nečistoće već kako je vještačenjem utvrđeno, zbog klimavosti podesta i nestabilnog poda bez odgovarajućih znakova prema Pravilniku o znakovima sigurnosti, nakon nedovršenog posla zamjene vrata, odnosno zbog opasnih izbočina čime tuženik nije osigurao mjesto rada koje je prema ocjeni ovog suda trebao osigurati i u slučaju kretanja žurnim korakom, što očigledno nije, pa su u takvim okolnostima neosnovani svi navodi žalbe tuženika da bi tužitelj barem djelomično pridonio nastanku štete.

 

21. Nadalje, tuženik u žalbi "osporava i protivi se dosuđenim iznosima naknade štete po pojedinim oblicima, s obzirom da je tužiteljev doprinos nastanku štetnog događaja."

 

22. Iako tužitelj nije pridonio nastanku štete, materijalno pravo je u pogledu visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti djelomično pogrešno primijenjeno a na koju pravilnu primjenu pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti /članak 365. stavak 2. ZPP/.

 

23. Naime, prema nalazu i mišljenju dr. K. L., od 20. veljače 2019. /list199, 120 i 122 spisa/, tužitelj je u štetnom događaju zadobio uganuće desnog nožnog zgloba što je teška tjelesna ozljeda zbog koje je pretrpio bolnost jakog intenziteta u trajanju od 14 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri mjeseca i lakog intenziteta do davanja nalaza i mišljenja /20. veljače 2019./, pretrpio je primarni strah jakog intenziteta u trajanju nekoliko trenutaka, neposredno prije i nakon nezgode, strah jakog intenziteta u trajanju 10 dana, srednjeg intenziteta mjesec dana, lakog intenziteta 4 mjeseca, zbog zabrinutosti za ishod liječenja, tužiteljeva životna aktivnost je zbog predmetnog ozljeđivanja smanjena za 20%, kod tužitelja je zaostalo naruženost lakog stupnja zbog šepanja te je tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega nemedicinske osobe pri kućnom liječenju u trajanju od 30 dana po šest sati dnevno te daljnjih 60 dana po dva sata dnevno ili 300 sati ukupno.

 

24. U članku 1100. stavku 1. ZOO/05, propisano je da će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

 

25. Težina povrede i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu.

 

25. Prema stavku 2. članka 1100. ZOO/05, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

26. Vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha i o naruženosti tužitelja, kako je to utvrđeno izvedenim medicinskim vještačenjem, prema kojem iako je bolnost lakog intenziteta bila prisutna sve do vremena davanja nalaza i mišljenja, u okolnostima u kojima je utvrđeno da je životna aktivnost tužitelja smanjena za 20%, uzimajući u obzir već naprijed navedeno trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, sve prema mišljenju vještaka i da je zaostalo naruženje tužitelja lakog stupnja te uvažavajući pravno shvaćanje s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 82/20)broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., kojim se mijenjaju raniji Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., na način da se tada prihvaćeni iznosi  naznačeni u novčanim jedinicama /kunama/ povećavaju za 50% koji će se primjenjivati i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006., kada je stupio na snagu ZOO/05, cijeneći sve kvalifikatorne okolnosti konkretnog slučaja tužitelju po visini pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 82.500,00 kn.

 

27. Prema članku 1095. stavku 1. ZOO/2005., tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

 

28. Kako je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć ukupno 300 sati to je tužitelju po tom osnovu dosuđeno 7.500,00 kn /25,00 kn po satu/.

 

29. S obzirom da je sud preinačio odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, osnovom članka 166. stavka 2. ZPP, odlučeno je o troškovima cijelog postupka.

 

30. Preinačenjem presude u pogledu glavne stvari stranke su djelomično uspjele u parnici s time da je izmijenjen njihov uspjeh.

 

31. Zbog toga je u smislu članka 154. stavka 2. ZPP, sud najprije utvrdio postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela tako što je u pogledu uspjeha dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva tužitelj uspio u cijelosti /100%/. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio u omjeru od 30 %, koji je ocijenjen prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, dok je tuženik uspio u omjeru od 70 %/. Kada se od većeg /zbrojenog kvalitativnog i kvantitativnog uspjeha tužitelja od 130%/, oduzme samo kvantitativni uspjeh tuženika od 70%, dobiva se uspjeh tužitelja u omjeru od 60%. Iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužitelja kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i to za troškove zastupanja tužitelja odvjetnikom prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., dalje: Tarifa/ utvrđuje se kako slijedi:

 

- prema v.p.s. u tužbi, za njezino sastavljanje 1.000.00, kn, za zastupanje na ročištima 5. listopada 2017., 5. siječnja 2018., 14. studenog 2018., po 1000.00 kn za svako te za sastavljanje obrazloženog podneska od  5. ožujka 2018., 1.000, 00 kn,

- nakon povišenja tužbenog zahtjeva na 198.240,00 kn, za zastupanje na ročištima 13. lipnja 2019. i 17. lipnja 2020., po 2.500,00 kn, te za sastavljanje još tri obrazložena podneska od 26. ožujka 2019., 19. travnja 2019., i 2. svibnja 2019. /s obzirom da se prema Tbr. 8. t. Tarife, mogu dosuditi troškovi sastavljanja sveukupno 4 takva podneska/, po 2.500,00 kn za svaki, te za raniju žalbu 3.125,00 kn

- nakon konačno istaknutog tužbenog zahtjeva na 291.360,00 kn za zastupanje na ročištu 21. rujna 2020., na kojem se je raspravljalo o glavnoj stvari 5.000,00 kn,

 

što ukupno iznosi 25.625,00 od kojih je odmjerena tužitelju naknada prema njegovom uspjehu od 60% ili 15.375,00 kn. Tom iznosu pribrojeni su troškovi vještaka zaštite na radu  u iznosu od 2.000,00 kn i troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 2.500,00 tako da  su tužitelju odmjereni troškovi od ukupno 19.875,00 kn.

 

32. Iz navedenih razloga osnovom članka 368. stavka 1. ZPP, odlučeno je kao u stavku I., a osnovom članka 373. točke 3. ZPP, kao u stavku II. izreke drugostupanjske presude.

 

33. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen je kao neosnovan jer nije određeno naveo koje troškove žalbe potražuje niti iznos tih troškova /stavak III. izreke drugostupanjske presude/.

 

34. S obzirom na neosnovanost žalbe tužitelja, kao neosnovan je odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe /stavak IV. izreke drugostupanjske presude/.

 

 

U Zagrebu 6. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

          Slavica Garac, v.r.