REPUBLIKA HRVATSKA Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-554/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o., iz Zagreba,
..., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik D. C.,
odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. C. & A. P. u
Z., ..., protiv tuženice V. G.-Ž. iz Z., ..., OIB
..., koju zastupa punomoćnik J. R., odvjetnik u O.
društvu M., P., R., R. d.o.o. u Z., ..., radi
isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u
Zagrebu, poslovni broj Povrv-5171/2015-36 od 24. studenog 2020., dana 6. svibnja

2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog
građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-5171/2015-36 od 24. studenog

2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-26571/14 od 5. prosinca 2014. kojim
se nalaže tuženici V. G.-Ž. isplatiti tužitelju V. i o.
d.o.o. iznos od 22.059,23 kn (slovima: dvadesetdvije tisuće pedesetdevet kuna
dvadesettri lipe) sa zateznim kamatama u iznosu od 1.534,17 kn obračunatim na
pojedinačne iznose tekućima od sljedećeg dana od dana dospijeća do 30. rujna

2014., a od 1. listopada 2014. daljnje zatezne kamate tekuće na iznos od 22.059,23
kn do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne
banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po
stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na

2

Poslovni broj: Gž-554/2021-2

razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna
poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici V. G.-Ž. nadoknaditi tužitelju V. i
o., d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 4.038,24 kn, u roku od 15
dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica iz svih
žalbenih razloga. I nadalje osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva obzirom da u
utuženom vremenskom periodu nije živjela u stambenom prostoru koga je bila
suvlasnica pa tako da nije niti koristila usluge tužitelja. U predmetnom slučaju da ne
postoji sekundarni vodomjer koji se veže za svaki pojedini stan u zgradi već se za
zgradu veže jedno glavno brojilo a potrošnja se obračunava prema broju prijavljenih
korisnika, pa ističe da je u postupku bilo potrebno utvrditi da li je ona bila faktični
korisnik usluge tužitelja jer tužitelj nije ovlašten zahtijevati naknadu za uslugu koju
nije pružio, posebno kraj činjenice da ju je tužitelj kao pružatelj komunalnih usluga
samoinicijativno i to temeljem izvatka iz zemljišnih knjiga kao vlasnika nekretnine u
svojim poslovnim evidencijama evidentirao kao korisnika usluge. Kraj činjenice da
stanovi u zgradi nemaju sekundarna brojila temeljem kojih se može utvrditi
individualna potrošnja vode u svakom pojedinom stanu već postoji jedno glavno
brojilo za cijelu zgradu, nije moguće utvrditi da li je i koliko vode potrošeno u
pojedinom stanu u zgradi, pa je nejasno kako je sud temeljem izdanih računa
tužitelja utvrdio da je u predmetnom stambenom prostoru u utuženom razdoblju
pružena isporuka vode. Račun tužitelja temelji se na obračunu koji se vrši na način
da se ukupna potrošnja vode u cijeloj stambenoj zgradi koja se očitava na glavnom i
jedinom vodomjeru, podijeli s brojem prijavljenih korisnika pa iz računa nikako nije
moguće utvrditi da je u tom predmetnom stambenom prostoru u suvlasništvu
tuženice pružena usluga, pa smatra da je sud pogrešno utvrdio navedenu činjenicu,
a takvo utvrđenje proturječno je s dijelom obrazloženja u kojem sam sud obrazlaže
na koji se način vrši obračun. Tuženica smatra da je sud prvoga stupnja neosnovano
postupio kada je odbio njene dokazne prijedloge istaknute u pravcu utvrđenja
okolnosti korištenja stana i usluga tužitelja. Ukazuje na ekscesivnu potrošnju vode a
osporava i vjerodostojnost isprava kojima je tužitelj dokazivao tvrdnju da u odnosu na
stambenu zgradu u Ilici 10 nije bilo prijavljenih kvarova.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži,
pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovi postupak, a
podredno (u koliko se utvrdi da je tužitelj ovlašten evidentirati tuženicu kao korisnicu
usluga) presudu preinači na način da se „upola“ smanji iznos obveze tuženice
obzirom je u utuženom periodu bila suvlasnica a ne samovlasnica nekretnine.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst 25/13, 28/13,
89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

4. Žalba tuženice nije osnovana.

3

Poslovni broj: Gž-554/2021-2

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom troškova za pruženu komunalnu
uslugu opskrbe vodom stambenog prostora u Z., ..., za razdoblje od
listopada mjeseca 2013. do lipnja mjeseca 2014.

5.1. Prvostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza u postupku (čl. 8. ZPP-a)
utvrdio da je tužitelj ovlašten za pružanje komunalne usluge opskrbe pitkom vodom,
da je u evidencijama tužitelja kao korisnik njegovih usluga za stambeni prostor na
adresi Z., ..., evidentirana upravo tuženica kao vlasnica istoga stana, da iz
izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 13. studenog 2014. te
ispostavljenih računa proizilazi da je tuženica nije platila račune za isporučene vodne
usluge u razdoblju od listopada mjeseca 2013. do lipnja mjeseca 2014. u ukupnom
iznosu od 22.059,23 kn, a što je u obvezi sukladno odredbama članka 205. stavka 2.
Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 153/09, 130/11, 56/13, 14/14) te članaka

9. i 342. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05,
41/08 – dalje u tekstu: ZOO/05).

5.2. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud je predmetnom presudom održano na
snazi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika M. J. iz Z.
poslovni broj Ovrv-26571/14 od 5. prosinca 2014. kojim je tuženici naloženo da
tužitelju isplati iznos od 22.059,23 kn sa zateznim kamatama u iznosu od 1.534,17 kn
obračunatim na pojedinačne iznose tekućima od sljedećeg dana od dana dospijeća
do 30. rujna 2014., a od 1. listopada 2014. daljnje zatezne kamate tekuće na iznos
od 22.059,23 kn do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do
isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri
postotna poena.

6. Postupanjem u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu
presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na
bitne povrede postupka na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu
materijalnog prave te je ocijenio da u provedenom postupku nisu učinjene bitne
povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ne
postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se tuženica opisno
poziva navodima o postojanju nedostataka zbog kojih se presuda ne može
ispitati, jer prvostupanjska presuda nema takvih nedostataka da se zbog njih ne
bi mogla ispitati. Činjenice bitne za odluku pravilno i potpuno su utvrđene, a sud
prvoga stupnja dao je valjano obrazloženje razloga zbog čega je odbio dokazne
prijedloge tuženice u pravcu saslušanja svjedoka na okolnost korištenja usluga
tužitelja u predmetnom stanu. I materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je sud prvoga stupnja zaključio da
je upravo tuženica obveznik plaćanja cijene sporne vodne usluge koju joj je pružio
tužitelj, iako u konkretnom slučaju nije sklopljen pojedinačni ugovor o priključenju na
komunalne vodne građevine. Naime, prema odredbi čl. 205. st. 2. Zakona o vodama
obveznik plaćanja cijene vodnih usluga je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik
nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik), a prema Općim i tehničkim uvjetima
isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Z. broj 17/13 - dalje Opći
uvjeti), koje je tužitelj kao isporučitelj vodnih usluga donio na temelju čl. 215. Zakona

4

Poslovni broj: Gž-554/2021-2

o vodama, tuženica je kao korisnik dužan plaćati naknadu za izvršenu komunalnu
uslugu sve dok ne otkaže korištenje vodnih usluga ili ne obavijesti tužitelja o promjeni
korisnika. Tuženica je u evidencijama tužitelja od 2007. bila evidentirana kao
korisnica vodne usluge tužitelja a kao vlasnica stana i korisnik evidentirana je u
evidencijama tužitelja od 2012., iz čega proizilazi da je i u utuženom vremenskom
periodu bila obveznik plaćanja sporne komunalne usluge za stan koji je nesporno
priključen na sustav javne vodoopskrbe neovisno o tome što sa tužiteljem nije
sklopila pojedinačni ugovor o priključenju na komunalnu vodnu građevinu. To i stoga
što je odredbom čl. 11. st. 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga
(Službeni glasnik Grada Z., broj 17/13 – dalje Opći uvjeti), propisano je da za
slučaj promjene korisnika usluge (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma ili drugog
razloga) dotadašnji korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodnih
usluga sve do početka novoga obračunskoga razdoblja u kojem je kopijom ugovora,
odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio isporučitelja o promjeni
korisnika, dok je st. 4. istog članka propisano da su korisnik usluge i novi korisnik iz
odredbe st. 3. ovog članka dužni o nastaloj promjeni obavijestiti isporučitelja usluge u
roku od 8 dana te solidarno odgovaraju za plaćanje vodne usluge do trenutka
dostavljanja vjerodostojne dokumentacije o promjeni korisnika. Ako korisnik usluge,
kojeg isporučitelj usluge vodi u evidenciji korisnika odnosno s kojim je isporučitelj
usluge sklopio ugovor o korištenju vodne usluge, pravodobno ne dostavi isporučitelju
vjerodostojnu dokumentaciju o promjeni iz st. 3. ovog članka ostaje u obvezi podmiriti
pružene usluge za sve vrijeme dok ne dostavi dokumentaciju kojom dokazuje prijavu
promjene.

7.1. Dakle, neovisno o tome što tuženica tvrdi da ona faktično nikada nije koristila
usluge tužitelja, tužitelj je dostavljenom dokumentacijom i to matičnom evidencijom -
koje je dužan voditi sukladno Općim uvjetima, kao i ispostavljenim računima,
dokazao da je tuženica kao vlasnica i korisnica pružene komunalne usluge opskrbe
vodom, dužna podmiriti utuženi novčani iznos, obzirom nije dokazala - što konačno
niti ne spori, da je postupila sukladno odredbi čl. 11. Općih uvjeta, odnosno da je kao
prijavljena korisnica pravovremeno uputila tužitelju pismenu odjavu s vjerodostojnom
dokumentacijom kojom bi tužitelja obavijestila o eventualnoj promjeni korisnika
komunalne naknade za isporučenu vodu za predmetni stan.

8. U odnosu na žalbeni navod tuženice da ju je tužitelj samoinicijativno i neovlašteno
u svojim evidencijama evidentirao kao vlasnicu i korisnicu spornih komunalnih
usluga, valja reći, da je tužitelj sukladno odredbi čl. 11. st. 7. Općih uvjeta ovlašten
sam obaviti upis promjene korisnika usluge u svojoj evidenciji u slučaju da o promjeni
nije obaviješten od strane korisnika usluge i novog korisnika, a tuženica ne čini
spornim da o bilo kakvim promjenama korisnika spornih usluga nije obavijestila
tužitelja, pa se stoga ne može prihvatiti žalbeni navod tuženice da je konkretno
postupanje tužitelja samoinicijativno i neovlašteno.

9. U odnosu na žalbeni navod tuženica da zbog nepostojanja sekundarnog brojila
nije bilo moguće utvrditi stvarnu potrošnju vode za konkretni stan - na koji način
tuženica osporava visinu dužen obveze, valja reći da je visinu pružene usluge tužitelj
dokazao izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga - koji ispunjava sve uvjete
potrebne za ovrhu sukladno odredbi 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“
broj 112/12, 93/14 - dalje OZ) i koji je ovjeren pečatom i potpisom osobe ovlaštene za
tužitelja, i računima koji su tuženici dostavljeni na adresu na koju je prijavljena,

5

Poslovni broj: Gž-554/2021-2

slijedom čega nije osnovan i taj žalbeni navod, obzirom je sud prvoga stupnja jasnim
i valjanim razlozima, polazeći pri tom od sadržaja odredbe čl. 86., čl. 88. , čl. 90. st. 1.
čl. 93. st. 1. i 2., čl. 95., čl. 97. Općih uvjeta, obrazložio način obračuna potrošnje
vode za svaki stan u stambenim zgradama za koje su lokacijske dozvole izdane prije

1. siječnja 2000., jednako kao i cijenu utroška vode koja je prikaza u spornim
računima, pri čemu tuženica nije dokazala da je postupila sukladno odredbi čl. 99.
Općih uvjeta iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj pogrešno obračunavao iznose
utuženih računa za isporučene vodne usluge za sporno razdoblje, odnosno da
ispostavljeni računi ne odražavaju stvarnu potrošnju vode u stanu tuženice.

10. U odnosu na ukazivanje tuženice na ekstenzivnu potrošnju vode na mjernom
mjestu vodomjera serijskog broja ..., valja reći da tijekom postupka nije
utvrđeno da bi bilo prijavljenih kvarova za koje bi bio odgovoran tužitelja - teret
dokaza suprotno utvrđenom je na tuženici, što sud prvoga stupnja pravilno
zaključuje. Isprave kojima tužitelj dokazuje svoju tvrdnju o nepostojanju prijavljenih
kvarova za koje bi bio odgovoran na pomenutom vodomjeru odnose se na utuženo
vremensko razdoblje, a vjerodostojnost takve isprave svojim žalbenim navodima
tuženica ne dovodi u pitanje.

11. U odnosu na tvrdnju tuženice da je ona u utuženom vremenskom periodu bila
suvlasnica stana u Ilici 10, te njen prijedlog da joj se stoga dužna obveza umanji „za
pola“, valja reći da je sud prvoga stupanja pravilno utvrdio - uvidom u neslužbenu
kopiju izvatka (povijesni prikaz izvatka) iz zemljišne knjige za zk.ul.br. ..., k.o. Grad
Z., da je tuženica uknjižena samovlasnica nekretnine - stana na I. katu desno
br. 10 površine 109 čm od 24. svibnja 2011. na temelju presude br. P-624/09 od 7.
lipnja 2010., a koju okolnost – činjenicu njena samovlasništva, tuženica tijekom
postupka nije činila spornom.

12. Obzirom na navedeno, kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje
pravilno primijenio materijalno pravo, te kako ne postoje razlozi zbog kojih se
presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti,
žalba tuženika na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je kao neosnovana i
potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Puli-Pola, 6. svibnja 2021.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić

Broj zapisa: eb2fa-dfabc

Kontrolni broj: 05dde-c33ac-26b68

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=KRISTINA PAVIČIĆ-SIROTIĆ, L=PULA, O=ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Puli - Pola potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.